Nakon šest mjeseci dijalize i transplantacije bubrega na kojoj je bila prije četiri godine, Lidija Facković, 65-godišnja ekonomistica u mirovini iz Zagreba, živi punim plućima i puna je planova za druženja, putovanja, tečajeve... Ipak, to ne znači da je bilo lako. Naprotiv, kad je saznala da će morati na dijalizu, htjela je pobjeći iz bolnice.
- Bio je to za mene prevelik šok, ali sam se za nekoliko dana pribrala - prisjeća se Lidija, čiji su problemi s bubrezima počeli kad je već bila u mirovini.
Bubrezi se suše
Dotad se činilo da je sve pod kontrolom, odlazila je na redovite preglede nefrologu i živjela kao i prije. Naime, Lidija je s 18 godina imala jaku upalu bubrega i zbog toga je u bolnici provela 20 dana. No, nakon toga do 42. godine nije imala nikakvih problema. A onda se na redovitom sistematskom pregledu pokazalo da ima malo povišen kreatinin.
- Tada su mi savjetovali da nađem nekog nefrologa, ali to nisu bile tako visoke vrijednosti pa sam zaključila da nije ništa strašno i nisam ništa poduzimala. No, prije petnaest godina vrijednosti kreatinina su počele jače rasti i jedna mi je prijateljica preporučila da odem profesorici Bašić Jukić, što sam i učinila - priča Lidija, koja je tako i saznala da joj se bubrezi zapravo suše te da zbog toga polako propada i njihova funkcija, a to je proces koji se ne može zaustaviti.
Put prema dijalizi
- A onda mi je, prije otprilike četiri godine, profesorica rekla da kad vrijednosti počnu tako rasti, to znači da se ide prema dijalizi i to me šokiralo - priznaje Lidija, koja je ubrzo zaista i završila na dijalizi. No, imala je, kako kaže, nevjerojatnu sreću da se relativno brzo našao bubreg za transplantaciju pa je nakon samo pola godine dijalize bila podvrgnuta transplantaciji.
- To je baš bila prava sreća jer imam krvnu grupu B-, a to je jako rijetka grupa i šanse su bile vrlo male da bi se u kratkom vremenu mogao naći bubreg za mene. Ipak, samo šest mjeseci nakon što sam počela s dijalizom, 2. listopada 2018. u noći su me pozvali i tog su mi dana transplantirali organ. Oporavak je trajao dosta dugo, trebalo mi je gotovo godinu dana da se naviknem na sve to, no ja imam silnu želju za životom i uvijek imam taj neki optimizam u sebi - kaže Lidija, a upravo to ju je vjerojatno i dovelo do toga da danas ima ispunjen život i osjeća se dobro u svojoj koži.
Tečajevi i predavanja
- Upisala sam se na tečaj španjolskog, tečaj slikanja, idem na predavanja za osobe starije dobi na otvorenom učilištu, na putovanja, družim se s prijateljima, provodim po 2-3 mjeseca na moru... Imam jedan sasvim zadovoljavajući život, gotovo kao što žive zdravi ljudi. Naravno, ima tu i nuspojava lijekova i moram jako paziti na prehranu, ali naučila sam se na sve to, tako da mi je sada to normalno. Nije to ništa nesavladivo i, ustvari, u odnosu na dijalizu ovo sad je savršeno - zaključuje, dodajući da za nju nema depresije.
- To može biti neki trenutak tuge, ali ništa značajno. Prihvatila sam da je moj život sada ovakav i tome sam se prilagodila - rekla je.
ČITAJTE I: