Marica je žena u ranim pedesetima. Život joj nikad nije bio lagan. U djetinjstvu je živjela s ocem alkoholičarem, koji ih je sve (djecu i suprugu, njihovu majku) psihički maltretirao. Kad bi pijan došao kući, vikao je na njih, govorio im svakakve pogrdne riječi, vrijeđao ih. Marica dodaje da ih, doduše, nikad nije tukao. Suprug je bio sličan ocu. Nikad nije obraćao pažnju na njezine potrebe, znao joj je govoriti ružne riječi, vrijeđati je zbog kuhanja i hrane koju bi priredila ili zbog seksa, da nije dobra i poželjna, da ne izgleda dobro, da bi se više trebala potruditi u seksu.
Ne može se opustiti
I ponovno, Marica dodaje da je muž nikad nije tukao. Nakon muževe smrti neko je vrijeme bila sama, a prije tri godine upoznala je novog čovjeka, koji joj je ispočetka bio prijatelj, no odlučili su postati intimni. Marica je primijetila da se u seksu ne može opustiti, kad krenu u seksualni odnos, ona osjeti neki grč i stezanje u donjem dijelu trbuha (kaže da to nije bol, već više kao neka nelagoda, kao neki grč, pritisak, čvor u donjem dijelu trbuha).
Ne može se prepustiti užitku i ugodi, već razmišlja o tom osjećaju. Zbog toga se slabo uzbudi te ne doživljava orgazam, a odnos joj je nelagodan, neudoban, fizički otežan (premda i opet ponavlja da ne osjeća bolove).
Ove osjećaje povezuje s činjenicom da nikada nije imala dobar seksualni život i da se ne zna ponašati u seksualnom odnosu, premda bi sada prvi put to i htjela. Seksualnost je dio našeg života na koji utječu brojni čimbenici (možda brojniji nego na bilo koju drugu našu fiziološku funkciju). Svakako brojni tjelesni (fizički) čimbenici mogu otežavati naše seksualno funkcioniranje. Različite tjelesne bolesti (npr. hipotireoza i hipertireoza, šećerna bolest, multipla skleroza, ateroskleroza i brojne druge) i tjelesna oštećenja (npr. ozljede kralježnične moždine, prolaps diska, ozljede mozga i ozljede genitalnih organa) mogu dovesti do problema u seksualnom funkcioniranju. I lijekovi koje koristimo za liječenje raznih bolesti (npr. antihipertenzivi, antidepresivi, antipsihotici, hormonski pripravci, antihistaminici, oralni kontraceptivi i mnogi, mnogi drugi) vrlo često imaju seksualne nuspojave (gubitak seksualne želje, problemi u uzbuđivanju, anorgazmija i odgođena ejakulacija). Različiti medicinski postupci (npr. zračenje, operacije) mogu dovesti do problema u seksualnom funkcioniranju. S druge strane, psihološki čimbenici također mogu biti odgovorni za neuspjeh u seksualnom životu.
Anksioznost je jedan od najčešćih uzroka pojave da seksualni problemi postanu kronični, a u neanksioznih osoba povuku se sami od sebe. Osjećaj nesigurnosti i smanjenog samopoštovanja može se manifestirati kroz osjećaj nedovoljne sigurnosti u vlastiti izgled i seksualnost, osjećaj muževnosti i ženstvenosti, što sve može otežati pronalaženje partnera, prilaženje potencijalnom partneru, opuštanje u seksualnom odnosu.
Osobe sklone samopromatranju i one nesigurne u vlastitu vrijednost često će tijekom seksualnog odnosa razmišljati o tome kako izgledaju, kako ih partner/ica vidi.
Kulturološki elementi
Ranija iskustva s ljudima, seksualna i neseksualna, utječu na naše iskustvo, doživljaj kompetentnosti ili nekompetentnosti u interpersonalnim odnosima, što se odražava i na seksualno funkcioniranje. Osoba koja je uvijek bila izložena ponižavanju, omalovažavanju, kojoj nisu zadovoljene vlastite potrebe za sigurnošću i ljubavlju imat će posve drugačiji seksualni život i osjećaj užitka od osobe koja je imala iskustvo sigurnosti, poštovanja i ljubavi. Konačno, različiti kulturološki elementi utječu na naše poimanje i doživljaj seksualnosti. U različitim društvima različita će ponašanja biti dopuštena, dok će druga biti tabuizirana.
