Zaista je mnogo tekstova u nepreglednom prostranstvu interneta koji govore o odnosima, vezama i izazovima koje idu uz život u dvoje. U svom malom istraživanju naišao sam na tekst u engleskom Independentu, objavljen prije točno godinu dana.
Otprilike u isto vrijeme kada smo supruga i ja počeli pisati ovu kolumnu koja govori o životu u paru. Spomenuti tekst pozvao se na istraživanje koje se bavilo ključnim točkama za uspjeh braka ili veze.
Koliko vas partner podržava?
Na prvom mjestu, kao ključni utjecaj na uspjeh veze stoje zajednički interesi koji se slobodno dijele u odnosu. S terapijske pozicije, kada su parovi u pitanju, ovo je važna tema. Vjerujem da ima ljudi koji svoje osobne interese mogu ostvariti u životu u paru.
Vjerujem i da ima i onih koji su se zauzdali, suspregnuli od onoga što imaju samo za sebe, a sve u ime uspjeha u suživotu. Ovo je možda mjesto koje lako preskočimo u tekstu jer nam se ne čini važnim.
No, možda možete sami sa sobom provjeriti koliko vaš partner/partnerica zna za vaše interese. Koliko vas podržava u aktivnostima koje vama osobno puno znače. Koliko vas, može biti, partner/ica odvlače od tih istih aktivnosti. Koliko ste se zauzeli za sebe? Često čujem kako je važno žrtvovati se za dobro braka, veze, partnerstva ili kako god to nazvali. Osobno ne vjerujem da žrtva, pogotovo dugoročna može unijeti u životni prostor jednog para nešto kvalitetno i plemenito. Upravo suprotno, vjerujem da će takvo stanje unijeti disbalans i disharmoniju u odnos.
Možemo sebe zamišljati kao velike osobe koje mogu trpjeti, a sve kako bi suživot išao uhodanim tokom. Pitanje koje se meni ovdje pojavljuje je sljedeće: 'Kakav to odnos imam prema sebi ako sam odlučio sebe zanijekati i zakinuti?'
Vjerujem kako će neki od čitatelja ovog teksta biti možda i malo ljuti na mene. Naime, velika je većina ljudi čula i zna kako je važno žrtvovati se za vezu, djecu i još za poneku stvar u životu. No, ja ovdje želim malo zaustaviti priču i zastati.
Za potrebe ovog teksta uvest ću situaciju jednog para u terapijskom procesu. Nakon petogodišnje veze, on je kolabirao u fizičkom smislu, izgubio desetak kilograma. Seks se vidljivo prorijedio (usput, kvalitetan seksualni život je drugi po važnosti na ljestvici ključnih točaka za održavanje braka ili veze u istraživanju koje sam spomenuo na početku ovog teksta). Kada su došli prvi puta, on je dugo šutio. Prvo su krenule suze, a onda riječi: 'Ja više ovako ne mogu, ja venem!'
- 'Imam osjećaj da se stalno žrtvujem'- nastavio je. Njegova je supruga sjedila potpuno iznenađena. Posegnula je za čašom vode, popila je naiskap, okrenula se još malo postrance prema njemu i nastavila ga gledati širom otvorenih očiju.
- 'Kako to misliš' - uspjela je izgovoriti poluglasno.
- 'Uopće se ne bavim stvarima koje me zanimaju. Bavim se samo stvarima za koje ti misliš da su važne. To me ubija. Ne mogu više!' - nastavi on kroz suze
- 'Ali, dragi - ja te uopće ne razumijem. Meni se čini da si zadovoljan. I tim više mi nije jasno zašto nam seksualni život nije onakav kakvog bismo htjeli'
Sistem preživljavanja
Za ovaj tekst dovoljan je ovaj mali isječak razgovora u mojoj praksi da bismo shvatili kako sam preko puta sebe imao dvoje ljudi u zabludi.
On je sebe poistovjetio s vezom i donio odluku o negiranju osobnih interesa u korist veze. Ovdje se, počesto, otkriva stav kako su osobni interesi pogubni za vezu ili, u blažoj varijanti, kako osobni interesi nisu onaj dio veze koji istu podržava.
Bilo kako bilo, oba stava smještaju osobne interese u polje nepoželjnih čimbenik u vezi. Ona je, pak, živjela u dojmu kako je njen partner realiziran i zadovoljan u vezi te postojeći problem smješta u područje seksualnosti.
Možda je ovdje važno napomenuti kako seksualnost u sebi nema ništa što bi je potiskivalo ili onemogućavalo. Naprotiv, seksualnost u sebi sadrži samo užitak. Mi u nju unosimo razne smetnje i poteškoće. Unosimo frustraciju i neizgovorena očekivanja. Unosimo sram, nemoć, očekivanja i mitove koje cirkuliraju stvarnim i virtualnim svijetom.
Točka bilo koje promjene u životu u paru počinje onaj tren kada prepoznamo i priznamo ono što jest. U ovom slučaju su to dvoje ljudi koji su izgradili sistem preživljavanja, jedan kroz žrtvovanje, drugi kroz odluku da se ne gleda ispod vidljive površine odnosa. Ovakve situacije su prilika da se percepcija i princip suživota malo izmijene i postave u novi balans.
Ako krenemo s pozicije da smijemo dati sami sebi pravo da budemo zdravo sebični - možda će pravac u kojem se krećemo i horizont koji gledamo imati malo svjetliju i jasniju nijansu. Pokušajte!