Primjer: Ivica i Marica u braku su osam godina. Od početka zajedničkog života njihov seksualni život nije bio posebno bogat, seks su imali jednom mjesečno. Zadnjih pet godina gotovo uopće nisu imali seksualne aktivnosti (moguće je da je to bilo dva ili tri puta). Marica je od početka time bila nezadovoljna, no nekako je očekivala da će se s povećanjem njihove bliskosti te zbog njezine želje za djecom Ivica promijeniti te da će češće inicirati seks. No, dogodilo se upravno suprotno, Ivica s godinama njihova braka ne samo da nije inicirao seks nego je vrlo često, i kad bi ona pokazala inicijativu, pronalazio razloge da se ne seksaju. S druge strane, uživao je u trenucima zajedničkog maženja kad bi bili odjeveni i radili nešto drugo, npr. gledali TV, sjedili u društvu i držali se za ruke. Često bi položio svoju ruku na njezino rame ili oko njezina struka. No, u situacijama kad bi ova tjelesna bliskost postala veća i išla u smjeru seksa, obično bi se udaljio i pronašao neki razlog da se izvuče iz te situacije. Na kraju je Marica inicirala razgovor kod seksualnog terapeuta jer nije mogla razumjeti što se s njima zbiva i što da učini. Najzagonetnije joj je bilo to što je ona i dalje osjećala da su jako bliski, da se vole, da su savršeni muž i žena, ali da iz nekog razloga on uporno izbjegava seks.
Potpuno nezainteresirani
Premda je seksualnost važan dio života većine ljudi, postoje i oni kojima je seks neinteresantan, dosadan, nezanimljiv; ljudi koji su bez ikakva interesa za seksualnu aktivnost. Kao što ima ljudi koji bi bili sasvim zadovoljni da ne postoji nogomet i koji nikada nisu bili na nogometnoj utakmici i ne razumiju zašto se ljudi uzbuđuju oko toga tko je zabio zgoditak i potpuno im je nejasno zbog čega postoje televizijske emisije u kojima se analizira svaka minuta nogometne igre; tako postoje i ljudi kojima je potpuno nejasno zašto se drugi toliko angažiraju oko seksa, zašto gledaju pornografske sadržaje na internetu, zašto kupuju pornografske časopise i zašto masturbiraju i ulaze u seksualne odnose s drugim ljudima. Ti su ljudi aseksualni.
Definicija: Dakle, aseksualnost zapravo označava trajnu odsutnost seksualnih želja, interesa i poriva. Za aseksualne ljude život bi bio interesantniji kad seks uopće ne bi postojao i kad ni od njih nitko ne bi očekivao da trebaju ući u seksualne odnose. No, premda aseksualne osobe ne žele seks, seks im nije odvratan ili uznemirujući, seks im nije zastrašujući i ne izaziva im gađenje; jednostavno - seks im je nepotreban i dosadan.
Averzija je nešto drugo
Osobe koje se boje seksa, koje osjećaju nelagodu, strah ili gađenje od seksa imaju jedno drugo stanje, koje se naziva seksualna averzija. Seksualna averzija najčešće nastaje nakon nekog neugodnog ili traumatskog događaja (koji je obično seksualne prirode, ali može biti i neka druga vrsta fizičke traumatizacije). Osobe sa seksualnom averzijom najčešće su prije toga imale relativno zadovoljavajući seksualni život i seksualnu želju. Za razliku od toga, osoba s aseksualnošću nikada nije bila zainteresirana za seks, nikada nije imala seksualnu želju.
Aseksualnoj osobi seks ne izaziva ovakve negativne emocije, već više dosadu i napor.
Također, aseksualne osobe, premda ne žele seks i premda bi najradije voljele da ih nikada nitko ne traži da sudjeluju u seksualnim aktivnostima, i dalje imaju potrebu za bliskošću, intimnošću, prijateljstvom, romantikom, bliskim odnosom, razumijevanjem. Drugim riječima, aseksualna osoba i dalje žudi za ljudskim kontaktom i bliskošću te i dalje ima emocionalne potrebe za drugim, ali nema seksualne potrebe.
Kakve su u vezi?
