Nedavna njemačka studija otkrila je da je svaka peta odrasla osoba otuđena od oca. Studija koju su provela dvojica sociologa s njemačkih sveučilišta, obrađivala je podatke o njemačkim obiteljima od 2008. do 2018. godine i obuhvatila više od 10.000 ljudi. Oko 20 posto odrasle djece proživjelo je razdoblje otuđenja od oca, a to je više nego dvostruko u odnosu na majku, gdje otuđenje iznosi 9 posto.
Naravno, to ne znači da su roditelji nasilni, ali bili su emocionalno ili fizički distancirani. O tome se požalila jedna čitateljica InStylea koja se naziva "Daddy Issues".
Nikad nisam imala dobar odnos s tatom. Nije bio nasilan, ali je bio prilično odsutan i emocionalno distanciran dok smo odrastali. Nikad nisam bila u dugoj vezi i moji prijatelji su istaknuli da je možda moj loši odnos s ocem krivac za odabir loših partnera. Imam li probleme u odnosu s ocem i što to zapravo znači? Želim bolje razumjeti zašto moj odnos s ocem utječe na moje veze kako bih bolje razumjela odabir partnera i napustila taj obrazac ponašanja.
- Daddy Issues
Odgovor joj je dala dr. Jenn Mann, obiteljska i bračna savjetnica.
Iako se termin "daddy issues" često koristi, obično u degradirajućem komentiranju žena, kao da su one napravile nešto krivo, drugi termin bio bi problemi s vezivanjem. I nisu samo ženama, veze u odrasloj dobi pod utjecajem odsutnih ili nasilnih očeva.
A što se tiče toga zašto nezdrava ili nepostojeća veza s ocem tijekom odrastanje utječe na vaše veze? Zapravo, odnos otac-dijete je dubok i značajan te utječe na naša uvjerenja o ljubavi i romantičnim vezama. Mit je da samo ljudi s nasilnim očevima imaju 'probleme s ocem'. Često suptilni konflikti, zanemarivanje, neodobravanje od strane roditelja čine isto toliko štete.
- dr. Jenn Mann
Obiteljska i bračna savjetnica otkrila je još nekoliko stvari koje trebate znati o negativnim odnosima s roditeljima.
Loša ogledala
Roditelji su psihološka ogledala koja odražavaju tko smo, kako se definiramo i kako se uklapamo u svijet. S obzirom na to da smo rođeni bez svjesnosti sebe, roditelji nam pomažu stvoriti prve slike o tome tko su i koje su njihove vrijednosti. Kako djeca odrastaju i svijet im postaje veći, otkrivaju nova "ogledala", prijatelji, rodbina, učitelji, treneri, dadilje, ljudi s kojima se susreću svakog dana. Međutim, naši roditelji stvaraju temelje za to kako vidimo sebe kroz sve interakcije. Posebno su riječi i djela naših očeva moćna u ovom pogledu.
Djeca su egocentrična
Način na koji smo odgajani pomaže nam da stvorimo temeljna uvjerenja o sebi. Djeca su egocentrična, to znači da što god im se dogodi je nekako povezano s njima. Ovo je normalan dio dječjeg razvoja, ne narcisizam. Dijete na koga otac viče neće pomisliti "On stvarno ima ozbljine mentalne problem, vjerojatno su njegovi roditelji vikali na njega i nikad nije procesuirao ljutnju". Umjesto toga, dijete će pomisliti "Sigurno nešto nije u redu sa mnom i zato me ne vole". Takve unutarnje poruke mogu se ponoviti kad smo u vezi i zbog toga možemo odabrati loše partnere ili uništiti zdrave veze.
Djeca prirodno žele zaštititi svoje roditelje
Zato što ovise o roditeljima, nijedno dijete ne želi prihvatiti da je njegov roditelj nesavršen. Moraju idealizirati roditelje kako bi održali sebe sigurnima, čak i kad su zlostavljani. Lakše im je misliti o sebi kao o "lošima", a često i nasilni roditelji prenose tu poruku ("Da si se dobro ponašala, ne bih te udario"). Veliki paradoks u odnosu dijete-roditelje je u tome što djetetova vjerovanja o roditelju dolaze od roditelja. Tipično, djece će misliti o sebi kao o "zločestom" kako bi održalo vezu s roditeljem i imalo zaštitu od njega, bez obzira na to koliko roditelj bio onaj "zločesti".
Fantaziramo o povezanosti
To je iluzija povezanosti s našim roditeljima kad nam emotivne potrebne nisu ispunjene. Događa se u svim vezama roditelj-dijete, ali je najekstremnija kad se događa nasilje. Paradoksalno, što su osobi emocionalne potrebe više zanemarene, povezanost je jača, zbog povećane potrebe za idealiziranjem obitelji.
