Ne prođe ni jedan dan, a da mi netko ne udijeli savjet. Podvrgnuta sam permanentno takvom pritisku. Daj ovako, daj onako… iskustva pršte kao vodoskoci. Nitko me ne pita želim li ih čuti, a još manje hoću li po njima postupiti. To su navodno obična prijateljska savjetovanja, tako kažu samoprozvani savjetnici. O valjanosti svojih riječi nemaju samokritičnosti, jer ih zapravo nije briga.
Koliko je to opasno i hoće li nečija iskustva na mene utjecati ili mi čak ugroziti život, moram se pobrinuti sama. Naivnost ima jako veliku cijenu. Dijalozi su očito potpuno promijenili formu. Primijetila sam, čim se požalim, informiram ili pokušam razmijeniti mišljenje, oni moje riječi protumače traženjem njihovih savjeta. Recimo kažem, imam glavobolju. Odmah mi nude tablete koji oni koriste. Izigravaju liječnike bez pokrića. Ili u pekarnici kupujem pecivo omotano špekom, saznam kako to nije zdravo za moju figuru. Izigravaju nutricioniste, opet bez pokrića. Ispričam kako vodim sudski proces, a oni se počnu razbacivati kvazi odvjetničkim znanjem.
Svi su vidoviti
Uličnim savjetnicima ne pada na pamet dublje ući u problematiku, nego šarlatanski uputiti čovjeka, ne razmišljajući o posljedicama. Gdje je takvima odgovornost i peče li ih ikad savjest? Odjednom su ili svi vidoviti ili svi znaju sve. Ako krene po zlu, oni lako nađu rješenje za sebe. Kažu, nitko te nije prisilio da me poslušaš ili mi lažu ravno u lice, kako oni nikada to nisu rekli. Operu ruke od bilo kakve kazne, jer savjetovanje nije zločin. Zločin je primijeniti njihovo iskustvo na vlastitoj koži. Čak i osobno iskustvo ako ga ponovim, može izazvati potpuno novu reakciju. U životu ništa nije predvidivo, barem što se tiče reakcija našeg tijela ili uma.
Ali savjetnici se množe i zarazniji su od svakog virusa. Nitko se ne sjeti one davne mudre izreke: ''Ako guraš nos tamo gdje mu nije mjesto, netko će dobiti po nosu''. Ili oni ili ja. A možda i oboje. Za savjetnika se ne bira bilo koga, nego osobu za koju se čovjek uvjeri kako zaista zna, koja čvrsto stoji iza svojih riječi. Tako se stječe povjerenje u odabranog savjetnika.
Postoje stručni savjetnici koje treba s itekako velikim uvažavanjem saslušati, kao što postoje ljudi s urođenim darom, takozvani mentalisti. I jedni i drugi će vrlo odgovorno pristupiti savjetovanju, svakoj osobi koja to od njih i zatraži. Razlika je što njihova savjetovanja nisu temeljena na osobnom iskustvu. Bilo kojem pojedincu, iako se radilo o istoj problematici, pristupit će potpuno različito. Nije tu riječ samo o profesionalnosti, nego o predanosti osobi s problemom. Ali, predanost podrazumijeva i znanje. Obrazovno, kozmičko… važno da je potvrđeno rezultatom. Ako rezultat nije moguć kako smo mi zamislili, dužnost je osobe koja je naš problem primila u obradu da nam to otvoreno i kaže. Tada je račun čist, a ljubav duga. Znamo što možemo očekivati.
Lutati ili vjerovati
Najgore je lutati od savjetnika do savjetnika, jer onda nastaje zbrka koju je vrlo teško ispraviti. Izbor je uvijek na nama. Hoćemo li lutati i zalutati ili vjerovati jednom odabranom, koji će biti upućen u svaki djelić naše problematike i dati si truda, dok ne nađe izlaz sa što manje oštećenja po nas. Ja nisam željela lutati. Danas mi je drago da sam tako odlučila.
Suprug mi je ostao bez posla. Kako je prolazilo vrijeme, a on nikako nije pronalazio drugi posao, razočaranje je počeo tješiti alkoholom. Povrijeđenog ponosa, jer je financijska situacija sada isključivo ovisila o meni, sve je manje boravio kod kuće. Dolazio bi u sitne sate vidno alkoholiziran, teturajući i zaplićući jezikom, budio me, ne razmišljajući hoću li i ja dobiti otkaz, ako zbog neispavanosti zaredam greške na radnom mjestu.
Iskušala sam sve metode kojih sam se dosjetila, ali kao da sam razgovarala s kamenom pločom. Cijela kuća mi je zaudarala po alkoholnim parama, a on bi nakon održane jadikovke kako se cijeli svijet urotio protiv njega pao poput balvana na krevet, odjeven s cipelama na nogama i zaspao kao klada. Bivala sam sve umornija, a trebala sam bistru glavu.
Uvijek bi si govorila, jutro je pametnije od večeri, ali kada bih ujutro ugledala obraze svog supruga na kojima su već počele pucati kapilare, znala sam da je pet do dvanaest ako nešto ne poduzmem. Bio je on dobar čovjek, brižan i poduzetan, a takvom se čovjek odužuje. Svi mi možemo zaglibiti, upasti u zamku droge, alkohola… ali isto tako moramo smoći hrabrosti takvima pomoći. Prepustiti ih samima sebi ili ih otjerati, jer nas nisu poslušali nije način na koji se prema voljenim ljudima postupa.
Konzultacije
Uzela sam slobodne dane, a iza njih godišnji odmor. Šef mi je to dopustio, kada sam mu vrlo otvoreno obrazložila svoj problem. Svakako sam željela spasiti muža, jer sam znala da bi on i za mene učinio isto. Otišla sam sama na konzultacije kod stručne osobe za odvikavanje od alkoholizma i dobila odlične savjete, kako navesti muža da pristane na liječenje. Otišla sam i kod mentaliste, da pomognem sebi prilikom odvikavanja supruga od alkohola. Jednog drugom nisam zatajila. Tražila sam razumijevanje i poštovanje svog izbora. Ako sam pogriješila, posljedicu ću snositi sama.
Suprug je sve više propadao, ali nisam očajavala. Čekala sam trenutak po savjetu stručnjaka. U trijeznom stanju upitala sam ga:
- Što bi ti učinio za mene, kada bi alkoholom ispravljala nepravdu ili neuspjeh?
- Odveo bi te na odvikavanje, odvalio je ko' iz topa.
- Upravo si sebi dao rješenje. Ti si izvrstan savjetnik, pohvalila sam ga. Usput si našao i posao. Kada se oporaviš, postat ćeš mentor posrnulima, da ti ponovno ne posrneš.
Suprug se potpuno izliječio, zaposlio u struci i nastavio pomagati ovisnicima. Oboje smo naučili lekciju života. Svaki na svoj način, svaki kod svog savjetnika.
MISAO TJEDNA
Ono što je bilo jučer, sutra će promijeniti smisao.