Prekinuli smo, ali i dalje održavamo vezu. Unatoč volji da krenemo dalje svatko svojim putem, često zaglavimo skupa iako smo prekinuli. Zašto se vraćam staroj ljubavi i da li je seks s njim dobra ideja?
Silvija
Draga Silvija, postoje razni razlozi zbog kojih može biti teško prekinuti vezu, odnosno zaista izaći iz nje i krenuti dalje u život. O kojima je kod vas riječ, najbolje možete procijeniti sami. Putokaz u odgovaranju na to pitanje mogu vam dati vaši osjećaji koji vas motiviraju da stupate u ponovne (seksualne i druge) kontakte s bivšim, zatim kako se osjećate dok ste s njim, kao i emocije koje doživite nakon toga, kaže dr. sc. Dea Ajduković, psihologinja i psihoterapeutkinja i nastavlja:
- Na primjer, možda motiv iz kojeg stupite u kontakt s bivšim partnerom bude usamljenost, osjećaj da vam on nedostaje. Iz kojih god da je razloga ta veza završila, zasigurno je nekoć imala i lijepih aspekata, i možda za njima ponekad i dalje čeznete. Dok je trajao, taj je odnos vjerojatno ispunjavao barem dio vaše potrebe za sigurnošću i bliskošću, doživljajem da imate nekoga baš svoga na ovome svijetu. Potreba da imamo neke ljude za koje se možemo pouzdati da će biti uz nas u lijepim i ružnim životnim trenucima - da znamo da nismo sami, nego da netko vodi računa o nama - je univerzalna ljudska potreba, koju zovemo privrženošću. S njome se rađamo, i imamo je u sebi od kolijevke do groba. Dok smo djeca, trebali bi je zadovoljavati naši roditelji, ili drugi ljudi koji su nas podizali. Kako odrastamo, a osobito ako su naši roditelji adekvatno zadovoljavali ove naše emocionalne potrebe, sve se više možemo osloniti na same sebe: na čvrstu pozitivnu sliku o sebi i drugim ljudima, koju smo imali priliku graditi kroz djetinjstvo – kaže dr. Ajduković.
Kvaka 22
U odrasloj dobi privrženi odnosi ne prestaju nam biti nužni, nego mijenjaju oblik. Nastojeći ostvariti bliskost i sigurnost s drugim ljudima, okrećemo se prema partnerskim odnosima. - Drugi bliski odnosi: oni s roditeljima, braćom, prijateljima, i dalje su nam važan izvor privrženosti, ali upravo partnerski odnosi obično imaju poseban emocionalni status. Nije slučajno da baš njih zovemo ljubavnim odnosima! U tome važnu ulogu ima upravo seksualnost. Kroz (neke) seksualne odnose ostvarujemo bliskost i intimnost, preuzimamo rizike koji, ako se isplate, povećavaju naš osjećaj sigurnosti s drugom osobom. Uz užitak koji možemo doživjeti u seksualnom odnosu, a osobito prilikom orgazma, naša tijela luče i oksitocin, molekulu koja djeluje na naš mozak i čini nas otvorenijima prema vezivanju uz drugu osobu - kaže psihologinja i ističe da je baš tu ‘kvaka 22‘ kad je riječ o seksualnim i drugim odnosima s bivšima.
