Ana Kolar

 Privatni album
zar je moguće

‘Izgledaš kao iz logora...‘ Nevjerojatno je koliko me ljudi ‘otkantalo‘ samo zato što sam se ošišala

Gledajte sebe, a ja ću sebe. U ogledalu, s novom frizurom koja mi je baš ono što sam htjela

Ispod jedne druge svoje kolumne imala sam opis u kojem je pisalo, između ostalog, da sam ovisna o promjenama. Moguće da sam tada bila, ipak je prošlo više od pet godina kad sam taj opis predala. No, s godinama vidim da su mi promjene sve teža stvar iako bi netko sa strane rekao da nije tako i da mi je život stalno u nekim mijenama. Znam, čula sam i čujem često kako mi govore „da me više ne mogu polovit“. I ok, u odnosu na njih možda i jesam promjenjive prirode, mijenjam poslove, karijere, stanove i slično, ali i dalje mislim da u suštini vodim poprilično neuzbudljiv i dosadan život s minimalno promjena.

Zadnjih 15 i više godina radim isti posao koji mi je prije bio hobi jer postala sam fitness instruktorica/trenerica prije nego je Instagram uopće bio išta više od ideje, a možda niti to. Imam istih 5 kila gore dolje barem zadnjih 10-ak godina, ako ne i dulje. Nikad u životu nisam na kosu stavila neku drugu boju, u pravilu se ne šminkam, a što sam starija biram udobniju odjeću prije nego onu od koje ti se zavrti u glavi i ne prestaješ razmišljati o toj kombinaciji. I godinama želim neke manje ili veće promjene, na nekima i radim sustavno, no za njih treba vremena, i rekli bi, zeru hrabrosti.

Uspjeh i preporod

Otkako sam maturirala ili nešto kasnije, dakle već jako jako dugo, želim kratku frizuru. Lijepe su mi razne glumice kratkih frizura, Winonu Ryder bih imala doma na noćnom ormariću i gledala je koliko mi je lijepa (ništa seksualno, samo ljepota), zatim i neke iz našeg javnog prostora da sad ne nabrajam. Iako sam obdarena tankom svijetlo smeđom kosom koja je ljeti sposobna doći i do plave, nisam, kako sam rekla, mijenjala boju jer zapravo jako volim svoju boju kose i ne da mi se zajebavati s farbanjem, frizerima i troškovima. Tako sam, iz potonjih razloga, manje-više uvijek imala istu dužinu ravne, učmale kose koja je zbog treninga i načina života najčešće bila jednako beživotno složena u rep ili punđu. I koliko god da su mi predivne one teške guste i nakovrčane grive svjesna sam da to meni ni ne stoji ni imam za to kapaciteta i zato sam žudjela za tom kratkom varijantom kakvu sam zadnje imala u vrtićkoj dobi.

Prijateljici koja je eto i vrhunska frizerka rekla sam prije skoro dvije godine da želim kratko. Full kratko. Pa smo se našle na pola puta i bob je bio uspjeh i preporod. No, prolazili su mjeseci, ona je to na moj nagovor podšišavala i svaki put bih se u zadnji čas ustrtarila i odustala. Zadnji put prije kratke frizure sam netom dobila posao koji je uključivao bully šefa privatnika i za kojeg sam znala da (jer nije jedini takav) želi da mu budem lijepa u uredu odustala sam u trenutku kad je Karla primila škare. Jer me bilo strah reakcije kako njega tako i drugih. Prošla je i godina dana od tada. U međuvremenu je moja kosa počela slabjeti, povlačiti se na nekim mjestima, a meni se jednostavno više ništa nije dalo kako s kosom, tako i s općenito dosta toga u mom životu. Jebiga, takav period. Dosadila sam si i imala sam osjećaj da takav dojam dajem i na van, tj. da drugi vide da nisam dobro kad me vječito vide zavezane kose bez šminke i bez ideja.

