U ožujku se tradicionalno obilježava Svjetski dan bubrega i to je odlična prilika da se skrene pažnja na kroničnu bubrežnu bolest koja je češća od šećerne bolesti, a jednako pogubna, ako ne i pogubnija, ali se o tome još premalo govori. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije u svijetu najmanje 500 milijuna ljudi boluje od kronične bubrežne bolesti, dok se procjenjuje da je u našoj zemlji oko 400 tisuća bubrežnih bolesnika, od kojih većina uopće ne zna da ima smanjenu funkciju bubrega jer je bolest podmukla te u najvećem broju slučajeva bubrežna funkcija slabi ne izazivajući neke veće probleme. Stoga i ne čudi da mnogi saznaju da boluju od kronične bubrežne bolesti tek kad je već prekasno, odnosno kad je bolest već u posljednjem stadiju te im je potrebna dijaliza i transplantacija. Nažalost jer, iako je bolest neizlječiva, postoji mnogo toga što se može poduzeti kako bi se bubrežna funkcija što duže sačuvala, ali i kako bi se bolest prevenirala. Zašto je kronična bubrežna bolest tako opasna, što je uzrokuje, kako se može držati pod kontrolom pa čak i spriječiti njezin razvoj, objasnila nam je spec. internistica i nefrologinja prof. dr. sc. Nikolina Bašić Jukić, voditeljica Odjela za transplantaciju bubrega u KBC-u Zagreb i predsjednica Hrvatskog društva za bubreg Hrvatskoga liječničkog zbora.
Loši ishodi
Koliko je bolest česta, najbolje govori podatak da se javlja u čak 10 posto populacije, a u nekim zemljama čak i više. Uglavnom se, kaže prof. Bašić Jukić, radi o ranim stadijima bolesti, odnosno prva tri od ukupno pet stadija, no ponekad ona napreduje do tzv. završnog stadija, kada je nužno započeti s nadomještanjem bubrežne funkcije. - U završnom stadiju kronične bubrežne bolesti je mali broj bolesnika, u Hrvatskoj njih samo pet do šest tisuća, a taj nerazmjer između procijenjenog ukupnog broja od oko 400.000 bubrežnih bolesnika u našoj zemlji i malog broja bolesnika s transplantiranim bubregom ili na dijalizi posljedica je izrazito visoke stope smrtnosti prvenstveno u trećem stadiju, kada većina bolesnika umre od kardiovaskularnih bolesti. Naime, kronična bubrežna bolest predstavlja snažan neovisni čimbenik rizika za kardiovaskularnu smrt, no većina bolesnika, nažalost, nije ni svjesna da ima narušenu bubrežnu funkciju - upozorava.
Dijabetes, hipertenzija, debljina...
- Kronična bubrežna bolest je teška, neizlječiva bolest u kojoj bubrezi gube sposobnost održavanja ravnoteže elektrolita u krvi i uklanjanja otpadnih proizvoda metabolizma i suvišne tekućine iz organizma. Gomilanje otpadnih tvari u konačnici dovodi do razvoja uremijskog sindroma, oštećenja drugih tkiva i organa te vodi prema smrtnom ishodu ako se bubrežna funkcija ne počne nadomještati nekom od metoda dijalize ili transplantacijom bubrega. Bolest ima niz mogućih uzroka. U razvijenim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj, najčešći uzroci kronične bubrežne bolesti su šećerna bolest i arterijska hipertenzija. No, i različite upalne, imunološke, ali i nasljedne bolesti mogu dovesti do razvoja kronične bubrežne bolesti. Kod dijela bolesnika radi se o toksičnom djelovanju lijekova, primjerice nesteroidnih protuupalnih lijekova koji se široko koriste kao analgetici - kaže prof. Bašić Jukić te dodaje kako se pretilost, koja je često povezana sa šećernom bolesti i arterijskom hipertenzijom, sve češće i sama javlja kao uzrok kronične bubrežne bolesti.
