Otkriće znanstvenika s Université de Montréal i Instituta za klinička istraživanja Montreal (IRCM) dobrodošao je napredak u razumijevanju mehanizama koji su u podlozi dijabetesa, bolesti koja pogađa jednu od 11 osoba širom svijeta i za koju nema lijeka.
U studiji objavljenoj u Cell Reports znanstvenici objašnjavaju, barem djelomično, kako vitamin K pomaže u prevenciji dijabetesa, a mogao bi dovesti do novih terapijskih primjena kod dijabetesa tipa 2. Uspjeli su utvrditi da su enzimi uključeni u gama-karboksilaciju, a time i u uporabu vitamina K, prisutni u velikim količinama u beta-stanicama gušterače, stanicama koje proizvode dragocjeni inzulin koji kontrolira razinu šećera u krvi.
Gdje ga možemo naći
Vitamin K1 obilno je zastupljen u namirnicama biljnog porijekla, to su brokula, kelj, zelje, špinat, grašak, radič, peršin, rikula, cvjetača, grah, šparoge, kadulja ili suhi bosiljak. Ima ga u crvenom mesu (ponajprije u jetri), ribi (naročito tuni konzerviranoj u ulju) te u prženom jajetu. Ima ga u leći, sjemenkama bundeve i soji, njime obiluju i sojino i maslinovo ulje, margarin, začinska paprika i majoneza. Vitaminom K bogato je i voće poput avokada, kivija, kupina, malina ili grejpa, a ima ga i u mlijeku i mliječnim proizvodima.
Treba razlikovati prehrambene izvore oblika K1 i oblika K2: biljna ulja i tamnozeleno povrće najbolji su izvori vitamina K1, dok K2 potječe iz masnoća životinjskog porijekla, poput jaja, mlijeka i mliječnih proizvoda (meso životinja uzgojenih na pašnjacima bogatije je njime nego meso onih uzgojenih u zatvorenim tovilištima i hranjenih žitaricama) te fermentiranih namirnica kao što su fermentirana kuhana sojina zrna ili sir brie, u kojima je vitamin K2 proizveden djelovanjem određenih bakterija.