Po Feng-Shui Božur je cvijet ljubavi. Odavno sam to negdje pročitala pa sam ga stoga odavno i zasadila. Postoje i biljke koje se sade za novac pa sam i te odavno posadila i cvatu k'o lude - valjda im mogu zahvaliti moju barem stabilnu financijsku situaciju. No, Božur, eto, kažu da cvate za ljubav.
Imala sam na balkonu neki Božur koji godinama nije htio cvasti, i onda davne 2013., kada sam se zaljubila u mog dragog, prvi i zadnji put je procvjetao. I imao je razloga! Te godine i ljubav i Božur bili su oboje ružičasti i predivni.
Onda je 2014. bila nenormalno kišna i sve moje cvijeće na balkonu gotovo je stalno bivalo poplavljeno, a Božur je doslovno istrunuo. Te godine Božur nije imao cvat, ubila ga kiša, a bivši i ja te smo godine prekinuli samo jednom i to nakratko jer on nije mogao izdržati da me ne nazove.
Znala sam
Poslao mi je, naime, sms u 6 ujutro da bi mu trebale ljetne sandale koje je kod mene ostavio. Trebaju mu sandale u trenutku kad su dućani s obućom zarađivali na prodaji gumenih čizmi.
No, bila sam presretna! Znala da će nas te cipele jednom kad se posvađamo - pomiriti. Božur je te godine mogao truliti u miru.
Nije se pojavio
Sljedeće pak godine, 2015., očekujući da se one lude kiše neće ponoviti, ponovno sam bodrila Božur, jer iako je bilo proljeće, moja je veza bila u prilično lošem stanju.
Bivši i ja bilo smo kao dvoje nemarne djece - uništavamo i habamo ljubav, pa onda čekamo da nam netko kupi novu.
No, ni te godine Božur se nije pojavio. Bio je zakržljao i mali kao i naša ljubav. Krhak i nikakav.
Nisam tada znala da ga treba gnojiti i hraniti; ljubav i voda (u našem slučaju vino) izgleda nisu bili dovoljni. I tako je moj Božur pustio mlade stabljike, ali slabe, tanke i bez cvijeta. Ta 2015. bila je za mene zaista teška. Uništili smo sve što se dalo uništiti, no zaljubljenost je ipak ostala trajna i postojana kao zemlja iz koje uvijek nešto naraste - ili cvijet ili korov.
Zakržljao on, zakržljali mi
Sve više mi se čini da ljubav između dvoje ljudi može postati toliko jaka da postane poput trećeg tijela u vezi - ima svoju volju, zahtjeve i planove, pa čak i osobnost. Te 2015. zakržljali smo kao i stabljike božura. Ta je godina za mene bila jedna od najgorih u životu. S jedne strane kriv je Saturn koji mi je cijele te godine maltene šetao po Suncu, a s druge strane kriv je Božur jer nije želio cvasti. Mi nismo bili krivi uopće.
Ipak, poduzetna i domišljata, ja sam odlučila uzeti stvar u svoje ruke i u jesen 2016. od maminog dragog iz vrta uzela veliki korijen bijelih Božura, zasadila ga na balkonu u ogromnu posudu da ima puno prostora i stavila ga na počasno mjesto - na stol. I Božur je bio okupan suncem, zaštićen od prevelike kiše i smrzavanja, a ja sam ga hranila i njegovala i zalijevala cijelu zimu.
Zato je u proljeće 2017. on meni uzvratio debelim, mesnatim i gustim stabljikama, punim pupoljaka.
- Ahhh, napokon - mislila sam - napokon sam ja doskočila Božuru. Napokon sam ja doskočila ljubavi! Napokon ćemo bivši i ja krenuti i doći do te proklete nule.
Eto i njih
Svi koji su mi dolazili doma na druženja čudili su se kako mi je Božur bogat i lijep. Istina, još se pupoljci nisu rascvjetali, ali već se na nekima moglo vidjeti da su ispod bijele latice.
No, tada su došli savjetnici. Jedan je rekao da moram okrenuti Božur jer mi stabljike previše idu na jednu stranu. Pa sam ga okrenula. Drugi je rekao da moram spustiti Božur na pod jer je dobro da po njemu nekad i kiša padne. Pa sam ga spustila na pod. Treći je rekao da ga trebam pognojiti s nečim. Pa sam ga pognojila. Tada je došao i proljetni mraz. Četvrti je rekao da nema dovoljno sunca na podu. Pa sam ga vratila na stol.
Već sam tada primijetila da su neki pupoljci osušeni iznutra, ali peti je rekao da je to normalno kod Božura. Onda je pak netko rekao da moram odrezati malo lišća s grana jer uzimaju puno hrane pa božur nema snage za cvat. Pa sam odrezala lišće. Jer, sve za ljubav....
Šlag na tortu
Zadnja je, kao šlag na kraju, došla moja mama sa zocom od kave, polila ga po zemlji oko Božura i rekla da je ona čula da je zoc od kave odličan za biljke (naročito moje kave pune šećera!).
I tako, svi moji pupoljci su se osušili. Niti jedan nije procvao. Zemlja se upljesnivila od zoca kave pa sam plijesan morala skidati sa žlicom, a sitne mušice i nametnici nakotili su se u tom šećernom zocu i evo ih i sada tamo.
Dragi i ja smo preživjeli i veliki prekid. Činilo se da nam nije bilo spasa. Kao ni Božuru. No, naša partnerica Ljubav ne mari ni za nas, ni za božur. Istina, dobro smo ju izmaltretirali jer izgleda kao da je prehodala minsko polje, no ipak je tu jača nego ikada.
Božur ću dobro pognojiti da i on ima miran san. I onda u proljeće, kad meni Jupiter prijeđe preko Venere, a zrake sunca okupaju Božur na stolu - bit ćemo spremni, i Božur i ja, za nove avanture. Možda s istim dragim, a možda s nekim novim, nikad se ne zna. To je ipak moj Božur, a ne naš.
Bit će, sve ima svoje vrijeme za cvat.