Prije uvođenja sustavnog cijepljenja ospice su bile gotovo nezaobilazna bolest u djetinjstvu, sustavno cijepljenje gotovo ju je eliminiralo, što i jest cilj, no zbog pada procijepljenosti već šest godina bilježe se epidemije ospica koje u nekim zemljama već odnose živote. Bolest prati pjegast i sitan crveni osip, prvo iza ušiju i na čelu, a potom zahvaća redom lice, vrat, trup i ekstremitete.
To nipošto nije bezazlena bolest, a cijepljenje je jedina prevencija.
Zbog stalnog pada cijepnih obuhvata, upozoravaju epidemiolozi Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, ozbiljno je ugrožena razina kolektivnog imuniteta, u prvom redu kod djece predškolske dobi. Uz ovakav trend može se očekivati da će se uz ospice pojaviti i epidemije rubeole, hripavca i zaušnjaka.
Najugroženije županije
Najveći je pad zabilježen kod cijepljenja u drugoj godini života, kada djeca prema kalendaru cijepljenja primaju primarno cjepivo protiv ospica, zaušnjaka i rubele te se docjepljuju protiv difterije, tetanusa i hripavca. Do pada dolazi i u drugom docjepljivanju protiv difterije, tetanusa i hripavca u dobi od pet godina. Kako se u velikoj većini cijepljenja koristi kombinirano cjepivo DTPa-IPV-hepB-Hib, koje uključuje i cjepivo protiv dječje paralize, obuhvat djece cijepljene protiv ove teške zarazne bolesti opada jednakim tempom. Područja s najnižim obuhvatom cijepljenja u Hrvatskoj su Dubrovačko-neretvanska, Splitsko-dalmatinska, Primorsko-goranska i Osječko-baranjska županija.
Treba li se bojati?
Ospice su visoko zarazan virus koji se širi izravnim kontaktom i zrakom. To je jedan od najvećih ubojica djece diljem svijeta, a može se spriječiti s dvije doze široko dostupnog i jeftinog cjepiva. O svim pitanjima o cijepljenju, dilemama i strahovima roditelj može razgovarati s pedijatrom ili epidemiologom u zavodima za javno zdravstvo, gdje će dobiti relevantne informacije. Današnja cjepiva su visokokvalitetna i medicinski sigurna, a nuspojave cijepljenja stalno se nadziru, prate i registriraju sustavno od 1978. godine.
Što kad roditelj odbije cijepljenje
Pedijatar, u čijoj je nadležnosti provođenje obavezne imunizacije, razgovara s roditeljem o obavezi cijepljenja. Roditelj može razgovarati i s epidemiologom kako bi se informirao o prednostima i nedostacima cijepljenja i cjepiva, o sastavu cjepiva, mogućnostima utvrđivanja djetetova zdravstvenog stanja prije cijepljenja... Ako i nakon obavljenih razgovora i ponuđenih odgovora roditelj ustraje na odbijanju cijepljenja, potpisuje izjavu o odbijanju cijepljenja djeteta, a liječnik prijavljuje roditelja nadležnoj sanitarnoj inspekciji (liječnik može i sam biti prekršajno kažnjen ako svojevoljno odbije izvršiti obaveznu imunizaciju).
Kazna je novčana, 2000 kuna, prema Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. O odbijanju cijepljenja obavještava se i nadležni centar za socijalnu skrb, koji potom treba utvrditi zanemaruje li roditelj svoje dijete po bilo kojoj osnovi. Prekršajni sud može odrediti kaznu, a to može biti opomena, ublažena novčana kazna, rad za opće dobro ili puna novčana kazna.
Više o ovoj temi čitajte u novom Doktoru Plus posvećenom dječjem zdravlju.
