Suočavanje s najtežim komplikacijama jedan je od specifičnih aspekata života sa šećernom bolesti koji nepovoljnije utječe na kvalitetu života oboljelih.
Doživljaj se razlikuje ovisno o vrsti komplikacija, no za svaku od njih se aktiviraju mehanizmi prilagodbe na njezino postojanje.
Prilagodba traje neko vrijeme te je važno oboljelom u tom razdoblju pružiti adekvatnu podršku. U takvim je situacijama vrlo važno ne izazivati osjećaj krivnje kod oboljele osobe, već zajedno s njom naći načina kako dalje te poticati prilagodbu na novonastalo stanje.
