Idealan partner ne postoji. Odustanite od nade da možete biti bez greške, da ćete svaki dan biti idealni, i u savršenoj mjeri neovisni u partnerskom odnosu. Ta je ideja krajnje nerealna, ona vas stavlja u trajno stanje u kojem se ne osjećate dovoljno dobro i sprječava vas u razvijanju pravog samopouzdanja. Može čak rezultirati nepotrebnim opterećenjem partnera i vaše veze.
Pokušajte razmišljati na ovaj način: odnosi su poput glazbenih instrumenata. Ako očekujete da ćete uzeti neki glazbeni instrument u ruke i odmah postati profesionalni svirač tog instrumenta, postat ćete frustrirani i nezadovoljni, a možda ćete se i udaljiti od nečeg dobrog - propustit ćete nešto za vas dobro, prije nego bilo što uopće započnete.
Istinska bliskost
Za poticaj i njegu dugoročnog, podržavajućeg i čvrstog partnerskog odnosa, pokušajte priznati svoje nedostatke istodobno s vašim i partnerovim pozitivnim karakteristikama. Počnite s oslobađanjem i otpuštanjem tih zastarjelih pojmova ponašanja uzornog partnera.
“Moram biti posve smiren.”
Biti “smiren” ili “opušten” nije znak emocionalne zrelosti ili inteligencije. Ponekad je potrebno da se uznemirimo, kao npr. ako nam je partner nevjeran ili nas zanemaruje. Zapravo, bilo bi zabrinjavajuće ako vas to ne uznemiri! Neke situacije zahtijevaju određene reakcije, a ta ideja da ljudi “previše osjećaju” ili su “ludi” je destruktivna. Ona vas vodi da glumite i pretvarate se da vas partnerovo ponašanje uopće ne smeta - što vas lišava istinske bliskosti i povezanosti u vašem partnerskom odnosu.
Ono što je korisno da naučimo je kako regulirati svoje emocije. Npr. plačete, vrištite, ljutite se … a onda se smirite. Tako dajete partneru priliku da vas doista upozna, da čuje, vidi i osjeti što vas uznemirava i na koji način regulirate svoje emocije. I da, pravi partner će vas i dalje voljeti, čak i kad im se u potpunosti otvorite.
“Moram biti podrška.”
U odnosima, obično je jedan partner njegovatelj, rame za plakanje ili emocionalna stijena. Ali zbog vječne skrbi za druge ponekad možete zaboraviti voditi brigu o sebi. Neprestano nastojanje da budete potpora, da uzdižete i nadahnjujete druge može vas dovesti do vječnog samopreispitivanja: “Jesam li to ispravno rekla?” Jesam li učinila pravu stvar?
Nije ista osoba
Temeljni izazov u vezi je pokazati da smo sposobni biti podrška svom partneru paralelno sa zadržavanjem vlastitog identiteta i individualnosti. Umjesto gesla “učinimo pravu stvar”, radije u partnerskom odnosu pronađimo prvo svoj glas. To može značiti da se udaljimo kada se osjećamo preplavljeni ili da svom partneru damo prostora i vremena i tako mu dopustimo da sam riješi svoje probleme.
“Moram imati savršeni život.”
Osoba koja pokušava biti savršeni partner osjeća se da u njihovom životu sve mora biti idealno, da je to prirodno, i da to dolazi samo od sebe. Ali vama je u stvarnosti dopušteno da griješite, istražujete i da nemate sve odgovore na pitanja tko ste i što ste.
Mnogi moji klijenti kažu: “Kad sam upoznala svog partnera, bio je tako staložen i uravnotežen. Znao je što radi, tko je i kamo ide… ali sada, kada smo zajedno, otkrila sam da ništa od toga nije istinito.”
Ako započnete vezu s pretpostavkom da ste savršeni i sveznajući, očekuje vas stres. Vaša će veza biti izgrađena na nerealnim očekivanjima, a vaš će partner biti ogorčen kada mu pokažete svoje pravo lice.
Iz tog razloga radije pokušajte vježbati da se osjećate dobro sami sa sobom, čak i kada ste nesavršeni, i onda se tako predstavite potencijalnim partnerima. Ovo vam daje mogućnost partnerskog odnosa izgrađenog na povjerenju i istini.
Znat ćete da ste im privlačni i da im se sviđate zbog toga što vi doista jeste.
IZVOR: estherperel.com