Jedna od čestih tema s kojima se suočavam u radu su izazovi u odnosi - bračnom ili partnerskom. Mišljenja sam da mnogi ljudi i dalje uopće nisu dovoljno osvijestili jednu važnu činjenicu, a ta je da je za zdrav i funkcionalan brak ili vezu potrebno ne samo ljubav, nego i puno više od toga: kompatibilnost, volja, želja, strpljenja i još nekih vještina kod oba partnera. Samo ljubav definitivno nije dovoljna. Bračna zajednica puno je više od ljubavi i često zahtijeva i neke kompromise preko kojih mnogi jednostavno ne mogu ili ne žele prijeći.
Kako spasiti brak
Kada se pitate kako spasiti brak, teško je nekome reći da će savjeti i ‘‘trikovi‘‘ sigurno upaliti. Ljudski karakteri su različiti te dok se vama nešto možda čini smisleno i logično, vaš partner možda uopće ne razmišlja na isti način kao vi. Nije loše prije ulaska u brak razmisliti o svemu što smo spremni dati i napraviti za našeg partnera, ali niti razmisli o tome gdje su naše granice.
Tek kada se pojave neki problemi mnogi supružnici i partneri postavljaju si neka pitanja tipa zašto se događaju prevare, emocionalno i fizičko zlostavljanje, odavanje porocima, ima li uopće rješenja za ove probleme i je li možda rastava najbolja? Sve su to pitanja koja si mnogi postavljaju tek kada se pojavi neka ozbiljna kriza u vezi i kada se osjećaj tjeskobe od bračnog brodoloma nadvije u zajednici/vezi koji je već načet nekim pukotinama koje ozbiljno dovode u vezu opstanak vaše bračne zajednice ili veze.
I tako svi problemi postupno dovode do funkcionalnog propadanja i partnera i bračne zajednice ili veze, čiji odnosi postaju kontaminirani sve češćim i intenzivnijim konfliktima, verbalnim i fizičkim, međusobnim mrcvarenjem i maltretiranjem. Dolazi do blokade života u kojem zapravo oba partnera postaju zatočenici. I što onda?
Ovakva disfunkcionalna stanja mogu se okončati razvodom, ali i sve češće narušavanjem psihičkog, duševnog i tjelesnog integriteta partnera, manjom ili većom, privremenom ili trajnom, emocionalnom povredom pa i bolešću.
Iz mog iskustva svaki bračni izazov treba sagledati iz dva kuta:
- Prvi se odnosi na koji se način manifestira ponašanje koje osoba vidi kao problem.
- Drugi se odnosi na dubinske uzroke takvog ponašanja osobe. To vam je kao kad se razbolimo pa se počnu javljati neki simptomi koji se moraju riješiti. No, prije toga liječnik treba ustvrditi uzrok prije dijagnoze. Tako bi trebalo a najčešće nije u konvencionalnoj medicini, jer se ne liječi uzrok, nego samo posljedice (simptom). E, tako je i u braku.
Zašto se pojavio problem?
Osobe koje zatraže stručnu pomoć te kroz proces rada s oba partnera doći će odgovora zašto se pojavio neki problem, koji su uzroci i kakva je bila realnost zbog koje je nastala potreba da se od nje ode? Fokus je prvo na posljedicama (ono što se dogodilo pa je dovelo do problema u braku, razmimoilaženja, sukoba i osjećaja frustracije i nezadovoljstva), i onda se ulazi dublje u same uzroke.
Svatko tko je u braku ili ozbiljnoj vezi ponekad bi sebi trebao postaviti sljedeća pitanja:
- Ima li nešto u mojem braku što se možda još uvijek nije dogodilo?
- Mjeri li se kvaliteta bračnog života sadržajem i kojim? Nedostaje li nešto i što to?
- Koje su to potrebe u vezi koje nisu zadovoljene od strane oba partnera i zašto?
- Zašto moj partner pronalazi zadovoljstva i bježi u ovisnosti? Što mu/joj to pruža što ne mogu ja da bježe od mene u neku drugu realnost?
