Unatoč očitim neugodnim posljedicama takvog seksualnog ponašanja osoba ovisna o seksu nastavlja sa štetnim ponašanjem. Ovisnici o seksu rješavaju probleme seksom i nastavljaju to činiti unatoč neugodnostima, čime zapravo stvaraju naviku. Ova navika može uključivati seksualno uzbuđenje povezano sa specifičnim stimulusom (npr. pornografske slike), emocionalnim stanjima (npr. usamljenost, depresija i stres).
Osoba može razviti naviku korištenja seksualnog materijala i iskustava kao način da se osjeća bolje i raspoloženije. Tako osoba izbjegava suočavanje sa stvarnim problemima (npr. stres na poslu, problemi u vezi ili seksualna disfunkcija). Također, ovisnost može uzrokovati stanje kada se teško ili nemoguće uzbuditi na drugačije načine.
Prema istraživanjima opsjednutost seksom je poprilično česta u odrasloj dobi. Dr. Patrick Cornes je u svome istraživanju iz 1987. godine ukazao da 8 posto odraslih muškaraca i 3 posto odraslih žena pate od ovog problema.
U liječenju ove ovisnosti se koriste različite metode psihološko-psihijatrijskih pristupa. Uloga liječnika je u uspostavljanju realnosti. Rane terapije se vrlo malo oslanjaju na utjecaj seksualnog ponašanja na vezu ili zlostavljanje u djetinjstvu, već se koncentriraju na postavljanje cilja "sada i ovdje".
Liječenje se provodi kroz tri zasebne faze:
- Prepoznavanje problema i specifičnog ponašanja koji je uzrok problematičnog ovisničkog uzorka,
- ugovor o ponašanju i
- pismeno definiranje seksualnog ponašanja koje se treba eliminirati.
Ugovori obično uključuju zadatke koji trebaju ohrabriti osobu da se nosi s problemom, primjerice prevenciju ponavljanja, odnosno rad na prepoznavanju i smanjenju uzoraka iskustva i djelovanje na okidače štetnog ponašanja, npr. učenje svladavanja stresa, osnaživanje emocionalnih veza, rješavanje financijskih teškoća i problema na poslu.