Lažna memorija je sjećanje koje se čini stvarnim u našem umu, ali je zapravo djelomično ili u potpunosti izmišljeno. Primjer lažne memorije je uvjerenost da ste uključili perilicu za rublje prije nego što ste otišli na posao da biste se poslije vratili kući i shvatili da je niste uključili. Još jedan primjer lažne memorije je uvjerenost da ste po prvi put bili kažnjeni kad ste imali 12 godina i to zbog toga što niste oprali suđe, no vaša majka vam kaže da ste bili kažnjeni zato što ste bili drski prema njoj - i to ne prvi put.
Većina lažnih sjećanja nije zlonamjerna ili čak svjesno konstruirana da se nekoga povrijedi. To su uglavnom pomaci ili rekonstrukcije sjećanja koji nisu posve ili uopće usklađeni sa stvarnim događajima. Ipak, neke lažne memorije mogu imati značajne posljedice, uključujući one u sudskim postupcima kada mogu nekoga pogrešno osuditi ili dovesti do toga da netko bude pogrešno osuđen.
Kako nastaju lažna sjećanja
Pamćenje je vrlo složeno. Iako ste možda pamćenje zamišljali kao nekakav crni ili bijeli element, ono je u stvari vrlo podložno promjenama, fleksibilno i često nepouzdano. Događaji se, dok mi spavamo, u našem mozgu premještaju iz privremenog (kratkotrajnog) pamćenja u trajno pamćenje. No, taj prijelaz nije apsolutan. Naime, tijekom premještanja neki elementi pamćenja mogu se izgubiti i upravo tu zapravo počinje stvaranje lažnih memorija.
Implantacija lažnih memorija
Lažne memorije se kreiraju na nekoliko načina, a svaki od njih utječe na ono što se mijenja u pamćenju ili na način kako se pohranjuje. Možda je prilično teško dokučiti koji je od tih problema uzrokovao vašu lažnu memoriju, no svijest o tome kako nastaju može pomoći da shvatite zašto su zapravo lažne memorije tako uobičajene.
Sugestija
Sugestija ima veliku moć pa tako možete kreirati lažnu memoriju na nečiji poticaj ili zbog pitanja koja vam netko postavlja. Na primjer, netko vas može pitati je li pljačkaš banke nosio crvenu masku. Vi odgovorite potvrdno, a onda se brzo ispravite i kažete da je maska bila crna. U stvarnosti, pljačkaš nije uopće imao masku, ali sugestija da jest je „zasadila” pamćenje koje nije stvarno.
Dezinformacije
Možete biti zasuti netočnim ili lažnim informacijama o nekom događaju te biti uvjereni da se to zaista dogodilo. Možete kreirati novu memoriju na temelju toga ili kombinirati stvarne memorije s lažnim.
Netočna percepcija
Vaš mozak je poput računala i pohranjuje sve što u njega ubacite. Date li mu pogrešnu informaciju, pohranit će je. Eventualne rupe u vašoj priči poslije mogu biti popunjene nekim detaljima koje ste sami izmislili.
Pogrešna atribucija
U svom pamćenju možete spojiti elemente različitih događaja u jedan događaj. Kad prizovete tu memoriju, sjećate se događaja koji su se dogodili, no vremenska crta će biti poremećena ili nejasna s obzirom na to da sada kombinacija događaja u vašem umu tvori jednu zajedničku memoriju.
Emocije
Emocije povezane s nekim trenutkom mogu imati značajan utjecaj na to kako i što se pohranjuje kao memorija. Nedavno je istraživanje sugeriralo da negativne emocije vode do više lažnih memorija nego pozitivne ili neutralne emocije.
Što je sindrom lažne memorije
Terapeutski oporavak memorije je kontroverzna tema. Psihoterapijske tehnike, kao što su hipnoza i vođena meditacija korištene su kao metode koje bi trebale pomoći ljudima da pronađu svoje potisnute memorije. Te su memorije često traumatične, kao što je to slučaj kod zlostavljanja djece ili seksualnog zlostavljanja. One se mogu direktno povezati s ponašanjem osobe u sadašnjem vremenu te mogu utjecati na identitet i veze s drugima To se naziva sindromom lažne memorije ili stvaranje realnosti oko memorije koja nije istinita. Niti jedna tehnika ne može odrediti vrijednost tih memorija, a znanost još uvijek nema način da dokaže je li pohranjena memorija istinita ili lažna ako nedostaje neovisnih dokaza. Stoga je za sada praksa oporavka memorije dosta osporavana metoda.
Tko je skloniji lažnim memorijama
Pamćenje nije trajno, već je povodljivo i podložno stalnom mijenjanju. Određeni ljudi ili događaji mogu vas navesti da kreirate lažnu memoriju.
Očevici
Ako ste svjedočili nekom kriminalnom činu ili prometnoj nesreći, vaše je svjedočenje vrlo važno, ali ne presudno. To je stoga što stručnjaci i predstavnici zakona i policije znaju da se memorije i prizvani događaji u pamćenju mogu mijenjati i mijenjaju se, bilo zbog nekih sugestija ili jednostavno zbog prolaska vremena. Svaka rupa u događaju može biti ispunjena vašim vlastitim „kreacijama” memorije, što onda pouzdano prisjećanje i svjedočenje pretvara u nepouzdano ili lažno.
Trauma
Istraživanja upućuju na to da bi osobe koje imaju povijest traumatskih iskustava, depresije ili stresa, mogu biti sklonije kreiranju lažne memorije nego s pozitivnom ili neutralnom životnom pričom.
Opsesivno kompulzivni poremećaj
Osobe s opsesivno-kompulzivnim poremećajem mogu imati deficit pamćenja ili slabo pouzdanje u vlastito pamćenje. Oni su skloniji kreiranju lažnih memorija jer nemaju povjerenja u svoje vlastite memorije. To često dovodi do repetitivnih ili kompulzivnih ponašanja koja su povezana s tim poremećajem.
Starenje
Kako vi i vaša memorija starite, detalji pojedinih sjećanja mogu biti izgubljeni. Suština memorije postaje snažnija, dok detalji s vremenom blijede. Na primjer, možete se sjećati da ste na medenom mjesecu bili na plaži, ali ne sjećate se naziva hotela, kakvo je bilo vrijeme, a možda čak ni grada u kojem ste bili.
Što učiniti u vezi lažne memorije
Jedini odgovor na lažne memorije ili jedina terapija jest neovisni dokaz koji će potkrijepiti ili pobiti vaša sjećanja. Istina je da lažne memorije mogu djelovati prilično stvarno, pa čak i biti visoko emocionalne. A vaša sigurnost u njih čini ih još „opipljivijima”, no to ne jamči autentičnost. Isto tako, prisustvo lažnih memorija ne znači da je ona loša ili da ste razvili neki poremećaj memorije, poput demencije ili Alzheimerove bolesti. U svakom slučaju, lažna sjećanja su prirodna nuspojava činjenice da smo ljudska bića i da nemamo neprobojnu memoriju.