U svakom slučaju, razloga krize može biti dosta njih. Evo nekih: od nedostatka razumijevanja i poštovanja, nepriznavanja partneru njegovih potreba i nemogućnosti i neznanja njihovog ostvarivanja. Nedostatak podrške, iznevjerena očekivanja (često nerealna), zajedničkih „strateških“ ciljeva u životu, sve to prije ili kasnije rezultira spoznajom uzroka a to je odsustvo ljubavi, u najširem smislu pojma.
• Emocionalne i mentalne poteškoće i smetnje partnera (najčešće poremećaji ličnosti) koji ne uviđa da nije dobro i zbog kojih svi pate i nitko nije zadovoljan i sretan. Dapače, život se pretvara u dramu i katastrofu u kojem stradavaju djeca i zapravo svi.
Detektiranje svih ovih tema i osvještavanje kroz proces razgovora ponekad može spasiti brak a ponekad i ne može. Ipak jako pomaže kako bi se izbjeglo ponavljanje u nekoj eventualnoj budućoj vezi.
Ništa u životu nije slučajno
U svakom slučaju mišljenja sam da partnere ne biramo slučajno, kao što nam se čini. To je poglavito u vezama kada osoba nesvjesno odabire lika s narcisoidnim poremećajem ličnosti (ili nekog drugog). Ta osoba nesvjesno odabire nekog tko je ovisna ličnost, kako bi se onaj drugi koji je zaljubljen u svoj lik i djelo osjećao još moćnije, snažnije, kompetentnije i potpunije pored takve osobe. Događa se da osoba pronalazi prikrivenog narcisa kao partnera koji samo ima drugačiju strategiju od njegove da zadivi druge. Zato se često i događa da jedan od partnera i nakon bračnog brodoloma opet traži slične partnere, iako je prethodnog napustila upravo zbog nekih crta ličnosti koje je ponovo kao magnet privuku u novu vezu - s istim problemima.
Nepremostive razlike
Ono što često vidim kod parova jeste da se koristeći različitim obrambenim mehanizmima i u namjeri da sebe prikažu u što boljem svjetlu, i istovremeno sakriju tamnu stranu svog života, sve ono loše što vide u tuđim životima, a koje zapravo postoji i u njihovim, oni negiraju da postoji kod njih, pa im drugi ljudi svoje živote i veze mogu prikazivati idealnijim od onih kakvi stvarno jesu, što će samo još dodatno pojačati osjećaj frustracija i nezadovoljstva svojim životom.
Koje je rješenje? Postoji li uopće osoba koja je kompatibilna meni i što uopće znači biti kompatibilan? Sve ovisi i sve je vrlo individualno jer jedno pravilo ne vrijedi za sve. Ima veza koje uspijevaju bez obzira na naizgled velike razlike između partnera. No, takvi su u velikoj manjini. Fokus treba biti na tome da neke okolnosti vezane za ličnosti partnera i njihove međusobne razlike, ipak u stvarnosti predstavljaju veći stupanj rizika za uspjeh veze i braka.
Koji su to ‘‘rizici‘‘ koji se mogu pokazati kao uzrocima bračnih problema i brodoloma?
To su najčešće: Dobne razlike. Ako razlika u godinama predstavlja „generacijski jaz“, vrlo je vjerojatno da će veza biti nestabilna, disfunkcionalna i završiti neuspjehom što je logično. Različite generacije odrastaju u različitom društvenom kontekstu, spram kojeg se i formiraju kao ličnosti, usvajaju različite vrijednosti čiji sistem grade u okruženju u kojem odrastaju, što nerijetko može dovesti do nerazumijevanja između partnera. Svako od nas prolazi kroz različite životne faze koje proizvode ritam života u svim tim fazama. Ako one nisu usuglašene, ni partneri ne mogu biti usuglašeni jedno s drugim. Osim toga, iako čovjek čitav život sazrijeva, mogu se pojaviti različiti ciljevi, motivi i različita gledišta koja udaljavaju partnere.
Tu su i razlike u željama partnera za ostvarivanje potomstva, različiti pogledi kada je u pitanju karijera i materijalni preduvjeti s jedne strane, i želje za rađanjem djece, s druge strane, sve više dovodi do nesuglasica između bračnih partnera. Nije ni čudo što danas sve više mladih žive u ‘‘kohabitaciji‘‘ odnosno zajedničkom životu bez zaključenja braka, i odlažu djecu.
