Osnovna je karakteristika seksualne averzije je odbojnost prema seksualnosti, tj. odbojnost i nelagoda kad bi trebalo sudjelovati u seksualnoj aktivnosti.
 Foto: iStock
Seksualna averzija

'Zar sam jedina osoba kojoj se seks zaista gadi?'

22. siječanj 2017.
Otkako zna za sebe Maricu seks nikad nije zanimao. Kad je počela izlaziti s mladićima, izbjegavala je bilo kakve naznake seksualnosti, premda joj je odgovarao dodir, držanje za ruke, milovanje (ali ne previše intimno ili koje bi kretalo prema grudima ili preponama).

Marica je odlučila u 38. godini, nakon puno premišljanja i nesigurnosti oko toga je li to najbolja odluka, ipak potražiti pomoć stručnjaka. Otkad zna za sebe, osjeća neku nelagodu i gađenje prema seksualnosti. Nikad je seks nije zanimao. Kad je počela izlaziti s mladićima, izbjegavala je bilo kakve naznake seksualnosti, premda joj je odgovarao dodir, držanje za ruke, milovanje (ali ne previše intimno ili koje bi kretalo prema grudima ili preponama). Na prvi, kao i na kasnije seksualne odnose, pristajala je isključivo da bi udovoljila partneru, dok bi, kad bi se nju pitalo, vrlo rado bila bez seksa. Kad bi došlo do seksualnog odnosa, gotovo da je osjećala neko fizičko gađenje prema cijeloj toj aktivnosti.

Osjećala bi da joj se cijela koža ježi, da joj se želudac diže, da osjeća neku veliku napetost, nezadovoljstvo, nelagodu, odbojnost…

Odbojnost i nelagoda

Stanje koje opisuje Marica nazivamo seksualna averzija. Osnovna je karakteristika seksualne averzije je odbojnost prema seksualnosti, tj. odbojnost i nelagoda kad bi trebalo sudjelovati u seksualnoj aktivnosti. Zbog takvog osjećaja osoba izbjegava sudjelovati u seksualnim aktivnostima, ali izbjegava i razmišljati o seksualnosti jer joj ovakvo razmišljanje izaziva nelagodu i nezadovoljstvo, bez pozitivnih osjećaja. Vrlo često opisi seksualnih sadržaja u literaturi, u novinama ili na filmu mogu izazvati ovakvu negativnu reakciju. Zbog toga dolazi do izbjegavanja svega što ima i natruhe seksualnog u sebi.

Istovremeno osoba sa seksualnom averzijom ne mora osjećati nelagodu pri socijalnim kontaktima (npr. rukovanje, držanje za ruke, poljubac u obraz), no vrlo često imaju veliku nelagodu i prema drugim dodirima koji imaju određeno seksualno značenje (npr. poljubac, milovanje i slično). U težim oblicima osoba može izbjegavati sve vrste fizičkog kontakta, pa tako neke osobe ne mogu podnijeti čak ni rukovanje s nepoznatom (ili poznatom) osobom, rođendanski poljubac ili zagrljaj.

Bitne razlike

Važno je razlikovati seksualnu averziju od smanjene (ili odsutne) seksualne želje. Osoba koja ima smanjenu (ili odsutnu) seksualnu želju ne razmišlja o seksu, seks joj nije interesantan, ne privlači je, ne uživa u razgovorima o seksu, u razmišljanju o seksu ili pak u seksualnom odnosu. No, osoba sa smanjenom seksualnom željom nema odbojnost prema seksu.

Za razliku od toga, osoba sa seksualnom averzijom nije ravnodušna prema seksu, nije joj seks suvišan ili nepotreban, već seks izaziva snažnu negativnu reakciju. Osoba sa smanjenom (ili odsutnom) seksualnom željom često neće primijetiti seksualne aluzije, a kad vidi seksualni sadržaj, on će joj biti dosadan, neinteresantan, glup ili bezvezan. Osoba sa seksualnom averzijom, kad se susretne sa seksualnim aluzijama ili seksualnim prijedlozima, imat će emocionalnu reakciju - ali negativnu - uznemirenost, strah, odbojnost, želju da pobjegne iz situacije, želju da se makne, da bude negdje drugdje.

I osobe sa seksualnom averzijom i osobe sa smanjenom (ili odsutnom) seksualnom željom ulaze u seksualne odnose. Zašto? Najčešće zbog pritiska partnera ili zbog želje da se ponašaju kao i drugi. Naime, ako osoba sa seksualnom averzijom ili sa smanjenom željom ima partnera ili partnericu koji imaju očuvanu seksualnu želju, taj partner će tražiti seks. A osoba sa seksualnom averzijom bojat će se da ne izgubi tog partnera, ako je za njega emocionalno vezana, htjet će ga i usrećiti i učiniti mu ugodu, a učinit će to na svoj užas i patnju.

Većina osoba sa seksualnom averzijom koje imaju partnera kažu da su pristale na seks, katkad pod pritiskom partnera, a katkad i same želeći udovoljiti partneru. Nažalost, ako se povjere partneru, često se događa da partner ne vjeruje da je takvo što moguće ili uvjerava osobu da će to nestati, samo da mora dovoljno ustrajati u seksu ili da će sve proći ako seks bude dobar.

