Početak godine, kao što ste imali prilike čitati, nije mi počeo maestralno. Sve je završilo potpisom papira za razvod i okretanjem nove stranice u životu. Nisam se nadala, ali neko sam vrijeme čak i tugovala. Ipak, s prvim proljetnim pupoljcima i ja sam se počela buditi. A kako su se cvjetovi otvarali, tako sam i ja počela otkrivati neke nove interese, zaboravljene, ali i novootkrivene ljubavi. I osjećam se fantastično.
Najviše uzbuđenja, nakon pole dancea (za one koji ne znaju - to je ples na šipci), donosi mi novi pogled na sebe, seks, masturbaciju i orgazam. Ponekad se zato zapitam koja ja sam prava; ona u braku - čedna ili ova sada - pomalo već ovisna o orgazmu. A onda slegnem ramenima i mislim si: 'Ma briga me, jer sad mi je je.eno!' I to doslovno i u prenesenom značenju.
Naslov 'onako', ilustracije komične
A sve je počelo jednim slučajnim poznanstvom, kako to obično i bude. Naoko dosadan sastanak na kojemu je bilo desetak ljudi završio je nakon nekoliko sati - u dvoje s knjigom u ruci koju mi je dao kolega. Naslov je bio "onako", a ilustracije komične. Ali, i sami znate da knjigu ne treba suditi po koricama. Baš kao ni ljude.
Otvaram vrata stana, skidam baloner, odlažem torbu i ključeve, točim vino u čašu, pustim glazbu, stišam mobitel i zavalim se u fotelju filmski skidajući štikle s nogu bacajući ih u kut sobe. Liznem prst i krenem. Stranica po stranica. Već na trećoj hihoćem kao tinejdžerica koja se boji da je netko ne čuje da radi nešto što ne bi smjela.
A onda osvijestim da polako izlazim iz tridesetih i da se nemam koga sramiti, pa sa svakom novom stranicom moj osmijeh postaje veći, smijeh glasniji, oči veće. Točim još vina i ljutim se na sebe što nisam kupila još jednu bocu jer mi je ostalo za samo još jednu čašu, a "tek" sam na pola knjige (koja ima 513 stranica). I mokra. Da, mokra, uzbuđena, napaljena. I sretna. Od te naoko neprivlačne knjige.
Akcija
Odlažem knjigu na stolić i krenem pod tuš. Moje veliko ogledalo odjednom ima funkciju. Skidam se erotično, baš kako sam naučila na pole danceu, krpicu po krpicu i zavodim sama sebe pogledom. Rukom prelazim preko napetih grudi i spuštam je na dupe. Stisnem ga prstima, nježno ogrebem pa se lupim, snažno, tako da sama sebe iznenadim. Ali baš mi godi, pa ponovim. A onda ruku ponovno vratim gore, pa nježnije krenem maziti se od vrata pa niže, niže i još niže. Završim s prstima na klitorisu. Nježno ga milujem naslonjena leđima na zid kad se ulovim pogledom u ogledalu. Mrak! Izgledam je.eno. Od tog prizora se još više navlažim. Ugrizem se za usnu i uskočim pod tuš. Godi mi mlaz tople vode koji se spušta niz leđa, a onda ga spuštam i usmjerim tamo gdje sam stala. Rastvaram prstima usmine i puštam da me dodatno napali. Trljam se sve jače, istovremeno milujući grudi drugom rukom. U trenutku kad penetriram prstima (jer meni nije dovoljan samo jedan), doživim orgazam. Čak i vrisnem. Je.eno. Ne sjećam se kad sam se posljednji puta tako usrećila. Čak me ni one nove sandale nisu toliko obradovale.
Samo jedan pogled u nagu i napaljenu sebe u ogledalu, bio je dovoljan da se još više uzbudim.
Omotana u ogrtač vratim se svojoj čaši vina i knjizi. Već sam na 22. poglavlju. Naslov mu je "Igranje sa sobom". Zadovoljno se nasmiješim.