Aseksualne osobe vole provoditi vrijeme s osobom u koju su zaljubljene i za koju ih vežu romantični odnosi. Aseksualne osobe i dalje mogu biti ljubomorne (ako njihov partner/ica posvećuje svoju pažnju i ljubav drugoj osobi). Aseksualne osobe i dalje žele provoditi vrijeme i dijeliti interese s drugom osobom. Jedino se ne žele seksati. No, nerijetko pristaju na seksualne odnose zato što znaju da njihov partner/ica to očekuje te se boje da će ih ostaviti ako na njih ne pristaju. Aseksualne osobe u pravilu gotovo nikad ne iniciraju seksualni odnos, a kad partner/ ica započne ovu aktivnost, često je odbijaju ili pronalaze načine da se izvuku iz seksualnog odnosa. No, kad uđu u seksualni odnos, najčešće nemaju nekih seksualnih problema (npr. problemi s erekcijom, vlaženjem, orgazmom) te u pravilu mogu seksualno funkcionirati i doživjeti orgazam.
Možemo zaključiti da aseksualne osobe možemo najlakše shvatiti kao osobe koje jednostavno nemaju seksualnu želju i potrebu, ali im tijelo seksualno funkcionira, a i dalje imaju potrebu za bliskošću i vezanošću.
Dvoje aseksualaca u vezi
Najčešći razlog zbog kojeg osobe s aseksualnošću dođu seksualnom terapeutu je pritisak partnera/ ice. Partner ne razumije zbog čega nema seksa te postavlja (iz njegove perspektive) logična pitanja: jesam li partneru nezanimljiv, seksualno neprivlačan, ima li nekog drugog, vara li me, je li ljubav nestala, zašto me izbjegava i slično. U situaciji kad aseksualna osoba kao partnera/icu nađe drugu aseksualnu osobu, obično nemaju nikakvih problema i ne traže pomoć.
Kako pomoći paru u kojem je jedna osoba aseksualna?
Zapravo na isti način kao i kad postoji neka druga razlika (npr. kako funkcionirati ako volimo neku aktivnost za koju naš partner nema baš nikakva interesa). Potrebno je prvo pokušati razumjeti život i situaciju iz perspektive onog drugog. U terapiji pokušavamo naučiti i jedno i drugo da promatraju situaciju očima onog drugog. Kako se on osjeća? Kako on gleda na stvar? Tako uklanjamo nesporazume (umjesto "ne želi seks jer mu nisam seksualno privlačan/na", shvaćamo da "ne želi seks jer nema seksualne želje") i povećavamo bliskost između partnera. Nadalje, učimo ih pregovarati. U odnosu u kojem postoji ljubav i razumijevanje vrlo često partneri sudjeluju u aktivnostima koje im nisu jako interesantne, ali znaju da će njihova partnera razveseliti. Jedna od definicija ljubavi upravo kaže da je ljubav stanje u kojem je sreća druge osobe važnija od naše vlastite sreće. Naravno, da bi ljubav dugo trajala, potrebno je naučiti pregovarati, tj. ponekad dati da bi se drugi put dobilo i da bi oba partnera imala osjećaj da poprilici podjednako ulažu koliko i dobivaju. Konkretno, u situaciji aseksualnosti to znači naučiti pregovarati tako da osoba koja ima seksualnu želju nauči tražiti seks, no da može razumjeti da aseksualna osoba katkad neće htjeti seks uopće, a katkad će na njega pristati, a katkad da se može učiniti i neki kompromis (npr. umjesto seksualnog odnosa da aseksualna osoba rukom ili oralno zadovolji partnera/icu). Iz perspektive aseksualne osobe to znači jasno iskazati svoje osjećaje te odlučiti u konkretnoj situaciji na koju je vrstu seksualnog intenziteta osoba spremna. Najvažnije je otvoreno razgovarati o različitoj potrebi za seksom, jer jedino otvoreni razgovor može ukloniti pogrešne pretpostavke. Također je važno biti tolerantan na različitosti u odnosu.
Različite potrebe
Kao što u odnosu možemo imati potpuno različite potrebe za odlaskom na balet (netko bi htio ići na baletnu predstavu svaki tjedan, a netko drugi nikad u životu) te kao što možemo otići na balet zato da usrećimo svog partnera te možemo čak nabaviti karte kako bismo ga iznenadili, tako možemo imati i potpuno različite potrebe za seksualnom aktivnošću, ali možemo i na nju pristati isključivo radi ljubavi prema partneru, a ne radi naše intuitivne želje. Aseksualnost može biti izvor nesporazuma u braku i vezi, no partneri koji se vole naći će rješenje za ovaj problem, kao što pronalaze i rješenja za druge probleme. Ako pak ljubavi i razumijevanja nema, onda će i aseksualnost, kao i bilo koja druga razlika, biti razlog za prekid ili trajne sukobe u vezi.