Zatim razlike između partnera u društvenom statusu i stupnju obrazovanja. Istraživanja kažu da što je obrazovni status supružnika veći, to je stopa razvoda manja, ali i da što su supružnici obrazovaniji, to je veće nezadovoljstvo kvalitetom braka. Kao žena, a iz iskustva mogu reći da zbog sve veće emancipacije i obrazovanja, i ekonomske neovisnosti, mijenjaju se tradicionalne uloge. Razumijete, zar ne? Osim toga, što je viša obrazovna razina i uzlazna putanja karijere, istovremeno dovode do većeg poslovnog i društvenog angažmana oba partnera, što potencijalno otvara mogućnosti zadovoljavanja nekih novih potreba, jer ostaje sve manje vremena, energije i živaca za neke kućne obaveze, za djecu, partnera, itd. Sve to polako se počinje manifestirati kao kamen spoticanja i nesuglasica u vezi. Samim tim, snižava se i kvaliteta doživljaja braka.
Kod mnogih je parova prisutan i toksičan utjecaj roditelja ili prijatelja na bračnu vezu. To sam istaknula jer sam primijetila da mladi danas ostaju s roditeljima jako dugo u zajednici i do 40-ih godina, pa se ove veze još više učvršćuju i prvobitne uloge produžavaju. Pritisnuti ekonomskom situacijom, ali i komforu, mnogi parovi žive u zajednici s roditeljima, jednog od supružnika, tradicionalno najčešće muža. Budući da je poznato da neki roditelji teško prihvaćaju odvajanje djece, i često iz neznanja i nesvjesno čine stvari koje odvraćaju sina ili kći nečijeg partnera i uporno se upleću u život svoga sina ili kćeri i zapravo u njegov brak ili vezu.
Osim toga, tko god može poseže za baka servisom. Na ovaj način roditelji supružnika dodatno su izloženi izazovu odgoja i podizanja djece odnosno svojih unučića, što je primarna uloga i dužnost roditelja. Uz to i nerijetko budu involvirani i u neke druge aspekte funkcioniranja braka svoga sina ili kćeri pa ovo lako dovodi do konfliktnih situacija.
Halo, čuješ li me?
Po meni je komunikacija jedan od ključnih čimbenika i izazova u svakoj zajednici jer neusklađena komunikacija iz različitih razloga odličan je recept za bračne izazove i krah zajednice. Prije ili kasnije. O čemu se radi?
Komunikacija znači dijalog, a ne dva paralelna monologa, kako ne bi dolazilo do međusobnog optuživanja dvije ‘‘stranke‘‘ i emocionalnog rata partnera koji pucaju iz oružja zvanog “moji/tvoji”. Stoga je jako bitno naučiti i usvojiti mehanizme tzv. nenasilne komunikacije. To znači da se čujemo, vidimo, da jasno definiramo neki problem, da znamo jasno izraziti svoja osjećanja, ali i neke naše zahtjeve i potrebe, i uz to izbjegavamo negativno formuliranje.
Bez obzira o čemu se radi, bitno je ovladati vještinama asertivnog tipa komunikacije. Kao i na poslu, zar ne? E pa, ista pravila vrijede i kod kuće i u našoj komunikaciji s partnerom, djecom, roditeljima, itd. .
Asertivna komunikacija znači nenasilan oblik komunikacije, u kojem, uz međusobno uvažavanje i poštovanje, obje strane razmjenjuju mišljenja. Ipak, i za to je potrebno malo umijeća da na pravi način iznesemo svoje stavove i mišljenje i nikog ne uvrijedimo i ne povrijedimo. Nametanje drugima pod svaku cijenu svoga mišljenja i otvorena konfrontacija sa sugovornikom predstavlja zapravo agresiju. S druge strane, šutnja i trpljenje nečega što vam smeta u vašoj vezi dovodi do samo agresije prema sebi. Dakle potrebno je pronaći neku zlatnu sredinu. Ipak, želim naglasiti da je sve ovo jako teško da ne kažem nemoguće ako je osoba u vezi s emocionalno nestabilnom ličnošću koja uz to ima i neki nedijagnosticiran poremećaj ličnosti. Lakše je ako je osoba neurotična pa i ako potone u depresiju ima lijeka, dok s osobama s poremećenom ličnosti jako teško jer one ne uviđaju da imaju problema sa sobom i u komunikaciji i odnosu s drugima (suprugom ili partnerom).
