Piše: Vida Kezele, studentica Psihosocijalnog savjetovanja i autorica bloga Life & Soul Therapy
Nakon jednog prekida bila sam posebno tužna. Ne zato što nisam željela prekinuti, dapače ja sam inicirala prekid jer sam osjećala da si nemamo što više za dati. Bila sam tužna zato što je prekid značio da moram odbaciti sve ono o čemu sam sanjala, morala sam odustati od svih svojih želja za taj odnos. Ono čega tada nisam bila do kraja svjesna je da nisam morala odustati od svojih želja i snova, samo od ideje da će se sve to ostvariti s tom osobom. Prekidi bole. Boli kada smo ostavljeni, boli kada ostavljamo. Boli čak i kada do prekida dođe zajedničkim dogovorom. Prekid treba boljeti baš kao što more treba biti slano. Ne mora to biti neizdrživa, nesnosna bol koja traje mjesecima (u tom slučaju dobro je potražiti pomoć), no određenu bol treba očekivati. Boli odbacivanje vizija koje smo imali za taj odnos. Boli to što moramo promijeniti neke navike koje smo imali u odnosu. Boli to što svoj život moramo prilagoditi novim „single“ okolnostima. Boli pomisao na „nikad više“. Boli rastanak.
Ne može boljeti zauvijek
Osjećala sam se jako tužno i izgubljeno jer svu tu ljubav, energiju i vrijeme koje sam davala u taj odnos sada nisam imala gdje dati. Slap ljubavi koji je išao iz mene nije više imao kuda teći. Sjećam se da sam tada pomislila: „Ja imam toliko ljubavi za dati. Kuda ću sada s njom?“ Kada sam to podijelila jedna osoba mi je rekla: „Daj ju sebi.“ Taj komentar me natjerao da se zamislim. Stvarno! Kako mi to prije nije palo na pamet?! Svu tu ljubav i vrijeme mogu dati sebi. To je najlogičniji i najprirodniji odgovor. Lekcija koju sam tada naučila urezala se duboko u mene. Prirodno je da u vezi puno dajemo partneru, iako ne treba zanemariti sebe. Kada prekinemo više ne možemo nastaviti davati partneru, a ne možemo ni nastaviti dobivati ljubav od partnera. Ta spoznaja obično jako boli i ostavlja nas izgubljenima i gladnima ljubavi i pažnje. Lijek je upravo u nama, to što više ne dajemo u odnos možemo dati sami sebi i tako popuniti tu rupu koja je ostala.
Sljedeće nam se nameće logično pitanje: „Kako da sebi dam ljubav koja mi je potrebna?“ To nije uvijek jednostavno jer ponekad je lakše davati drugome, nego sebi. Zapitajte se neka od ovih pitanja koja će vas približiti odgovoru kako da sebi date ljubav nakon prekida.
- Što za tebe znači biti sam/sama?
- Sviđa li ti se ta definicija ili bi željela nešto promijeniti?
- Što bi savjetovala prijateljici koja se našla u tvojoj situaciji? Možeš li pokušati primijeniti taj savjet?
- U kojim situacijama ne razmišljaš o prekidu? Kako možeš uvrstiti više takvih situacija u svoj život?
- Na koje sve načine možeš procesuirati i izbaciti tugu koju osjećaš? Meni na pamet padaju: ples, glazba, sport, pisanje, psihoterapija…
- Na koje sve načine ćeš si ovaj tjedan pokazati da se voliš?
Ja sam bol izbacila kroz pisanje i kretanje, a olakšanje sam potražila u razgovoru s prijateljicama i čitanju. Moram priznati da je u početku jako boljelo. S vremenom se ta bol smanjivala do trenutka kada je više uopće nije bilo. Sada, kad unazad gledam na to iskustvo, drago mi je da je boljelo jer znam da neka iskustva moraju boljeti jednako kao što znam da ne mogu boljeti zauvijek.
Vidu možete pratiti i na Instragramu.