Slična drugim fobijama

Seksualna averzija zapravo je vrlo slična drugim vrstama fobija i neki stručnjaci smatraju da seksualna averzija i nije seksualni poremećaj, već fobija. Slično drugim fobijama, u kojima se osoba može bojati npr. otvorenog prostora, liftova, socijalnih situacija ili čega drugog, osoba sa seksualnom averzijom boji se seksualnih situacija i u takvim situacijama doživljava sve one simptome koje osoba s fobijom doživljava kad se mora susresti s izvorom svoga straha.

Seksualna averzija (slično smanjenoj i odsutnoj seksualnoj želji) češća je kod žena. Također, osobe koje su imale neugodno ili neželjeno seksualno iskustvo (npr. silovanje, seksualno zlostavljanje i sl.) češće doživljavaju seksualnu averziju.

Dio osoba sa seksualnom averzijom misli (a katkad ih u to uvjeravaju i drugi ljudi i njihovi partneri) da ako dovoljan broj puta uđu u seksualni odnos, da će se seksualna averzija povući. Međutim, slično fobiji, što više puta osoba uđe u seksualnu situaciju i pri tome doživi sve one negativne osjećaje koje ima, to se averzija (tj. fobija) učvršćuje. Ako je osoba dvadeset puta bila u neželjenoj situaciji i svaki put doživjela jednako negativne osjećaje, to je ovaj osjećaj čvršći nego da je u istoj situaciji bila tri puta.

Foto: iStock
Kao prvo, jako je važno da osoba shvati da ima upravo seksualnu averziju i ako može, da prepozna njezin uzrok.

Kako pomoći?

Postoji li onda pomoć? Može li osoba i sama nešto učiniti da si pomogne? Kao prvo, jako je važno da osoba shvati da ima upravo seksualnu averziju i ako može, da prepozna njezin uzrok. Osim neugodnog ili neželjenog seksualnog iskustva, uzroci averzije mogu biti i vrlo rigidni i negativni stavovi prema seksualnosti.

Osoba koja seksualnost smatra prljavom, ružnom, grešnom, odvratnom, sramotnom ima veću šansu da će razviti seksualnu averziju. Drugi je korak da se porazgovara s partnerom i da mu se jasno objasni o čemu se radi. Nakon toga potrebno je utvrditi koje su to aktivnosti koje ne izazivaju ovakvu negativnu reakciju - npr. može li osoba podnijeti da je netko dira po ruci. Je li joj to ugodno, neutralno ili neugodno.

Ako je neugodno, treba tražiti nešto drugo što je još podnošljivo. Ako je neutralno, osoba može sama ili s partnerom istraživati je li moguće dodirom po ruci izazvati i neki ugodan podražaj. Jako je važno da se partneru vjeruje te da se s njim može dogovoriti npr. da će se samo dirati po ruci, ali bez ikakva drugog dodira koji bi mogao biti "opasniji", tj. voditi seksu.

Ako se pojavi neka negativna reakcija, daljnju interakciju treba zaustaviti te se pokušati umiriti, pronaći način da se osoba opusti (npr. to se može učiniti na neki od uobičajenih načina opuštanja i uklanjanja anksioznosti - kao što su autogeni trening, progresivna mišićna relaksacija, imaginacija i slično). Važno je prekinuti ovaj začarani krug seksualnih dodira i negativnih osjećaja. Ovakve vježbice i eksperimentiranja moraju biti vrlo postupni i brojni. Potrebno je dosta vremena da se veza intimnog dodira i negativnog osjećaja isključi i da se proizvede prvo neutralan, a zatim pozitivan efekt.

Emocionalna reakcija

Osim toga, osoba treba razmišljati postoji li neki aspekt seksualnosti koji joj je pozitivan, ugodan, poželjan. Može li osoba zamisliti nešto što ona smatra intimnim, fizičkim, bliskim, senzualnim, seksualnim - a što ne izaziva negativnu emocionalnu reakciju. Također, dobro je ako se osoba može zapitati i istražiti jesu li i dodiri koje ona proizvodi drugima (a da nju npr. nitko pri tome ne dira) uvijek negativni ili oni možda mogu biti pozitivni i ugodni. Ako ima ovih pozitivnih reakcija, možda se može usmjeriti na njih, a ne na vlastitu reakciju kad se nju dira. Ako ovi savjeti ne pomognu, osoba se treba javiti stručnjaku. Kod seksualne averzije često radimo individualno i partnerski, istovremeno. U individualnoj terapiji traga se za razlozima i uzrocima averzije.

Partnerska terapija je važna kako bi se ostvarili uvjeti da se oba partnera u vezi osjećaju sigurno. Naime, osoba s averzijom u stalnoj je opasnosti da će je partner odvesti u neželjene, zastrašujuće, užasne i odbojne aktivnosti. Stalno mora razmišljati kako izbjeći ove situacije. Partnerska terapija otvara mogućnost za njihovu komunikaciju. Stvaranje sigurnih uvjeta za oba partnera preduvjet je da se može ići dalje. Odnos u kojem se netko (opravdano ili neopravdano) osjeća zlostavljan, napadnut, uznemiravan, pod pritiskom nikako ne može biti sretan.



Teme
Linker
11. siječanj 2023 12:27