Faktori na koje možemo utjecati
Čimbenici rizika za razvoj i napredovanje kronične bubrežne bolesti uključuju nepromjenjive čimbenike kao što su dob, rasa, spol i nasljedne osobine te promjenjive u koje se ubrajaju šećerna bolest, arterijska hipertenzija, pretilost, pušenje, proteinurija (povećana količina proteina u mokraći) i drugi. - Dok na nepromjenjive čimbenike ne možemo djelovati, one promjenjive trebamo na vrijeme prepoznati i djelovanjem na njih pokušati spriječiti razvoj bolesti ili barem usporiti njeno napredovanje. Akcije s tim ciljem treba započeti još u najranijoj dobi. U prvom se redu radi o poticanju fizičke aktivnosti i pravilnoj prehrani radi prevencije debljine. Posebnu pažnju treba obratiti ugroženim skupinama bolesnika, dijabetičarima i hipertoničarima, ali i osobama starije dobi. Naime, značajan udio osoba starije dobi ima sniženu glomerularnu filtraciju, pri čemu se u najvećem broju slučajeva radi o postupnom opadanju bubrežne funkcije koje je posljedica starenja, a ne o stvarnoj bubrežnoj bolesti. Ovaj poremećaj uglavnom ne napreduje iznad trećeg stadija kronične bubrežne bolesti, osim uz prisutnost nekih od rizičnih čimbenika ili zbivanja koja mogu ubrzati propadanje bubrežne funkcije. Ako se takvoj osobi, koja već ima smanjenu bubrežnu funkciju, doda još jedan ili više štetnih čimbenika (primjerice nedostatan unos tekućine u kombinaciji s infekcijom ili previsoka doza antibiotika i nesteroidni antireumatici), ionako osjetljiva ravnoteža dodatno će se poremetiti te će osoba ubrzano napredovati prema završnom stadiju kronične bubrežne bolesti, a mogla je proživjeti svoj normalan životni vijek bez potrebe za nadomještanjem bubrežne funkcije - ističe prof. Bašić Jukić.
Rani simptomi neprepoznati
- Kronična bubrežna bolest obično je bez ikakvih simptoma sve do trećeg stadija, kada se dio bolesnika počinje žaliti na umor već pri lakšoj aktivnosti. To je posljedica razvoja anemije, koja se javlja uslijed nedostatne proizvodnje eritropoetina, hormona koji potiče stvaranje crvenih krvnih stanica. Pogrešno je mišljenje da su svi bolesnici s bubrežnom bolesti "otečeni". Edemi se javljaju kod bolesnika koji imaju proteinuriju, a kod ostalih obično tek u stadiju 5, kada bubrezi ne uspijevaju ukloniti suvišnu tekućinu. Edemi se ujutro javljaju oko očiju, a poslijepodne i navečer oko gležnjeva. Također, neki bolesnici mogu nakupljati suvišnu tekućinu u trbušnoj šupljini, u prsištu ili oko srca. Napredovanjem bolesti često dolazi do gubitka apetita, mučnine i povraćanja te pojačanog svrbeža kože, a dio bolesnika žali se na otežanu koncentraciju, ali i na kognitivne probleme - kaže prof. Bašić Jukić, ističući da je najveći problem nespecifičnost simptoma, zbog čega bolesnici ostaju neprepoznati sve do uznapredovalog stadija bolesti, kada je bubrežna funkcija nepovratno narušena. Navodi dalje da i učestalo noćno mokrenje može biti jedan od prvih znakova kronične bubrežne bolesti zbog gubitka koncentracijske sposobnosti bubrega. Stariji muškarci često imaju problema s prostatom te će se kod njih tek rijetko posumnjati na bubrežnu bolest, a za noćno mokrenje okrivit će se prostata. Nadalje, u bolesnika se vrlo često javlja arterijska hipertenzija, a imaju i poremećaje seksualne funkcije, uključujući neplodnost i poremećaj menstrualnog ciklusa.
Sve o zdravlju bubrega čitajte u novom Doktoru u kući, na kioscima je od četvrtka, 3. ožujka.
