.

 SHUTTERSTOCK
RADITE LI OVO

Najgore stvari za koje psihoterapeuti tvrde da stoje na putu prema našoj sreći

Lako je doći u stanje da osjećate da jednostavno "morate" biti sretni, no nije baš lako uistinu se tako i osjećati

U kulturi toksične pozitivnosti, može biti prilično neugodno kad se ujutro probudite i ne osjećate se baš posve sretno. Taj će se loš osjećaj vjerojatno dodatno intenzivirati kad otvorite svoj Instagram ili Facebook profil da biste tamo vidjeli svoje nasmijane prijatelje na ljetovanju ili vjenčanju.

Lako je doći u stanje da osjećate da jednostavno "morate" biti sretni, no nije baš lako uistinu se tako i osjećati. Stručnjaci kažu da vrlo vjerojatno postoje neka ponašanja i stavovi koji vas sprečavaju da se osjećate sretnima te su otkrili što vas to ometa na putu da se osjećate sretno i ispunjeno te dali savjete kako da pobijedite negativnost.

Stid, krivnja i zabrinutost

- Na temelju svog svakodnevnog rada s ljudima, smatram da su stid, krivnja i zabrinutost najčešći ometači na putu do osjećaja sreće - kaže Tamika Lewis, psihoterapeutkinja, klinička direktorica i osnivačica klinike za mentalno zdravlje WOC Therapy u Kaliforniji.

- Kad imate neki od tih osjećaja, pretvarate sebe u taoca prošlih životnih iskustava ili zabrinutosti za budućnost. Drugim riječima, niste prisutni u sadašnjem trenutku, a to zaista narušava osjećaj zadovoljstva i radosti. Jedan od načina da nadvladamo te osjećaje jest prakticiranje samosuosjećanja, da budete nježni prema sebi i upražnjavate tehnike mindfulnessa koje će vam pomoći da ostanete ukorijenjeni u sadašnjem trenutku - kaže Lewis dodajući da ona sa svojim pacijentima često razgovara o havajskoj tehnici Ho‘oponopono, drevnoj metodi isprike i praštanja.

- Radi se o četiri izjave koje treba izgovoriti: „Žao mi je, molim te oprosti mi, hvala ti i volim te”, i ja svoje klijente potičem da zatvore oči i četiri puta ponove tu mantru. To zaista pogađa spomenute osjećaje, krivnju, stid i sve ostalo. A tu je i ljubav kao podsjetnik na ljubav prema sebi. Ponekad može biti od pomoći da izgovorite tu mantru gledajući se u ogledalo - pojašnjava Lewis dodajući da je zahvalnost još jedan način koji pomaže u borbi protiv osjećaja stida, krivnje i zabrinutosti.

- Znam da to zvuči kao kliše, ali mislim da se mnogo toga može promijeniti ako zadržimo fokus na stvarima na kojima smo zahvalni. Na primjer, ako smo skloni biti kritični prema svojim tijelima, može biti od velike pomoći biti zahvalan za sve što nam naše tijelo omogućuje.

Neaktivnost u životu

Mnogi psihoterapeuti kažu da mnogi od njihovih klijenata često ne provode aktivnosti i odluke koje ih čine sretnima i ne bave se interesima koji ih usrećuju. To može izgledati kao ostajanje u vezi koja vas ne ispunjava ili izbjegavanje mijenjanja posla zbog konformizma.

- Mislim da neki ljudi ostaju zarobljeni u ciklusima ruminacije. A to ih zapravo sprečava od poduzimanja bilo kakvog koraka u smjeru onoga što bi ih radovalo - kaže Sadaf Siddiqi, psihoterapeutkinja i savjetnica za mentalno zdravlje iz New York Cityja.

- Prokrastinacija ili odgađanje mogli bi biti uzrok tome, možda čak i strah ili anksioznost, no za neke ljude to je odvraćajući obrazac ponašanja tako da su toliko pretjerano usredotočeni na nekoga da uopće nisu svjesni onoga što bi oni sami za sebe trebali raditi. Primjerice ako ste opsjednuti lošim životnim odlukama svoje sestre, onda spadate u kategoriju „odvraćajućeg ponašanja”. No, neaktivnost u vlastitom životu ponekad je povezana s tim da osoba nema snažnu povezanost sa samom sobom - kaže Siddiqi ističući da bivanje aktivnim kako bi se živio život ispunjen radošću mora biti svjesno. U društvu koje je sklono prekomjernoj proizvodnji i uvijek je u jurnjavi za nečim, ponekad biti aktivan zapravo može značiti i zastati i napraviti korak unazad. Poduzimanje neke akcije mora biti relevantno za ono što se događa u vašem životu, za vaše ciljeve i čežnje. To mnogim ljudima djeluje zastrašujuće zbog rizika koji proaktivnost nosi sa sobom. Stoga je, upozorava Siddiqi, važno razumjeti da ćete, neovisno o tome kojim putem krenete, činiti pogreške.