"Prije šezdesetih godina 20. stoljeća ljudi koji su pisali knjige o seksu govorili su s gotovo vjerskim žarom da je igranje sa sobom (masturbiranje) vrlo loše. Danas ljudi koji pišu knjige o seksu govore jednakim žarom o tome kako je igranje sa sobom dobro..." stoji već u prvoj rečenici.
Koga lažemo?
Sjetim se ne tako davne večere s prijateljicama na kojoj smo se dotakle baš te teme. Činilo se kao da se sve srame pričati o masturbaciji. Zapravo, činilo se kao da to nitko ne radi. Čak sam i ja ustuknula ne želeći biti jedina koja ima nešto za reći, ne želeći otkriti svima da i ja to povremeno činim. Na tren odložim knjigu i zamislim se - pa tako je u mojoj okolini bilo oduvijek. Ni o seksu, a još manje o masturbaciji nije se govorilo ni kod kuće, ni u školi. Po reakcijama drugih žena mogu zaključiti kako ni kod njih nije bilo bolje. Šute kao ribe, otvaraju usta, ali ništa ne govore. Koje licemjerke. Ili sam to ja!?
Najkomičnije su mi one koje te gledaju kao da si učinila nešto sablasno, nedopustivo, kriminalno. A najsimpatičnije one koje sramežljivo upijaju svaku riječ tuđeg iskustva, ali odaju dojam kako one to ne rade. Mo'š mislit. Ali ok, takva sam i sama nekad bila, pa im opraštam jer ima nešto neopisivo seksi u tom sramežljivom pogledu na ženskom licu na spomen masturbacije.
"Kakav god bio razlog zbog kojeg to činite, masturbiranje obično može donijeti olakšanje. Usto je odlična noćna pomoć koja pomaže da zaspite, a suprotno onome što možda mislite, može igrati važnu ulogu u vezama čak i kada je seks posve zadovoljavajući." navodi autor u nastavku.
Partnera nemam, a bome mi se još uvijek ni ne spava iako je već debelo iza 1 u noći - mislim si. Pogotovo ne sada kad sam spremna za još jednu rundu. Pa nastavljam dalje čekajući da mi to poglavlje možda otkrije neku tajnu kojom ću utažiti glad za vlastitim dodirima i "samopruženim" orgazmom kojih do pred koji sat nisam bila svjesna jer sam ih s godinama zapostavila. Izgleda, očito nisam jedina.
Tko bi rekao...
"Ovisno o tome koje statističke podatke pogledate, masturbira i 50 do 80 posto žena."
- Tko bi rekao!? - iznenadim se kad se čujem kako komentiram na glas, jer se zaista ne sjećam kada mi je bilo koja prijateljica povjerila da masturbira.
Masturbacija mi je ponovno toliko uzbudljivo otkriće zbog kojega se osjećam kao napaljena šiparica.
Doktor psihologije i psihoanalitičar Paul Joannides vrlo je slikovito objasnio kako o masturbaciji uče dječaci i djevojčice.
Mnogi muškarci, kaže, nauče masturbirati od drugih muškaraca, često od starijeg brata ili prijatelja. Jedan pokaže drugom kako se to čini ili stavi ruku manje iskusnom na penis i on mu to obavi. Oni koji ne nauče od drugih, dodaje, s vremenom nauče sami. Kod djevojčica je to ipak malo drugačije. One ne masturbiraju jedna pred drugom ni približno tako često kao dječaci. Obično o masturbaciji nauče same ili iz knjiga.
"Katkad nauče masturbirati zbog osjeta koji dožive kad peru ili brišu spolovilo, penju se na stablo, stup ili konopac, na ljuljački ili biciklu..."
Tada moja generacija ili nije imala bicikl ili se kao djevojčice nisu penjale na stabla i ljuljale, pomislim.
U masi iskustava žena koje autor prenosi u knjizi nalazim jedan koji me podsjeti na moje istraživačke početke.
"Najjači orgazam doživim kad se naslonim na čvrstu površinu, recimo pult, i trljam se dok ne svršim. Koristim i umjetni penis ili prstima trljam usmine i klitoris. Povremeno gurnem prst u vaginu." ispričala je jedna 37-godišnjakinja.
