Neke se promjene u životu dogode same od sebe. Dođu nepozvane, čak i ničim izazvane, kao uragan nam pometu red ili nered - kako kome. Neke od nas ih ne vole, pa čak i ako su te promjene one 'na bolje' jer sama promjena upućuje na nestabilnost. Neke ih, pak, dočekaju spremnije, čak i kad se čini da su odnijele nešto dobro i samim tim donijele nešto loše.
No, kako god mi na promjene reagirale, one se ne mogu zaustaviti. Nađu nas, izgleda, čak i u mišjoj rupi. No, ponekad, promjene koje bismo željele, ne dolaze i ne dolaze. Kao da ostaju negdje na margini naše stvarnosti, mašu i čekaju nas da mi dođemo k njima. Lijene smo i mi i promjene. A život ide....
I mala hrabrost može potaknuti lavinu velikih promjena
Kako napraviti promjenu kad znaš od čega ideš, ali pojma nemaš kamo? Kako otići s posla na kojem si nezadovoljna, a nemaš drugi posao u vidu? Kako ostaviti partnera s kojim te više ne veže ni želja ni strast ni povjerenje kad nas je društvo uvjerilo da je žena u 40-ima 'otplesala svoj tango'?
Treba nam istančan feeling za napipati onu finu liniju između biti luda i biti hrabra. Možda bi svaka od nas trebala tu liniju za sebe naći - napraviti nekakav racionalan omjer oportunizma i racionalnosti, nekako odrediti kolike su nam šanse za skočiti s litice i dočekati se živa.
I svaka bi od nas pritom trebala isključiti faktor društva, jer društvo je sklono, čak i malu hrabrost, nazvati ludilom samo zato što i mala hrabrost može potaknuti lavinu velikih promjena. Dakle, izbacujemo društvo iz žirija vlastitih odluka. I ostajemo samo mi.
Poučene iskustvom, svaka naša odluka dođe s debelim računom. Svaka naša odluka je kao ona božanska mašina u koju, jednom kad kročiš, ne možeš više natrag, stoga ideš naprijed, ne znajući niti gdje ćeš niti kakva ćeš izaći. Ali, vjerujte mi, šteta je ne ući. Šteta je ovaj život ostaviti neistražen.
Gubiti vrijeme koje je toliko kratko, poput bljeska, na ne-odluke i ne-hrabrost. Šteta je ne prodrmati tu božju mašinu i ne pokazati Njemu gore da iako mi ovisimo o njemu, on isto ovisi o nama jer, ruku na srce, čemu mu služi ako ne radi?
Avantura zvana život
Čemu služi veza koja ne radi? Čemu služi odnos koji nas više ne ispunjava? Čemu služi vrijeme koje ne prolazi u hipu? Čemu služi srce koje se nije zaljubilo? Čemu služimo mi ako se ne upustimo u tu ludu avanturu zvanu Život?
Naravno, kao i uvijek, ja nemam 10 pravila kako biti sretna ili sama ili hrabra. Ja, iskreno, nemam niti jedno.
Pravila su tu za spavače, kao auto-pilot da nas navodi dok mi malo prilegnemo, ali za živo srce, za nezasitan um i oči koje vide dublje od stvarnosti - pravila nema, postoje samo obećanja koja dajemo same sebi: da ćemo voljeti sebe zauvijek i nikada, baš nikada nećemo prestati istraživati.
Hrabre Žene! Ahhhhh, kolika su nam stoljeća trebala! No, ta naša vojska sve je veća, sve je jača. Nezaustavljiva! Vojska žena koje ne pristaju na kompromis; koje ne pristaju na manje zato što su ih uvjerili da je više nemoguće. To je vojska onih hrabrih, koje ne odustaju zato što nešto ne ide iz prve, koje ne prestaju vjerovati u ljubav, u vjernost i trajnost.
Sve smo veće i sve smo jače samo zato što znamo da 'ako smo se usudile zamisliti, onda je moguće' - Parmenid.