U našoj kulturi postoji drugačiji stav prema seksualnosti muškaraca i žena. Muškarce se (direktno i indirektno, od najmlađe dobi) potiče na istraživanje seksualnosti i njihovo se seksualno iskustvo pozdravlja, dok se na seksualnu aktivnost i seksualnost žena ne gleda s istim oduševljenjem, dapače daje se poruka da je apstinencija i seksualna pasivnost poželjnija od pokazivanja inicijative i užitka.
Religioznost također može imati utjecaja na naše seksualne osjećaje. Iz literature i prakse je poznato da osobe koje imaju vrlo stroge i rigidne religiozne stavove obično uz seksualnost povezuju osjećaj krivnje, srama i nelagode, kao i grijeha, te mogu imati problema u uživanju u seksualnosti. Naša Marica upravo nam pokazuje kako je ona zbog ranijih iskustava s važnim muškarcima u svom životu (prvo otac, a kasnije suprug) razvila negativnu reakciju prema seksualnosti.
Kaže kako njezin muž nikada nije obraćao pažnju na nju i njezine potrebe. Tako je bilo i u seksualnosti. Ona je bila tu da zadovolji njegove seksualne apetite, a on se nije posvećivao njezinim seksualnim željama i potrebama.
Nikad je nije ni pitao ima li ona kakvih seksualnih želja ili maštanja. Tek je s drugim partnerom shvatila da se u seksu ne može opustiti i razmišljati o svojim željama. Uvijek je u seksu obuhvati taj osjećaj nelagode, pritiska, straha, neugode, anksioznosti, tjelesnih tegoba. Kako se može pristupiti osobama sa sličnim problemima kao Maričinim, može li se tu što učiniti?
Kako osoba može povećati opuštenost i uživanje u odnosu te ukloniti neugodne misli i osjećaje? Budući da je kod Marice ovo stanje kronično, dugotrajno, traje veći dio njezina života, najbolje bi bilo započeti individualnu terapiju kako bi se Marica naučila opustiti. Ovo opuštanje u početku ne mora biti vezano uz seksualnost. Dakle, trebalo bi je naučiti nekojoj od tehnika opuštanja i smanjenja napetosti. To mogu biti različite tehnike disanja, mindfulnessa, progresivne mišićne relaksacije, autogenog treninga ili neka druga tehnika usmjeravanja na vlastiti doživljaj i opuštenost, a ne na nelagodu i strah.
Preispitivanje stavova
Tek kad se Marica uvježba u opuštanju, uključit će se seksualna komponenta. Maricu će se potaknuti da sama traži erogene zone, mjesta na tijelu koja joj je ugodno dirati, da razmišlja o ugodnim osjećajima koje njezino tijelo može izazvati. Također, potaknut ćemo je da koristi seksualne maštarije, da razmišlja i zamišlja što bi joj bilo seksualno ugodno i poželjno, što je seksualno napaljuje.
Ako joj to odgovara, mogu se u ove igrice ubaciti i seksualne igračke, razne kreme, lubrikanti, sve što joj se sviđa. U sljedećoj fazi uključili bismo u terapiju i partnera.
Ovo je vrlo važno jer je Marica imala neugodna partnerska iskustva te je važno da ovo novo iskustvo bude ugodno, opušteno, sigurno. Ulazak u intimne odnose trebao bi biti postupan, tako da Marica osjeća da se i nju pita što i kako dalje. Preporučili bismo prvo negenitalne igrice, tj. međusobno istraživanje tijela bez direktnog genitalnog kontakta. Također je važna komunikacija između partnera, da jedno drugome mogu reći što ih seksualno uzbuđuje, što ono drugo može učiniti, kako stvoriti idealne uvjete (npr. da se diraju u mraku ili da se diraju uz neku glazbu ili u tišini, da jedno drugome vodi ruku i pokazuje koji mu dodiri odgovaraju). U individualnoj terapiji s Maricom može se raditi i na preispitivanju njezinih stavova o seksualnosti općenito, kao i o životu, osjećaju kontrole, vlastite vrijednosti, ženstvenosti i seksualnosti.