Samo slušaj svoje tijelo
Nije moguće nabrojati sve načine na koje žene masturbiraju, navodi Joannides.
"Mnoge se služe prstima dok leže na leđima ili sjede na stolcu. Neke to rade na boku ili na trbuhu, tako da nitko ne vidi što rade. Neke čak povremeno vole čučnuti. Muškarci često zamišljaju da žena koja masturbira gura prste u vaginu. Neke žene to čine, ali mnoge ne. Umjesto toga neke vole stiskati usmine ili pritiskati stidnicu uz nešto tako da nastaje pritisak, a ne penetraciju... Druge žene svršavaju trljajući se o jastuk ili bocu, potežući gaćice, koristeći oguljene krastavce... Neke vole nadraživati čmar... Neke se vole gledati u zrcalu... Ostalo zamislite sami."
Sjetim se sebe u trenucima seksualne neaktivnosti u braku. Znala bih zajahati jastuk kao da je najbolji ljubavnik na svijet. Trljala bih se o njega, grlila ga, previjala se, ma preznojila od silne želje, a na kraju bih ipak ulovila muža i sjela na njegovu batinu. Jer, što ćeš, mene te plastične igračke i pomoćni rekviziti tada više nisu mogli napaliti kao vrući i tvrdi penis. No, vremena se mijenjaju... Njegov penis ne želim, a samozadovoljavanje mi je ponovno toliko uzbudljivo otkriće zbog kojega se osjećam kao napaljena šiparica.
Opet sam mokra. Sama pomisao na orgazam, ponovno je razigrala gospođicu između mojih butina.
"Društvo priznaje postojanje ženske masturbacije tek u posljednjih tridesetak godina." navodi autor.
Možda je upravo u tome problem. Na pragu sam četrdesetih, znači tada nisam imala ni deset godina. Tko je moju generaciju i mogao podučiti masturbaciji ako do tada, dozvolite da banaliziram, službeno nije ni postojala.
Zašto sam se pobogu odrekla samozadovoljavanja ovih posljednjih godina? I kako je moguće da sam zaboravila koliko je to dobro?
Nekad i danas
Meni je u mladosti bilo sasvim normalno masturbirati prije izlaska i redovito prije seksa. Čak sam to, potpuno neopterećena, znala raditi na plaži ili u kinu, i bez srama pred dečkom. Jednom sam ga doživjela i u prepunom tramvaju, a prošli tjedan u liftu punom kolega uoči važnog sastanka. Bilo mi je dovoljno stisnuti butine jednu o drugu i snažno podražiti donje mišiće. Na nekoliko sam sekundi sklopila oči, stisnula još jače, nježno, ali gotovo grčevito zavrtjela bokovima razmišljajući o onom istom pogledu u ogledalu koji sam vam spomenula na početku. I gotovo! Ipak, ne tako davno nije bilo tako.
Teško to priznajem, ali istina je da su protekle godine u mom slučaju bile seksualno monotone i zapravo nazadne. A sada ne mogu a da se ne zapitam - zašto sam se pobogu odrekla samozadovoljavanja ovih posljednjih godina? I kako je moguće da sam zaboravila koliko je to dobro?
"Žalosno je što žene to često skrivaju i da njihove partnere i ne zanima." potvrđuje i moj dojam ovaj psihoanalitičar.
Sklopim knjigu, ugasim svjetlo i zaputim se u sobu. Kako sam kliznula pod pokrivač tako sam se prisjetila svog prvog orgazma. Bila sam doslovce klinka. Potpuno zelena i mokrih gaćica. Dok sam se brisala o ručnik osjetila sam neopisivu ugodu pa sam nastavila. Trljala sam se o njega sve dok me osjećaj topline nije u potpunosti preplavio. Sada sam to učinila s pokrivačem koji je tako bogovski klizio između mojih mokrih usmina...
A i večeras će, jer sve je samo stvar prakse i osobnih granica. S obzirom na to koliko mi se svidjelo ponovno otkriće masturbacije, vjerujte, nema tog frajera zbog kojega ću ponovno zaboraviti masturbirati. Zašto? Jer ja to zaslužujem, i mogu.