Dugo sam čuvala tajnu, prijatelja po struci. Kada mi je za vrijeme studentskih dana povjerio svoju najveću muku, shvatila sam od čega strahuje. Biti izopćen iz obitelji. Poznajući Petra i njegovu usađenu odgovornost, sumnja da će sebe žrtvovati, u njegovu slučaju nametnula mi se kao jedino optimalno rješenje.
Ljutila sam se
On je krvnu vezu stavljao ispred i iznad svih i svega, pa će radije biti nesretan cijeli život, nego se boriti za sebe. Zar nećeš ni pokušati razgovarati sa svojima, znala bi ga pitati, na što je on odmahnuo glavom. Znači, glumit ćeš ono što nisi, makar iznutra umirao, ljutila sam se zbog njega. Moram Jelena, jer ne želim iznevjeriti očekivanja, a možda je ovo samo istraživačka faza, pravdao je svoju istinsku želju.
Koga ti lažeš Petre, sebe ili mene. Pa nismo više djeca. Pogledaj me u oči i reci istinu, ovdje, sada, meni…uostalom nisi jedini i u tome nema ništa sramotno. Tvoj život, tvoj izbor. Da čujem, stavila sam dlan iza uha. Uzdahnuo je kao da će nakon priznanja izdahnuti. Hajde, hajde, izbaci to…motivirala sam ga.
Krivo sam mislila
Hoću, ako to ostane naša tajna, ucijenio me je. Polaganjem prisege, umirila sam ga. Ja sam homoseksualac, nažalost. Mislila sam, ovo će mu priznanje ipak dati hrabrosti da svoje seksualno opredjeljenje ne nosi kao teret, nego kao pravo na uživanje. Krivo sam mislila. Koliko su ljudi licemjerni čak i prema samima sebi, uvjerio me Petar.
Diplomirali smo, vratili se oboje u domaće ognjište i počeli tražiti zaposlenje. Prijateljstvo još nismo potrošili, nego ga nastojali učvrstili. Barem sam tako ja mislila. Iako sam bila sigurna, kako će on nakon diplome ostati u inozemstvu, čime će svoju konzervativnu obitelj poštedjeti sramotne tajne, koja će kad-tad njegovim povratkom, izbiti na vidjelo, prevarila sam se.
Dogovor
Moj, kako sam ga tada zvala, djetinjasti prijatelj, imao je svoje skrivene planove. A vjerojatno i dogovor s roditeljima. Ništa od toga nije podijelio sa mnom, a ja nisam pitala. Neka čini što hoće, nije na meni da brinem. Kada me zatreba, uvijek ću se rado odazvati.
Dolaskom na domaći teren, manje smo se počeli družiti uživo, ali smo zato svakodnevno vodili poduže telefonske razgovore. Naravno, uvijek bi se dotakli i one tabu teme, koja ga je sada pritiskala više nego u inozemstvu. Daleko od očiju, daleko od ušiju, sve izgleda lakše podnošljivo. Igra više nema ista pravila, shvatila sam vrlo brzo.
Krhko samopouzdanje
Pred drugima smo zatajili svoje prijateljstvo, po njegovu nagovoru. Uvrijeđenost tim naglim zaokretom, nisam ničim pokazala. Njegovo ionako krhko samopouzdanje sada je došlo do punog izražaja.
Taj problem morat će sam rješavati. Jadan mali bogatun dvostrukih mjerila, nije mi se zamjerio, ali sam osjetila sažaljenje. Kod njega neće proći ona izreka, ima se, može se.
Čovjek će pojesti samog sebe, od žudnje za istim spolom. Ispran je to mozak i to dobrom ribaćom četkom. Kladila sam se sama sa sobom, da se moj studentski kolega, bez obzira kako sve završilo, nikad neće odreći seksualne orijentacije. Zanimalo me hoću li dobiti ili izgubiti okladu.
Plahi prijatelj
Vrijeme se vuklo i na nas oboje navuklo godine. Ja sam zaplivala u privatni sektor, jer sam oduvijek željela testirati svoju umnu snalažljivost i biti sam svoj gazda. A moj plahi prijatelj izgradio gnijezdo na vrlo visokoj poziciji i postao javno poznata osoba. Naši su se odnosi donekle promijenili, jer je on bio teže i kraće dostupan.
Različite pozicije nisu nas udaljile u srcu, uvjeravala sam sebe, samo su prorijedile one divne telefonske razgovore. Svjesno sam odbijala pomisao da me Petar zapravo izbjegava, jer sam željela vjerovati da pomicanje dobne granice pomiče i uvjerenja.
Ljudi s publikom
Njegov život sada sam više pratila u novinskim člancima ili slušala po kuloarima, pitajući se usput, jesam li se toliko u njemu prevarila ili je zbog okolnosti morao glumiti. Uglavnom, dječak je postao muškarac sa stavom, barem pred očima javnosti. Obnašao je zadanu si dužnost u službi čovječanstva, časno i predano, kako se i očekuje od ljudi koji se opredijele imati publiku.
Ali, kakvu je dramu proživljavao privatno, skrivajući se od fotoaparata željnih senzacija, mogla sam pretpostavljati. Postao je najpoželjniji neženja, valjda u državi, a ne samo u gradu. Raspisali se mediji s kim je proveo dan. A noć…i to se moglo provjeriti. Oku fotoaparata i to ne promakne, znao je Petar.
U društvu plavuše
Kad je vidio da se vrag ne šali, počeo se pojavljivati u društvu prekrasne plavuše, djevojke iz visokog društva. Nešto je na vidiku, rekli bi Indijanci gledajući prema pučini. Kolumbo se ovog puta nije pojavio, nego je Pero uplovio u bračnu luku. Posada se uskoro povećavala prinovama. Tradicija ispunjena. Šepuri se Pero poput pauna raširenog repa.
Zavarao on grad i okolna sela, ali je li zavarao sebe? Hoda li po žeravici da utaži žudnju, ili ju ipak zadovoljava?
Sada je moja igra promijenila pravila. Moram znati kako stojim na vlastitoj kladionici. Našla sam način. Pozvala sam na svoje predavanje uz mogućnost otvorene rasprave, određeni krug ljudi, u čijem se društvu moj Peran sigurno želi naći. Veza iz inozemstva nikad dosta. I prestiža. Upalilo je. Devet stolova s imenima uzvanika, malo podignuto postolje za mene, tek da Pero zna tko je iznad, a tko ispod. Za početak.
Tajna je ostala tajnom
Njegov stol bio je u sredini. S razlogom sam ga okružila sa svih strana. To se zove, biti izložen. Pozdravio me shodno prilici, mini naklon glave, i šapnuo nešto supruzi. Nakon uobičajenog uvoda, pozvala sam počasnog gosta da mi se pridruži na postolju. Ušao je Filip, s kojim je Pero od studentskih do današnjih dana vodio ljubav na crno. Uhvatila sam u zraku Perin ubojit pogled. Nije me zaboljelo, nego razveselilo. Dobila sam okladu, a tajna je ostala tajnom.
MISAO TJEDNA
Lovci u mutnom većinom završe kao lovina.