Regina Ivić slavila je Hajdukov rođendan kao i cijela hajdučka obitelj. Udovica šjor Ivana, velikog Tomislava Ivića nedavno nam je podarila razgovor uz svoju praunuku Niku što igra u Hajduka... A znate kako to ide, nije tada sve ni stalo u intervju. Ostalo je toga izrečenog, neobjavljenog, a zanimljivog. Kad smo se dotakli supruga u životnoj priči, najvećeg trenera Hajduka svih vremena, gospođa Ređe rekla nam je i ovo. Pitali smo je:
Čega se najradije sjećate iz dugih godina života sa šjor Ivićem?
- Sinko moj, bilo je toliko toga, uspjeha, pobjeda, rasprava... A nisu bile sve ni pobjede. I toliko klubova i reprezentacija po svitu di smo išli... Ja ti uvijek pamtim kad ga je zvao Dinamo, bilo je to posebno delikatno, zanimljivo – utišala je u trenutku glas, kao da nam šapće nešto tajnovito, sasvim ‘segreto‘. A i nije za svačije uši, šta je, je, sve dok to ne objavimo.
Ispričajte nam - natantali smo je.
- Zva‘ ga je Dinamo. Da ih spasi nakon Zebeca. Bili su na dnu i pozvali ga, a svi oko moga Ivana digli su se na noge da mu kažu šta će tamo, da mu ne triba nikako ić u Dinamo! Jedino je Tito, e, Tito Kirigin reka‘: moraš ić‘ Ivane kad te zovu. Mi to moramo učinit da im pomognemo, mi smo jedna država.
Jedna država, pa da?!
- E, ali moj sinko, na Hrvatsku je on to mislija još onda. Jedna država Hrvatska – rekla nam je.
- To je bila poanta! - a bila je tek 1984...
Ivić je bio u Dinamu kratko, pomogao im je i te kako, ali nije do kraja sezone ostao i uvijek je mislio da mu je Ćiro Blažević ‘namazao‘ dasku da mu epizoda u Maksimiru završi prije nego je planirao.
Obojica više nisu s nama, ali forsiranog izleta svoga muža među ‘modre‘ udovica Regina dobro se sjeća.
Pitali smo je:
Dok ste gledali u vitrinu, pogledom ste lagano prolazili preko eksponata. Imate li vi toga doma još, tih kako se danas kaže memorabilija, uspomena?
- Hajduk je najvažniji, to se zna i ovde ih ima najviše, kako je i red. Hajduk je u srcu zauvik. Ima puno toga u kafiću, u Nostradamusa, a polak ih je u mene doma, u škatulama! Neka tu stoju. Neka ih u mene doma. I u srcu toga imam koliko ‘oćeš... - ganula se.
I gospođi Regini Ivić čestitamo Hajdukov rođendan, najmanje je pet godina bila prva dama ‘bijelih‘, a iza svakog uspješnog muškarca, pa i trenera stoji – žena. Drži sva četiri kantuna kuće dok je muž na poslu, na terenu i putovanju. Posebno je Ivić isticao golemu ulogu supruge u karijeri i životu. Svoje Ređe.
Tih pet hajdučkih pet Ivićevih godina treniranja prve momčadi posebna su uspomena, razdoblja 1973. - 1976. i 1978. - 1980. što je zapravo bila ponajbolja Hajdukova petoljetka svih vremena osobito su otisnuta u 113 godina „hajdučke legende”.
Kako vi sad provodite dane?
- Šetam i radim koliko god mogu i ne dam se. To bi i on volio da se tako ponašam. Brinem za svoje potomstvo, svi imaju svoj život, ali vode računa i o meni... - rekla nam je gospođa Regina Ivić. I ona se na rođendan ‘bijelih‘ osjećala posebno ponosno.