Obnavljanje bliskosti
- Kroz (dobru) vezu je naš emocionalni sustav imao priliku naučiti da je ta osoba izvor zadovoljenja naših potreba za privrženosti. Posebno dok se još nismo vezali uz neku drugu osobu, bivši partner je našem emocionalnom sustavu poznato, a time i privlačno mjesto. Kako blijede sjećanja na sve ono loše što je dovelo do prekida veze, tako se može javiti čežnja za time da se osjetimo onako kako smo se nekad osjećali u tom odnosu: voljeno, sigurno, viđeno i prihvaćeno. Te nas emocije mogu pogurnuti prema pokušaju obnavljanja bliskosti s partnerom, pa čak i onda kad naš racionalni dio uma zna da to nije dobra ideja. Osobito ako se upustimo u seks, a s njime potaknemo ne samo svoju maštu i emocije, nego i kemijske mehanizme našeg tijela, koji uvjetuju privrženost, jačamo nesvjestan osjećaj vezanosti uz bivšeg partnera. Time može biti još teže završiti taj odnos, iako smo odlučili da ćemo to učiniti – kaže dr. Ajduković. - Važno je pitanje kako se osjećate nakon susreta s bivšim partnerom. Vi svoj sadašnji odnos opisujete riječima da često zaglavite skupa. Osjećaj zaglavljenosti ne zvuči udobno. Kad smo zaglavljeni, ne možemo ni naprijed ni nazad - stojimo u mjestu, mimo svoje volje. Obično u životu zapnemo onda kad nismo na čistu sa svojim odlukama, jer se glava i srce nisu dogovorili. Na primjer, glava kaže da se trebamo razići, a srce je ono koje vraća u stari odnos. Kad osjećamo, usprkos svim racionalnim razlozima, da imamo neke nedovršene emocionalne poslove s drugom osobom, teško je zaista napustiti odnos. Ti nedovršeni emocionalni poslovi mogu biti svakojaki. Na primjer, možda postoji neki dio nade da bi nam moglo biti divno skupa, samo da se druga strana malo promijeni. Ulazeći u nove kontakte s bivšim, poigravamo se s idejom da se to može i dogoditi, čuvamo nadu o boljoj zajedničkoj budućnosti. Ako se to događa između vas dvoje, možda je moguće ozbiljno sjesti jedno s drugim i razgovarati o tome jeste li, i pod kojim uvjetima, spremni pokušati ponovno. Možda se pokaže da ste oboje spremni na to, da to želite, ali da ne znate kako postići promjene koje bi bile potrebne za bolju novu staru vezu. U tom slučaju može vam oboma biti od koristi neki oblik partnerskog savjetovanja ili terapije – navodi psihologinja.
Bez obaveza
- Jedan oblik nedovršenog posla javlja se i onda kad su uzajamne emocije nejednake. Možda je jedna strana i dalje zaljubljena, i nada se da će kroz seks izazvati jačanje osjećaja druge strane. Ta druga strana, pak, može biti nezainteresirana za dublji odnos, ali ipak zainteresirana za seks. U slučaju bivših ljubavi, on može biti uzbudljiv jer je bez obaveza (uostalom, nismo u vezi!), a opet s nekim s kim smo dobro seksualno uigrani, jer se u tom smislu dobro poznajemo. Da se to događa, možemo prepoznati po tome što se nakon kontakata s bivšim osjećamo razočarano, tužno, a možda i posramljeno. Nažalost, biti u takvoj situaciji kao ona strana kojoj je više stalo, znači izlagati se riziku toga da nam srce bude duboko slomljeno. A ponekad je i to u životu nužno, kako bismo naučili ne pristajati na mrvice ljubavi – objašnjava psihologinja. Također, nedovršen posao između vas može se sastojati u tome što su važne stvari ostale neizrečene među vama. - U boli i ljutnji prekida, često na grub način kažemo sve ono što nas je kroz vezu smetalo, a nismo iznosili na glas. Pritom zaboravimo jedno drugome odati priznanje na svemu što je bilo lijepo i vrijedno našem odnosu. Prešutimo ono na čemu smo zahvalni, ono što nam se i dalje sviđa kod osobe s kojom smo bili u vezi, ono dobro što smo kroz taj odnos dobili i nosimo dalje u život. Prilikom prekida, može se činiti da će nam bili lakše ako potisnemo tople osjećaje koji često i dalje postoje među ljudima koji su se nekoć voljeli. Ali oni su također – kao i sve ono što nas je smetalo i dovelo do prekida – dio istine o nama – kaže dr. ajduković.
Djeluje zbunjujuće
Kompleksnost naših osjećaja prema bivšem partneru, dodaje, može djelovati zbunjujuće, jer kvari našu želju da situacija bude crno-bijela, pa da iz nje bude lakše otići. Zato onda tu podvojenost ("i dalje mi je stalo do tebe, i istovremeno ne želim biti u vezi s tobom") možda ne želimo izreći (sebi ili drugome) naglas. Ali ona se očituje u našem ponašanju: dio nas ulazi u odnose s bivšim, a dio nas se tome čudi i obećava da više neće. Način da si u tome pomognemo jest da samima sebi dopustimo da postoji dio nas kojem je i dalje stalo, i da se zbog toga prestanemo osuđivati. Možda nam to pomogne da mirnije odemo, a možda nam da energije i za to da se potrudimo taj odnos ponovno izgraditi u vezu, ovaj puta onakvu kakvu zaista želimo.