Prijašnje istraživanje Ortopedskog instituta Galeazzi u Milanu pokazalo je da biciklisti koji se izlažu najvećim naporima pate od kronične resorpcije kostiju kod koje se kalcij iz kostiju otpušta u krvotok pa kosti slabe. Nova je studija proučavala hoće li se isto dogoditi i kod ultramaratonaca. Znanstvenici su mjerili dva ključna sastojka kostiju kao i hormone povezane s regulacijom energije.
Osteokalcin i P1NP proteini su povezana s formiranjem kostiju te je njihova razina u krvi indikator zdravlja kostiju. Glukagon, leptin i inzulin hormoni su koji sudjeluju u reguliranju metabolizma i ukazuju na energetske potrebe tijela. Povećanje razine glukagona pokazuje da tijelu treba energije, dok povišeni inzulin i leptin znače da je razina energije odgovarajuća ili prevelika. Uz ta tri hormona, mjerena je i razina osteokalcina i P1NP kod 17 utreniranih trkača prije i poslije 65-kilometarskog planinskog ultramaratona. Rezultati su uspoređeni s nalazima 12 odraslih osoba koje su vježbale umjerenim intenzitetom.
Stvar je u umjerenosti
U usporedbi s kontrolnom grupom, ultramaratonci su nakon utrke imali višu razinu glukagona i niže razine leptina i inzulina. Snižene razine inzulina bile su povezane sa sličnim sniženjem razina osteokalcina i P1NP, što bi značilo da sportaši možda preusmjeravaju energiju iz koštanog tkiva kako bi se ispunili zahtjevi metabolizma za visokom razinom energije. Ultramaratonci su imali i više razine P1NP u usporedbi s kontrolnom skupinom.
- 'Obični' muškarci i žene trebali bi vježbati umjereno kako bi održali dobro zdravlje – rekao je dr. Giovanni Lombardi, voditelj studije. - A naša otkrića sugeriraju da bi za osobe s rizikom za slabije kosti možda bilo bolje da trče nego plivaju ili voze bicikl.
Različite utjecaje različitih načina vježbanja na formiranje kostiju mogla bi razjasniti uloga osteokalcina, kaže dr. Lombardi:
- Prijašnje studije pokazale su da osteokalcin komunicira s beta stanicama u gušterači, koja regulira metabolizam glukoze. Budući da trčanje stvara jači fizički pritisak na kosti nego plivanje ili vožnja bicikla, može biti da taj pritisak potiče koštano tkivo da šalje gušterači određene signale kako bi pomogla prikupiti energetske potrebe za koštano tkivo za dulje vrijeme. Sve ovo pokazuje da kosti nisu samo nosači tijela, nego da su u aktivnoj vezi s organima i tkivima kako bi upravljali energetskim potrebama tijela. Često vidimo da su metabolička stanja i rizik od frakture kostiju na neki način povezani, pa što više naučimo o interakciji kostiju i metabolizma, bolje ćemo razumjeti složene bolesti poput dijabetesa i osteoporoze.