Za tango je potrebno dvoje
Brak nije neka priča iz bajke bez obzira koliko može izgledati na početku priče kada se sve čini savršenim - kao iz bajke. U svakoj vezi prije ili kasnije pojavljuju se izazovi i krize različitog sadržaja i intenziteta, pa je samo pitanje kako pristupamo njihovom rješavanju. Također brak je poput dvosmjerne ulice. To znači da ne postoji samo jedna strana koja je zadužena da učini brak uspješnim i sretnim dok druga pasivno očekuje ostvarenje svojih težnji. Ne možemo okrivljivati samo jednu stranu već je potrebno da postoje dvije emocionalne zrele i stabilne osobe i proaktivne koje će zajedničkim naporima i trudu usmjeriti u dobrom smjeru svoj brak i stalno raditi na njemu.
Kako se uhvatiti u koštac s problemima u braku ili u vezi?
Svako od nas je drukčiji i jedinstven, zar ne? Jednako tako svaka bračna zajednica ima svoje specifičnosti i svoj model funkcioniranja. Dakle, ne postoji unaprijed zadani obrazac u koji se brak mora i može uklopiti. U svakoj zajednici i vezi ima problema. Ako ih u startu ne prepoznate i osvijestite i počnete tražiti rješenja, nemojte se zavaravati da će proći sami od sebe. Upravo suprotno, ponavljat će se, umnožavati, vi ćete im pridavati sve veći značaj i spirala konflikata samo će se uvećavati.
Baš kao i kod neke bolesti - zanemarimo li ju i ne liječimo na vrijeme, neće ići na bolje nego će se stanje samo pogoršavati i ishod može biti i fatalan. S druge strane, ako reagiramo na vrijeme, proces izlječenja bit će jednostavniji i brži, a prognoza povoljnija.
I tu se opet vraćamo na najvažniju stvar, a to je zdrava komunikacija. Ako ne uspijevate sami, razmislite o bračnoj terapiji.
Partnerski odnos ne može biti potpuno dobar i zdrav sve dok obje strane nemaju iste ciljeve i želje, ili barem dok nemaju želju raditi na istim ciljevima. Stoga bi razgovor, dobra komunikacija i kompromis trebali bi biti glavni koraci kako spasiti brak. Zajednički trud uz toleranciju i razumijevanje trebali bi biti ključevi svakog odnosa. S tim u vezi, nema jednoznačnog odgovora na pitanje “može li se moj brak spasiti”.
Svaka promjena započinje od mene
Jako je važno da razumijete da prilikom rješavanja ne samo partnerskih i bračnih problem nego i inače uvijek moramo krenuti od sebe. Problem je što postoje mnoge osobe koje ne mogu prihvatiti da su frustrirane, nezadovoljne same sobom, svojim odlukama i životom i onda za sve to krive druge. Tako i u vezama - okrivljavanje druge osobe, odnosno prebacivanje isključive odgovornosti samo na partnera s kojim ste u braku, definitivno nije pametna i zdrava opcija.
Želim naglasiti ovo - ako vi niste dobro, ako je vaše mentalno zdravlje narušeno, pati i vaša veza i odnos, odnosno ni vaši bračni odnosi jednostavno ne mogu dobro funkcionirati. Stoga dobro razmislite o tome jeste li vi dobro i što vas muči bez da taj problem sagledavate u odnosu na partnera. Je li taj problem koji imate možda samo vaš? Krenite od sebe. Kada detektirate sve ono što vas muči i smeta, recite to partneru i pokušajte zajedno raditi na tome. Ako ne ide, uključite i stručnu osobu da vam pomogne.
Mirella Rasic Paolini, specijalist struke za holističko mentalno i duhovno zdravlje