Učili su me da žena mora biti snažna. I nipošto ne smije pokazivati da je ranjiva. Učili su me da se slomljeno srce liječi jakom kavom, a podočnjaci od neprospavane noći, jakom šminkom.
Učili su me da budem svoja, neovisna i jaka. I da nikad ne plačem. Učili su me da u svemu izvana budem lijepa i nježna, kao prava dama, ali da iznutra budem čvrsta kao muškarac. Jer jedino ću tako preživjeti u ovom svijetu. Učili su me da se sebi oduprem.
Jesu li to istine?
Uspješne žene ne misle na romantiku, one su kao kraljice u srednjem vijeku koje su se udavale radi političke moći i sigurnosti vladavine. Nisu mogle misliti na srce i nitko ih nije pitao za osjećaje. Jedini im je zadatak bio roditi nasljednike i vesti goblene. Nisu se pitale s kojom je dvorskom damom, njihov muž, kralj, te noći spavao. Jer on je smio. On je imao pravo.
Odgajane su da budu lijepe i čedne, da se znaju lijepo izražavati, ali da budu uvijek svjesne da ništa ne posjeduju, pa ni haljine koje nose. I da u svakom trenutku znaju svoje mjesto. One su bile vlasništvo svojih muževa. Današnje žene, vlasništvo su društva. Društva koje zahtjeva da idu kroz život, da ga grabe, da postavljaju visoke ljestvice i da budu lijepe, samouvjerene i neuništive. Jer snažna žena današnjice je ista kao moćna vladarica iz prošlosti, samo ako ubije ženu u sebi. Ako zatomi emocije, ako obriše suze i ljubav ostavi za romane.
- Imaš mail. - viču s jedne strane.
- Treba mi tvoj odgovor sad. - javlja se kolegica.
- Ovo treba danas pročitati i trebamo se dogovoriti da li ide u objavu. - javljaju iz uredništva.
- Jesi li pripremila osvrt za sutra? - upit od druge kolegice jer treba javiti izdavaču.
- S ovom autoricom više ne možemo na zelenu granu, možeš li molim te popričati s njom? - moli kolega.
- Zvoni ti mobitel!!! - čujem nekog od ukućana dok pokušavam na brzinu pojesti sendvič.
- Kolegice, molimo vas kvartalno izvješće na mail do podneva...
I tako počne moj dan. Tako traje i tako završava. Između poziva, poruka i mailova. Rijetko kažem da sam umorna, još rjeđe se odmaram. I kad ostavim ugašeno računalo, na stolu me čekaju knjige koje treba pročitati. I onda se zapitam, kada da ja budem samo žena? Kad da budem samo osoba?
Mjeri se i ocjenjuje
Na svakom koraku ocjenjuje se moja pojava, moj nastup, moja kosa, nokti i kilaža. Ocjenjuje se način na koji se ophodim s ljudima i traži se mana. Traži se fail ili barem nestašni pramen kose. Traže se podočnjaci i tragovi suza, umora i nemoći. Bilo što, čime bi se mogla potkopati jaka, uspješna urednica. Jaka, moderna žena. Sve što objavim pomno se proučava, kritizira i često plagira. Sve što kažem, secira se do u najsitniji detalj i riječi izvlače iz konteksta. Sve što jesam svodi se na moj uspjeh. Jer za neuspjeh nema mjesta i nema vremena. Uspjeh jednog velikog projekta je na mojim leđima. Svi smiju pogriješiti - ja ne smijem.
Moj je projekt moje nasljedstvo. Možda ne plaće noću, ali po svemu izgleda točno kao srednjovjekovna priča. Jedino sam vlasnik svojih haljina. No i dalje sam rob. Društva, statusa, posla, zahtjeva. Na mom mjestu svaka greška može biti kardinalna. Dok bilo koji muškarac u istom poslu o tome ne mora brinuti. Njemu se ni emotivnost neće zamjeriti, već će uz nju samo više društveno kotirati.
Meni će zbog iskazivanja emocija reći da sam slaba i zamjenjiva.
Često zbog toga progutam emocije koje se iz prsa penju u grlo i tamo peku. Trepnem dva put da otjeram suze i da se smirim. Pažljivo odaberem ton kojim ću odvagati ono što ću sljedeće reći ili napisati. Svaka moja gesta i riječ bit će promišljena. Djelovat će lako, mudro i pitko. Djelovat će moćno, odlučno i zastrašujuće.
Snažna žena današnjice je ista kao moćna vladarica iz prošlosti, samo ako ubije ženu u sebi. Ako zatomi emocije, ako obriše suze i ljubav ostavi za romane.
Nitko neće znati...
Bojat će me se oni s kojima radim i poštovati me. Neće me nikada voljeti. I uvijek će me ogovarati. Neću nikad zbog toga biti omiljena, ali ću uvijek biti lider. I bit ću uvijek ona kojoj se obrate kad ne znaju što bi. Kad nemaju rješenja ni privatno ni poslovno. Ona koja uvijek zna kako riješiti probleme. Koja je hladne glave i u koju se mogu pouzdati. U jeku poslovnih drama, nitko neće čuti ni osjetiti koliko puta mi je slomljeno srce i koliko sam se puta rasplakala u sebi. Neće znati tko me tog dana povrijedio i koga sam izgubila. Neće znati za moje bolove, nevolje, ljubavne brodolome i gubitke voljenih ljudi.
Show must go on. - mislim da ljudi ne razumiju pod koju cijenu i u kojim sve trenucima.
Kao neka vladarica iz srednjeg vijeka, koja se srca odrekla radi moći, tako sam ga se ja odrekla radi uspjeha. I mogu vam reći da je laž, ne idu ruku pod ruku karijera i ljubav. Ne idu. Uvijek netko ili nešto trpi. A sve slike sretnih, zaljubljenih i uspješnih su samo to - slike. Tri sekunde nakon što se fotograf okrene i zastor padne, većina se tih parova okreće, svak u svoj kut, svak u svoj svemir.
Kraljica svome goblenu. Kralj svojoj ljubavnici.
Ona je danas vlasnica svojih haljina, a njemu se i dalje oprašta lapsus.
Recite mi po čemu se onda promijenio svijet?