Razgovarala: Ana Tafra
Skloni smo vjerovati u igru sudbine, pripisivati joj najgore i najljepše trenutke i događaje, a često je sudbina izgovor za naše pogreške, za situacije za koje nemamo rješenja ili ne znamo rješenje. Je li sudbina izlika? A prava ljubav? Postoji li ona jedna jedina prava, srodna duša?
Sve ovo značilo bi samo jedno: mi smo samo poslušne sluge naše sudbine, a naša slobodna volja je… izmišljena! Ili?
Autorica Laura Barnett u svom je prvom romanu Tri priče o nama, koju je izdao Mozaik knjiga, stvorila priču o tri različite inačice budućnosti jednog ljubavnog para. Njihova ljubavna priča poprima različite inkarnacije prateći razvoj njihova života od 1958. pa sve do današnjeg doba. TRI PRIČE O NAMA tematizira izbore koje donosimo i različite putove na koje nas život može odvesti.
'Eva i Jim su devetnaestogodišnjaci te studiraju u Cambridgeu kad im se 1958. godine putovi prvi put sastanu. Jim hoda stazom kad žena, koja mu je prilazila na biciklu, naglo skrene kako bi izbjegla psa.
Ono što uslijedi odredit će ostatak njihova života. Pratimo njihove tri verzije budućnosti - one zajedničke i odvojene.'
Filozofi bi rekli da ništa nije slučajno, astrolozi da je sve zapisano u zvijezdama, pjesnici da se od sudbine ne možemo skriti, a Laura Barnett da sami gradimo svoju budućnost - isključivo svojim izborom. Autoricu smo stoga priupitali nekoliko pitanja na koja nam je sa zadovoljstvom odgovorila!
Dotaknuli ste se intrigantne teme o tome koliki utjecaj imaju sitne svakodnevne odluke na naš životni put. Kako ste došli na tu ideju?
Bila je to ideja koja se jedno jutro nastanila u mojoj glavi. Bila sam u pripremama za vlastito vjenčanje, dakle, na određenoj životnoj prekretnici, kad sam pomislila: 'Kako sam jednostavno mogla propustiti priliku upoznati čovjeka s kojim sada planiram provesti život!' To me razmišljanje, koje zasigurno svakoj osobi redovito dođe u misli, ponukalo da razmislim malo o konceptu 'što bi bilo da je bilo'. Koliko naše odluke koje donosimo svaki dan i koje se doimaju beznačajnim imaju utjecaj na daljnji razvoj života? Stoga sam se, pomalo ambiciozno, dala na pisanje triju različitih verzija.
Vjerujete li da postoji srodna duša za svaku osobu? Mislite li da je 'romantična ljubav' samo kombinacija međusobnog razumijevanja, poštovanja i iskrenosti?
Da imam odgovor na to pitanje, vjerojatno bih osnovala neku religiju umjesto pisala romane! (smijeh) Nisam jedna od onih koji vjeruju u koncept srodne duše koja dominira u ljubavnim romanima. Mislim da je taj koncept pomalo i opasan, usmjerava nas na nerealna očekivanja. Ljubav je mnogo složenija od osjećaja koji nas prati kad nam se netko sviđa.
Ideja koju zastupate u ovoj knjizi je da propuštene prilike možemo oplakivati, no ni situacija u kojoj ne bismo propustili prilike ne bi nužno bila sretnija i bolja verzija života?
To je interesantno - upravo ta ideja koje ste se dotaknuli bila je misao koju sam čuvala u umu dok sam pisala. Od početka sam znala da ne želim „promovirati“ ideju da u životu postoji jedan jedini ispravni put i da nam je, ako propustimo priliku, budućnost samo blijeda kopija one vesele prave verzije života! Život i ljudi ipak su mnogo kompleksniji od te ideje. Svaki će čitatelj doći do svog zaključka, međutim, voljela bih da ipak shvate da postoji mnogo različitih putova u životu, svaki je potencijalno ispravan - na svakom putu čekaju nas i sreća i tuga i veselje i žalosti. Mi, ljudi smo zbroj naših odluka, pogrešaka, uspjeha i trijumfa!
Vaša knjiga bi se mogla shvatiti i kao izvor rasprave o postojanju sudbine. Vjerujete li da je svakoj osobi predodređena sudbina ili smo fluidniji po tom pitanju i život nam je otvoren za više prilika?
Ne vjerujem da postoji neke nevidljiva sila koja nas pokreće i usklađuje da bi sve bilo na pravom mjestu. Cijeli koncept predodređenosti čini mi se pomalo tjeskoban. Naš put je određen kombinacijom sreće, slučajnosti i poglavito naših odluka - no bez obzira na naše odluke - uvijek se sve posloži na način kako mora biti.
Čini se da vaši likovi imaju i različite osobnosti u drugačijim životnim okolnostima u koje ih dovodite. Mislite li da naše odluke imaju veliku ulogu na način u što se razvijamo ili, pak, naša osobnost utječe na odluke koje su pred nama?
Mislim da nas određuje kombinacija jednog i drugog. Eva i Jim zapravo su potpuno iste osobe u različitim verzijama: imaju istu prošlost koja ih određuje, iste ambicije, čežnje. No, svakako me interesiralo kako će se razvijati u drugačijim okolnostima - kad se njihove karijere ostvaruju ili naprotiv - propadaju, kad veza cvjeta i kad se uništava lažima itd. To utječe na njihova ponašanja i daljnje odluke, pa i osobnost!
Moram naglasiti, u zapadnom društvu ljudi su jako opsjednuti uspjehom i slavom. Prilično smo opsjednuti, u zapadnom društvu, uspješnim ljudima - osobito poznatim. Ali uspjeh se može definirati na više načina, postati poznat i slavan nije jedini način kojim se ljudi uzdižu na vrh.
Uspješno ste pratili svoje likove od njihove osamnaeste do sedamdesete godine života. Je li bilo naporno pratiti tri priče i dovesti ih do starosne dobi?
Nisam to osjećala kao napor. Jednom kad se upoznate s likom, jednom kad 'živite' s tim likom koji se sada i samostalno razvija i to traje jedno vrijeme - cijela stvari nekako sama od sebe prirodno teče. Naravno da sam istraživala malo detaljnije o periodima u kojem su živjeli moji likovi. Budući da imam veliko poštovanje prema starijim osobama, uživala sam opisujući Jima i Evu u starijoj dobi, njihovu stečenu mudrosti i sjećanja koja sporo blijede.
Imate li omiljenu verziju priče?
To je zaista teško pitanje! Kad sam krenula, favorizirala sam prvu verziju, ostale dvije su mi u početku teže i išle u pisanju. To je vjerojatno zato što prva verzija počinje poput konvencionalne romantične priče. Do kraja, sve tri verzije su mi prirasle srcu, u svakoj sam pronašla nešto i zaista sam uživala opisujući ih.