Bosiljak je jednogodišnja biljka iz porodice mente, ima vrlo jak i ugodan miris, posebno listovi
 FOTOGRAFIJE: SHUTTERSTOCK
Kralj začina

Mnogi ga stavljaju u gotova sva jela, a nisu ni svjesni njegovog utjecaja na probavu, bubrege, libido...

Čaj od njegovih sušenih listova pomaže želucu i crijevima, kod hripavca, početnih stanja tuberkuloze i kod bolesti mokraćnih organa. Ublažava kašalj, liječi afte. Grgljanje čaja od bosiljka liječi grlo i promuklost. Povoljno djeluje na živčani sustav: smiruje živčanu napetost, migrenu, poboljšava pamćenje i otklanja mentalni umor

Zamamno miriše, ugodno je oštrog okusa, daje posebnu notu jelima, osobito varivima, a s nekim namirnicama, poput rajčice i mozzarelle, čini idealnu kombinaciju - to je bosiljak. Mirisna i ljekovita biljka koju poznajemo još iz doba egipatskih faraona, 3500 g. pr. Kr., u starom Rimu, u vrijeme Gaja Julija Cezara, bila je među najcjenjenijim ljekovitim, začinskim i ukrasnim biljkama. Latinski naziv basilicum (Ocimum basilicum, od grčke riječi basileos) znači “kralj”, što dobro opisuje ovaj začin. Došavši u Europu s Istoka, gdje mu je pradomovina, brzo se udomaćio i danas se uzgaja širom svijeta. Nezaobilazan je začin u kuhinji, a kao ukrasna biljka krasi vrtove i tegle na balkonima. Malo je manje poznat pod narodnim nazivima bosiok, bašelak, murtila i marjanec. Bosiljak je jednogodišnja biljka iz porodice mente, visine oko 40 centimetara. Cijela biljka, a posebno listovi, ima vrlo jak i ugodan miris, posebno prije i u vrijeme cvjetanja - od lipnja do kolovoza. Cvjetovi su bijele, ružičaste ili crvene boje. Uobičajen je zeleni bosiljak, ali postoje i ljubičasti i tamni bosiljak. Ljubičasti ima kovrčave listove i može se koristiti umjesto svojih zelenih rođaka, a privlačan je i kao ukrasna biljka. Tamni bosiljak ima jači okus (koji dosta sliči đumbiru). Kao i većina začinskog bilja koje jelu daje karakterističan okus, bosiljak je također odlična zamjena za sol. Sušeni bosiljak ima jači okus od svježega pa ga dodajte u variva i druga jela od povrća, ponajprije od graška i graha, razne salate i namaze.

Bosiljak liječi anginu i migrenu, umiruje živce, uklanja nemir, tmurne misli i nesanicu, smiruje grčeve u crijevima, djeluje protiv napinjanja i vjetrova, pospješuje apetit i probavu, potiče lučenje mokraće, liječi mokraćne organe, pomaže kod upale bubrega, regulira krvotok, jača spolne organe, stimulira lučenje mlijeka kod dojilja. I kod bosiljka kao začina dolaze do izražaja njegova ljekovita svojstva. Bosiljak sadrži i biljne spojeve flavonoide koji mogu pomoći u zaštiti bijelih krvnih stanica te u suprotstavljanju šteti koju uzrokuju slobodni radikali. Djeluje i protuupalno, a poznato je da je produženo upalno stanje u podlozi mnogih kroničnih bolesti. U tu se svrhu upotrebljava esencijalno ulje bosiljka.

U trgovinama možemo naći različite sorte, postoji oko 150 različitih vrsta bosiljka. Svaka od njih ima jedinstvena ljekovita svojstva, okus, miris i kulinarsku uporabu. Evo koje su uobičajene vrste bosiljka.

image
FOTOGRAFIJE: SHUTTERSTOCK


Genovese i slatki bosiljak (Ocimum basilicum)

Uobičajena vrsta bosiljka koja se koristi u talijanskoj kuhinji, najpopularniji je za izradu pesta. Ovaj bosiljak ima velike zelene listove. Koristi se za ublažavanje svrbeža od uboda insekata, za liječenje kašlja, astme, živčane napetosti i još mnogo toga.


Tajlandski bosiljak (Ocimum basilicum var thyrsiflora)