- Ako uvijek izbjegavate poduzimanje bilo kakve aktivnosti zbog toga što se plašite da biste mogli uprskati ili ne uspjeti u nečemu, to će biti vrlo paralizirajuće, nešto poput paralize aktivnosti – kaže Siddiqi koja svojim klijentima savjetuje da naprave mikro korake, koji možda nisu tako uzbudljivi kao veliki koraci jer ne donose neposrednu gratifikaciju, ali velika promjena često dolazi s promjenama u malim detaljima.

Uspoređivanje s drugima

Prema Stephanie Dahlberg, kliničkoj psihologinji iz klinike za mentalno zdravlje Thriveworks u New Hampsireu, uspoređivanje je još jedno od ponašanja koja nas udaljavaju od sreće. Komparativno razmišljanje je ono što mislite dok skrolate po društvenim mrežama i vidite osobu koja izgleda kao da ima sve u životu, a njezine slike i postovi su fenomenalni. Čak i ako ne pomislite i ne kažete sami sebi „I ja to želim” ili „Volio bih i ja takav život”, već sam pogled na drugačiju životnu situaciju prirodno vas navodi da se uspoređujete s ljudima koje pratite na društvenim mrežama.

- Nažalost, mislim da su naša kultura i naše društvo postavljeni na taj način. Ponekad može biti dobro da budemo kompetitivni jer nas to tjera da učimo, rastemo i uvijek težimo najboljem, no ponekad naša kultura i društvo idu s tim malo predaleko tako da se na neki način neprekidno uspoređujemo s nekim drugim ili uspoređujemo što imamo u odnosu na ono što ima ili nema netko drugi – kaže Dahlberg ističući da je, želite li se prestati uspoređivati s drugima, najbolje da ograničite vrijeme koje provodite na društvenim mrežama.

- Umjesto da otvorite Instagram ili Facebook čim se probudite, otvorite svoju aplikaciju za bilješke i upišite pet stvari za koje ste zahvalni. Početi dan sa zahvalnošću može biti odličan način da započnete dan na pozitivan način, da pokrenete endorfine i imate malo više osjećaja sreće tijekom dana -savjetuje Dahlberg upozoravajući da nastojite stalno imati na umu da ono što vidite na društvenim mrežama ili uljepšane priče koje čujete od znanaca nisu cijela slika.

- Zaista može biti vrlo teško biti zadovoljan svojim životom ako se stalno uspoređujete s ljudima koji prikazuju najbolje dijelove svog života - kaže psihologinja Shavonne Moore-Lobban.

- Uglavnom nemamo pristup onim najtežim i najizazovnijim trenucima u nečijem životu, prirodnoj krivulji koja se sastoji od uspona i padova, već vidimo samo one najsjajnije trenutke. Bilo kakva ranjivost nije prihvaćena u društvu. Samo se prisjetite kako ste pomislili da netko traži pažnju i pretjeruje kad bi podijelio neku informaciju koja nije pozitivna. Mislim da je to nenamjeran način na koji zapravo potičemo ljude da prikazuju damo najbolju stranu sebe, lijepe trenutke i svoj optimizam - kaže Moore-Lobban savjetujući da se toga sjetite kad sljedeći put vidite fotografiju neke zvijezde na glamuroznom partiju ili post vaše susjede o tome kako je renovirala svoj stan.

„Trebala sam” izjave

- Još jedna stvar koja ide ruku pod ruku s komparativnim razmišljanjem su očekivanja, poput toga kakav bi vaš život trebao biti ili kako biste vi trebali izgledati. To su takozvane „trebala sam” izjave koje se mogu odnositi na sitnice, poput „trebala sam oprati rublje danas” ili često nebulozne poput „trebala sam više napredovati u karijeri dosada” ili „trebala bih se osjećati ispunjenijom i sretnijom”. S takvim „trebala sam” izjavama izlazite iz sadašnjeg trenutka - upozorava Dahlberg te savjetuje da se pokušate usredotočiti na to da budete prisutni u trenutku u kojem jeste, pogledati što je oko vas, što je dobro pred vama u određenom trenutku i što možete cijeniti kod sebe, naročito ako ste u nekom teškom trenutku. To će vam pomoći da vam bude lakše i da se osjećate sretniji.

Nemate snažnu povezanost sa samim sobom

Prema Siddiqi, kad je riječ o odraslim osobama, nepostojanje snažne povezanosti sa samim sobom osujećuje osjećaj sreće.

- To je kao da outsorsate svoju vrijednost, ne poznajete svoju vlastitu snagu i ograničenja. Ako ste osoba koja outsorsa svoju vrijednost, to znači da vaši osjećaji o sebi proizlaze iz mišljenja drugih ljudi i društva općenito. Osim toga, ako ne znate sami svoju vrijednost, svoju snagu i ograničenja, teško da ćete uopće moći odrediti što vas može ispuniti i učiniti sretnim ili praznim. Važno je razumjeti sebe, a to podrazumijeva i prihvaćanje svojih uspona i padova. To ne znači da trebate ignorirati svoja ograničenja, već da trebate razmisliti o tome kako ćete se nositi s njima - pojašnjava Siddiqi ističući da, kad imate jaku povezanost sa sobom, možete naučiti što vam je potrebno da biste se osjećali dobro te kako postaviti zdrave granice.