Ako imamo oca zbog kojeg se ne osjećamo sigurno ili nam šalje poruke da naši osjećaji nisu u redu, to nam šalje negativnu poruku o ljubavi i odnosima. Obično to prenosimo u odrasle romantične odnose.
Znakovi da ste imali toksični odnos s ocem
Imate anksiozni tip privrženosti
Nakon što prođe inicijalna faza medenog mjeseca u vezi, jako ste tjeskobni. Bojite se da će vas partner ostaviti, prevariti ili povrijediti. Očekujete najgore, a ne najbolje od osobe s kojom ste u vezi. Ovo se može pokazati kao tjeskoba, strah, ljutnja i frustracije. Ostajete u vezama u kojima vas partner ne tretira na dobar način jer se bojite biti sami.
Bojite se ranjivosti
Intimne veze zahtijevaju ranjivost. Ako ste bili povrijeđeni ili napušteni od strane oca, vaš je instinkt da se zaštitite od toga da vas voljena osoba povrijedi. Zbog toga ćete vjerojatno imati manjak povjerenja i biti povučeni. Naravno da je važno s vremena na vrijeme razmisliti vjerujete li partneru, ali kad to utvrdite, morate biti ranjivi.
Koristite seks kako biste se osjećali voljeno
Morate se seksati, i to puno, kako biste se osjećali poželjno. Seks nije samo seks za vas. Zbog njega se osjećate sigurno sa svojim partnerom. Koristite seks kako biste se osjećali voljeno i obožavano. Vaše samopouzdanje ovisi o tome koliko vas partner želi seksualno.
S druge strane, znate se i seksualno zatvoriti. Budući da vas otvorenost i ranjivost mogu uplašiti, nesvjesno možete ugušiti svoj libido. Ne želite ovisiti o tome da druga osoba ispuni vaše seksualne želje pa se pravite da ih nemate.
Nemate povjerenja
Ovo ste vjerojatno već sami pretpostavili. Ako su vas iznevjerili roditelji koji vas trebaju voljeti i štiti, kako ćete vjerovati nekome? Nedostatak povjerenja može se pokazati u obliku nesigurnosti i strahova da će vas partner prevariti. Isto tako, mogu se javiti seksualni problemi i/ili tjeskoba oko osobnih stvari. Kako biste nadišli ovaj problem, trebate odabrati osobe kojima vjerujete i otvoreno razgovarati o nekim problemima.
Birate toksične partnere
Kao što smo već spomenuli, naša podsvijest traži način da zaliječimo stare rane. Ako često birate partnere koji imaju slične probleme kao vaš otac, vjerojatno želite kroz njih riješiti probleme s ocem. Primjerice, ako je vaš otac bio nedostupan zbog alkohola, vi ćete odabrati nekog tko nikad ne pije. Međutim, odabrat ćete nekoga tko je radoholičar ili kockar. To je u suštini isti problem nedostupnosti samo u drugoj formi.
Ne znate postaviti granice
Otkrivate previše prerano. Vaše granice možda su bile narušene emotivno ili fizički pa nemate osjećaj za ono što je prikladno podijeliti s partnerom. Teško vam je reći "ne" jer se bojite da će se partner naljutiti ili vas ostaviti. Ovo vas može staviti u lošu poziciju koja može varirati od neugodne do zaista opasne.
Idealizirate partnera
Vi idealizirate partnera jer ste gladni idealiziranja oca kojeg niste imali. Pretjerano se brinete o tome što vaš partner misli o vama, brinete se o tome da ga ne razočarate ili ga stavljate na pijedestal. Ovo vas sprječava u tome da ga vidite u pravom svjetlu. Zbog toga provodite previše vremena pokušavajući ga impresionirati, a nedovoljno vremena u stvaranju intime.
Partneri su puno stariji od vas
Ovo je možda klišej, ali nerijetko je istina. Pronalazite partnera koji je puno stariji od vas kako biste rekreirali dinamiku otac-dijete. Tražite sigurnost u starijoj osobi. Tipično, starija osoba je ostvarenija i ima više novca i moći.
Kako raditi na problemima u odnosu s ocem?
Prvo trebate prihvatiti da imate problem, a najbolji način da radite na tom problemu je terapija. Kroz nju ćete bolje razumjeti zašto odabirete toksične partnere, uništavate kvalitetne veze i tražite odobrenje.
Ne možete promijeniti prošlost, ali možete promijeniti svoje samopouzdanje, odnose i budućnost.