Često se koristi u vijetnamskoj i tajlandskoj kuhinji. Okus podsjeća na metvicu i sladić. Listovi su mu svjetliji od slatkog bosiljka i izduženiji. Postoji nekoliko varijacija ovog bosiljka, uključujući tajlandski bosiljak (O. horapha), limunov bosiljak (O. maenglak), sveti bosiljak (O. tenuiflorum), koji ima pikantniji, papreniji i jači okus nalik klinčiću. Obično se koristi u indijskim jelima te ima širok raspon ljekovitih namjena, a koristi se i u vjerske svrhe. Sušeni bosiljak velikih listova ima mirisnu aromu koja podsjeća na anis te topao i blago opor okus. Osušeni listovi običnog bosiljka manje su mirisni i opora okusa. Narodna medicina preporučuje čaj od sušenih listova bosiljka za liječenje upala (želuca, crijeva), kod hripavca, početnih stanja tuberkuloze i bolesti mokraćnih organa (bubrega, mjehura). Ublažava kašalj, liječi afte. Grgljanje čaja od bosiljka liječi grlo i promuklost. Povoljno djeluje na živčani sustav: smiruje živčanu napetost, migrenu, poboljšava pamćenje i otklanja mentalni umor. Neka su ranija istraživanja (na malom broju ispitanika) pokazala da primjena eteričnog ulja bosiljka na čelo i sljepoočnice svakih osam sati može smanjiti migrensku bol, no potrebno je više istraživanja kako bi se ocijenila učinkovitost bosiljka u liječenju migrene. Bosiljak se u raznim ljekovitim pripravcima upotrebljava inhaliranjem, u kupkama, za masažu te za aromatiziranje prostorija. Tako djeluje na zdravlje jačajući imunitet i opuštajući psihu. Oblozi od bosiljka pospješuju zacjeljivanje rana. Ulje bosiljka smatra se odličnim sredstvom protiv akni. Listovi bosiljka sadrže između 0,3 i 0,8 posto eteričnog ulja, tanin saponin i gorke tvari. Eterično ulje sadrži pak estragol ili metilkavikol, linalol, cineol i druge antiseptičke spojeve koji sprečavaju rast štetnih bakterija.

Zbog toga se eterično ulje bosiljka može koristiti i kao prirodni konzervans. Estragol može nepovoljno djelovati na jetru, usporiti zgrušavanje krvi i povećati rizik od krvarenja kod osoba s poremećajima zgrušavanja krvi. Tih nuspojava nema kada se bosiljak konzumira kao namirnica, ali treba izbjegavati na svoju ga ruku koristiti kao lijek u obliku ulja. U farmaceutskoj industriji koristi se za aromatiziranje raznih ljekovitih pripravaka. Svježi listovi bosiljka odličan su domaći lijek protiv uboda kukaca - prstima usitnite lišće i utrljajte u mjesto uboda.


Čaj od bosiljka

S dva i pol decilitra vrele vode preliti jednu do dvije čajne žličice usitnjenih suhih listova bosiljka. Ostaviti 15 minuta poklopljeno, a zatim procijediti. Pije se u gutljajima, nezaslađeno (2-3 puta dnevno, po jedna šalica).

Čaj od bosiljka može se zasladiti medom, ali samo kod plućnih bolesti ili kašlja. Kod visoke temperature uzima se svaki sat po jedna velika žlica hladnog čaja od bosiljka. To osvježava bolesnika i snižava visoku temperaturu. Za miran i čvrst san veliku žlicu svježih listova bosiljka kuhati deset minuta u dva i pol decilitra vode. Ostaviti poklopljeno deset minuta. Procijediti i popiti u gutljajima, nezaslađeno, prije spavanja.


Pesto - umak od bosiljka

Pesto je talijanski specijalitet i služi kao temelj za pripremu drugih jela ili kao dodatak raznim jelima. Evo kako ga pripremiti. Vezicu svježeg bosiljka (2-4 dag) i četiri češnja češnjaka staviti u mužar ili sličnu posudu i dobro zgnječiti. Smjesu staviti u mikser ili blender te dodati 2,5 decilitra djevičanskog maslinovog ulja, sol i mljeveni papar (po ukusu) te miješati dok se ne dobije zelena krema. Zatim dodati 10 dag ribanog parmezana i ponovno dobro izmiješati. Pesto se može čuvati u hladnjaku nekoliko tjedana. Dodaje se tjestenini, riži, mesu i ribi s roštilja.


Sveti bosiljak (Ocimum tenuiflorum)

Poznatiji na hindskom jeziku kao tulsi, vjerojatno je najcjenjenija ljekovita biljka na svijetu. Ima ljubičaste cvjetove, stabljike su zelene, ali ponekad imaju ljubičastu nijansu. Zanimljivo je da hindusi štuju sveti bosiljak, biljka se smatra majkom prirodne medicine. Cijenjena je od davnina kao biljka koja potiče zdravo tijelo, um i duh. Često se sadi oko hinduističkih svetišta. Ime tulsi znači “neusporedivo”. U ajurvedskoj medicini sveti bosiljak smatraju jednom od najperspektivnijih biljaka za promicanje zdravlja, s mnogim potencijalnim zdravstvenim prednostima. U studiji koju je objavio časopis Journal of Ayurveda and Integrative Medicine ajurvedska upotreba ljekovitog i začinskog bilja oslanja se na nevjerojatnu bioraznolikost Indije s raznolikošću koja je se ne može usporediti ni s jednim drugim medicinskim sustavom. Ipak, od svih korištenih biljaka ni jedna nema status usporediv s tulsijem ili svetim bosiljkom. U zapadnoj medicini sveti bosiljak najviše se cijeni kao adaptogena biljka. Adaptogeni su tvari koje se nalaze u biljkama te povećavaju otpornost tijela u suočavanju sa stresorima. Budući da učinci stresa na tijelo imaju tako veliku ulogu u procesu starenja, za adaptogene se također smatra da imaju svojstva koja zaustavljaju starenje. Oni mogu obavljati mnoge različite funkcije, uključujući balansiranje hormona stresa kao što su kortizol, poboljšanje funkcije mozga, jačanje imunosnog sustava, smirivanje upale, povećanje razine energije i poboljšanje funkcije organa i tjelesnog sustava (primjerice gastrointestinalnog sustava).

Linker
05. ožujak 2024 19:02