Ignoriranje dubokih problema

- Može biti teško biti iskren i ranjiv u društvu koje preferira mentalni sklop kojem je „čaša uvijek dopola puna”. No, kad ignorirate velike probleme, zapravo štetite svojoj sreći, a to vrijedi naročito kad je riječ o traumi - kaže Moore-Lobban. Trauma je u našem društvu prisutna na razne načine, bilo da je riječ o traumi koju su ljudi doživjeli u vezama, u obitelji, u djetinjstvu, u odrasloj dobi, traume koje su posljedica homofobije, ksenofobije... Sve stvari u životu koje su toliko teške da nadmašuju našu sposobnost da se nosimo s njima, ostaju u nama duže vrijeme.

- Koliko god to bilo teško, važno je tu traumu „otpakirati” želite li postići u životu ono što zaslužujete. Morate se zagledati duboko ispod svega toga kako biste se od toga mogli oporaviti i iscijeliti. Mislim da je biti sposoban istražiti i razumjeti iskustva koja ljudi imaju u životu, čak i kad su ona vrlo izazovna i negativna, dio puta do sreće - kaže Moore-Lobban. Dodaje i da, ako ne možete naći način da se suočite sa svojim dubokim problemima i da budete iskreni u vez njih, niste iskreni niti fer prema sebi, a to neće pomoći niti iscjeljivanju rana niti postizanju osjećaja sreće. Siddiqi smatra da je ljudima teško osjećati se sretnima zbog problema mentalnog zdravlja koje skrivaju ispod površine, poput depresije ili poremećaja raspoloženja koji ih biološki sprečavaju da osjećaju radost. U tom slučaju, možda je potrebno i potražiti stručnu pomoć.

Izolacija

Izolacija je glavni uzrok nedostatka osjećaja sreće pa čak i depresije, smatra Lewis.

- Povezani smo na društvenim mrežama, no mislim da je važno da razmislimo s kim smo povezani tijekom dana. Postalo je previše uobičajeno da mogu proći i dani bez kontakta s najbližim osobama, a to može dovesti do osjećaja usamljenosti i izoliranosti. Kako biste spriječili da se osjećate izolirano, nazovite što češće članove svoje obitelji, pozovite prijatelja ili susjede na piće ili s kolegama s posla dogovorite večeru ili piće nakon posla - savjetuje Lewis.

Kako još možete „uhvatiti” više radosti u svakodnevnom životu

Prvi korak je namjera.

- Kad se probudi, većina ljudi razmišlja o svom popisu stvari koje treba učiniti, no ja volim razmišljati o tome kako se želim osjećati danas. Dan tada započinje na sasvim drugačiji način - kaže Lewis. Na primjer, ako kaže da se danas želi osjećati opušteno, onda će razmišljati o stvarima koje može dodati u svoj dan kako bi postigla taj osjećaj.

- Ovo će možda zvučati malo mračno, ali možete i pokušati zamisliti da je to vaš posljednji dan života. Zapitajte se onda „Što želim učiniti posljednjeg dana života?”, „Kako se želim osjećati?” i pokušajte na temelju toga donositi odluke ostatak dana - savjetuje Lewis dodajući da se, ako odlučite da ne želite biti mrzovoljni, potrudite da vaša djela i riječi odražavaju taj vaš stav.

- Znam da svi vjerojatno prolaze kroz neke dublje probleme u nekom periodu života, no jedna stvar koju zaista možemo kontrolirati je onaj trenutak koji je pred nama upravo sada. I pokušajte da vam sreća ne bude konačni i jedini cilj. Kad mi klijenti kažu „Ja samo želim biti sretan, ja ih pitam „Što za tebe znači sreća?”, a onda oni odgovaraju „Želim se udati”, „Želim diplomirati”, „Želim smršaviti 5 kilograma”... To su sve konkretni ciljevi i oni će s vremenom shvatiti da, kad ostvare te ciljeve, i dalje će imati mnogo drugih problema u životu i osjećaj da nisu postigli osjećaj sreće - kaže Siddiqi koja klijentima stoga savjetuje da, umjesto da im cilj bude sreća, razmišljaju o izborima koje imaju na putu prema tom osjećaju. Da biste bili otvoreni za sreću i da biste je mogli prigrliti, morate moći prihvatiti svoje uspone i padove.

- Čak i u svojim najlošijim trenucima trebate biti otvoreni da pronađete stvari koje su dobre i isto tako čak i u svojim najsjajnijim trenucima trebate biti dovoljno prizemljeni da se sjetite da je to samo privremeno i da su usponi i padovi u životu normalni. Ne postoji jedan konačni cilj s kojim biste trebali poistovjetiti svoj osjećaj sreće. Učinite li to, osudit ćete se na to da zauvijek tražite i čekate taj nepostojeći trenutak - upozorava Siddiqi, dok Lewis ističe da ima mnogo toksične pozitivnosti oko žudnji tipa „Samo želim biti sretna”. Sreća izgleda drugačije za različite ljude te bi bilo bolje dati si zadatak da osjećate više radosti ili ispunjenja u životu.

Linker
29. veljača 2024 15:44