vrijedni talenti

Jeste li ikada razmišljali o tome kakav ćete trag vi ostaviti za sobom?

Sasvim sam sigurna da i u vašem životu ima znanja, iskustava i spoznaja koje bi trebalo sačuvati od zaborava

 

Neki dan, dok smo u kuhinji doručkovali, mlađi sin mi je ispričao kako je "otkrio" jednu sjajnu grupu. "Totalno sam se oduševio njihovim pjesmama! Mislim, čuo sam za njih već prije, ali znao sam samo jednu pjesmu. A sinoć sam uhvatio emisiju o njima na radiju... jednostavno su genijalni!"- pričao je oduševljeno.

"Koja je to grupa, neka koju i ja znam?" - pitala sam. "Da, iz vašeg vremena je. Idoli!"

Vratila sam u sekundi film u mladost. Sve grupe novog vala. A Idoli su bili baš na svoj način - simpatični, hrabri, otkačeni, estetični. I svima nama curama je Divljan bio prezgodan.

Odavno više nema Idola. A predivni Divljan je prije pet godina otišao među anđele.

Ali pjesme su ostale. Zauvijek. Ti trenuci mladosti, inspiracije, talenta, zajedničke energije, ludosti - zauvijek su utisnuti na pločama (koje ja još uvijek čuvam) i u arhivama televizija i radio stanica.  Tako da ih i četrdeset godina kasnije neka sasvim nova generacija može otkriti i oduševiti se njima.


Zaista je čudesno i lijepo ostaviti svoje kreacije

Moje pitanje za vas na ovu temu je: jeste li vi kada razmišljali o tome što će biti nasljedstvo vaših proživljenih dana na zemlji? Kakav ćete trag vi ostaviti za sobom?

Sasvim sam sigurna da i u vašem životu ima znanja, iskustava i spoznaja koje bi trebalo sačuvati od zaborava! Talenata koje samo vi na svoj način znate izraziti.

Zaista je čudesno i lijepo ostaviti svoje kreacije, svoju energiju da živi i poslije nas. Meni se to oduvijek činilo važno.

Svima nam je jasno da slike, knjige i kompozicije ostaju trajni i opipljivi, ali ostavljanje traga svog života za buduće generacije nije rezervirano samo za umjetnike! I ne bi trebalo biti. Razmislite - kako biste vi svoja znanja, iskustva ili talente mogli ovjekovječiti?

Možda ste s godinama rafinirali svoje najbolje recepte - možda bi njih bilo izuzetno vrijedno ukoričiti? Možda neke pjesme u vama čeznu da ih stavite na papir? Možda ste kroz svoje životno iskustvo došli do izuzetno vrijednih pouka koje bi trebalo zapisati? A možda jednostavno želite napraviti album s najvažnijim slikama i opisima iz svog života?

 

Tako da ta vrijednost u budućnosti može stići do vaših unuka, možda nećaka, možda djece vaših prijatelja. A možda i do nekih potpuno nepoznatih ljudi kojima je upravo to što ste stvorili (i što ste jedino vi mogli stvoriti) potrebno!


Kovčeg uspomena

Ako ste već pomišljali na takve stvari, ali za to "nikada niste imali vremena", molim vas razmislite još jednom. Razmislite hoćete li, kad pri kraju života pogledate unatrag, osjetiti žal za time što niste pogledali sedmu epizodu jedne od svojih omiljenih serija ili što niste izrazili svoje talente, zabilježili znanja, ostavili trag? Razmislite.

U mojem kovčegu uspomena (kako sam nazvala najvažniju kutiju koju držim u svom ormaru) postoje i dvije meni iznimno važne knjige. Napisao ih je moj pradjed. Iako je umro puno prije nego što sam se ja rodila i znam ga samo s fotografija, u te dvije knjige stavio je na neki način sebe, pa je tako stigao i do mene. Knjige nisu ni po čemu poznate i pretpostavljam da je sam financirao njihovo objavljivanje, ali meni su u djetinjstvu značile puno, pogotovo zato što sam od malena voljela pisati. "I ja imam te gene,"- mislila sam još kao devetogodišnja djevojčica kad mi je baka pokazala knjige svog oca - "I ja ću tako pisati knjige..." Bila sam zahvalna svom pradjedu što je ostavio trag.

 

Prošlo je puno godina dok knjige nisam zaista i napisala. A pisala sam upravo rukovođena snažnom potrebom da znanja i spoznaje koje su mi se činile dragocjene spasim od zaborava. Da se ne izgube u vjetar. Da moja iskustva i doživljaji čudesne strane života budu zapisani, kako bi koristili i mnogim drugim ljudima. Da moj život ima svrhu - da pomogne nekom drugom krenuti za svojim srcem i željama.

Pa se tako nadam da sam i vas ovim tekstom potaknula da kreirate svoj trag, ako još niste. Željela bih da sam vam barem "stavila bubu u uho".

Neka uskoro, baš kao što moje knjige sada pričaju umjesto mene, i vaši tragovi počnu govoriti umjesto vas. 

I pronađu one do kojih trebaju doći, baš kao što su mog sina pronašle pjesme Idola.

Svidio vam se ovaj članak? Prijavite se na Živim.hr newsletter i ne propustite slične priče!

Please don't insert text in the box below!

Možda će vas zanimati i ovo