Nisam se stigla predomisliti

Karla je trebala doći na svega par dana u Zagreb i bio je to taj dan kad ću, konačno, ostvariti neki svoj mali san, mali za čovječanstvo, a jako veliki za mene. Odrezala je sve u jednom šusu, ja se nisam stigla ni predomisliti i neka bi tako. Prodisala sam oduševljena i počela se osjećati bolje, uređivati, igrati se s tom frizuricom koju sam si oduvijek željela, a koje me je bilo strah kako će mi stajati (u nekim trenucima sam čak tražila frendove koji su vješti u Photoshopu da mi naprave mene s kratkom kosom da vidim kako će to izgledati, haha). Bila sam u pravu kad sam je poželjela jer sam oduševljena kako mi stoji, a Karla je samo zaustila: „Stara moja, ti nikad više nećeš ni htjeti dugu kosu!“

No… Ono što se dogodilo kasnije nisam očekivala i iako sam u životu prošla relativno neokrznuta komentarima poput „prava žena treba, izgleda…“ sad mi se to, zbog kratke frizure dogodilo. Većina je bila jednako oduševljena kao ja, no nemali dio komentara bili su, i to redom od nesigurnih muškaraca za koje PRAVA ŽENA IMA DUGU KOSU, npr: „Ajme ne, bolja si s dugom kosom!“, „Šta ti je bilo?“, „Koji ti je k…?“, „Sad si kao dečkić…“, „Izgledaš kao iz logora“.

Ni pet ni šest, ti i takvi komentari stoje ispod objave fotke mene s kratkom kosom. Ni trunke razmišljanja prije komentiranja, ni zeru ideje da možda postoji, osim same želje, i kakav drugi razlog zašto je kratka kosa.

Nije me pretjerano povrijedilo, ali me jest iznenadilo koliko ih je i koliko ih me otpratilo jer sam se ošišala jer nisam mislila da je moja onakva nikakva i mlitava kosa ikad bila moj forte. Nekima sam i odgovorila što ih ide, a mnoge izignorirala, ali stoji mi u glavi da netko može okarakterizirat ženu/muškarca na temelju nečeg tako nevažnog kao što je kosa.

Ljudi moji, ona raste. Kad raste. Živimo i u vremenima kad je s par klikova naručim kakvu, koje boje i dužine želim. Ako me baš pukne, mogu svaki dan imati drugačiju frizuru i ne bih bila ni prva ni zadnja takva, ali ne bih hodala okolo i pisala drugima „Da koji im je ku*ac?!“.

Ovo je nešto što sam samoj sebi željela kao što sam si htjela i biti fitness trenerica ili imati mačke, moja stvar i moja glava. Da, ne mogu lagati da mi nije stalo do nekih tuđih mišljenja, ali na kraju dana ja sam ta koja ovu istu, sad kratko ošišanu glavu, liježe na jastuk, a ne netko kome izgledam kao iz logora. Uostalom, većina tih ljudi ne zna jesam li možda bolesna i je li ovo možda korak do nečega (srećom, nisam, ali mogla bih biti i šta sad, to je samo kosa), ili imam neko drugo stanje vlasišta ili mi je samo bilo dosadno, opet, moja dosada i moja glava/kosa.

Ne, PRAVA žena ne postoji i ne čine ju ni kosa ni bokovi ni sise ni guzice. Isto kao ni PRAVI muškarac kojeg je društvo nametnulo. Pustite ljude da uživaju u tim tijelima koje imaju i kosama koje nose, pa makar se to vama ne svidjelo i sebi to ne želite, dokle god vas ne diraju i nikako ne narušavaju vaš mir zabole vas je li netko ćelav, debeo, puši li ili se opija ili je danonoćno u teretani.

Gledajte sebe, a ja ću sebe. U ogledalu, s novom frizurom koja mi je baš ono što sam htjela.

Do idućeg puta, ne dajte na sebe, svoje odluke i promjene.

Zagrljaj,

A.

Anu možete pratiti i na Facebooku i Instagramu.

Linker
12. veljača 2024 03:37