Trčanje je trenutno jedan od najbrže rastućih rekreativnih aktivnosti na svijetu. Vjerojatno ste već imali prilike razgovarati s prijateljem ili kolegom koji trči i uvjereno vam objašnjava kako je to najbolja stvar na svijetu. Društveni mediji prepuni su motivacijskih fotografija, „selfija“ s trka, stručnih i subjektivnih članaka o svim mogućim temama vezanim za trčanje, od toga koje su najbolje čarape za trčanje do kako ih pravilno skinuti, a Garminovi izvodi važniji su od bankovnih.
Neki će lakonski reći da je trčanje postalo pomodno, a drugi će možda prigovoriti i da je pomalo fanatično. Premda smo kao vrsta skloni pretjerivanju, postoje opravdani razlozi zašto je trčanje 'in' i zašto su ljudi toliko oduševljeni. Većinu ste, zacijelo, svi već čuli:
- trčanje je zdravo, pa trkači imaju manji rizik od te i te bolesti
- trčanje je jednostavno, jer je potrebno samo obući tenisice i izaći iz kuće
- trčati se može bilo gdje i bilo kada
- trčanje je za svakoga, jer smo rođeni za trčanje, i slično.
Sve navedeno vrijedi, ali ti razlozi nisu nešto posebno. Možda nisu dovoljno uvjerljivi da biste se i vi pridružili novom naraštaju trkača, pa vam i dalje nije jasno odkud tolika strast prema trčanju. Možda postoje i neki nekonvencionalniji razlozi u kojima se krije tajna ljepote trčanja?
Ponekad možete trčati u grupi ili u paru, ali vjerujte bit će vam zanimljivo s vremena na vrijeme trčati potpuno sam(a).
Trčanje je individualno
Ne radi se u kontekstu pojedinačnih i momčadskih sportova, nego o ulasku u stanje introspektive. Tjelesni napor, duljina same aktivnosti i meditativni učinak ritmičnog koraka, dubokog udisaja i udarca srca otklanjaju suvišne misli i ublažuju distrakcije vanjskog svijeta, a vi ostajete sami sa svojim mislima. Dok trčanje u grupi ima svojih prednosti, ima i nešto magično u tišini koju možete iskusiti dok trčite sami. Samo jednom vam se može dogoditi da trčite s osobom koja želi u trku analizirati dnevno-politička zbivanja i, tko bi vam mogao zamjeriti što biste je najradije „izgubili“ negdje u šumi?
Trčanje je najbolje organizirani rekreativni sport
Želite ići na neku trku, a niste sigurni gdje bi ih našli? Samo uključite Facebook i naći će dvadesetak trka za vas. Lajkajte jednu na vlastitu odgovornost...
Šalu na stranu, sportski turizam je sve popularniji. Sve više ljudi traži aktivan vikend, pa možete pronaći i trku u zabačenom kraju prepunom prirodnih ljepota, ali i polumaratone i maratone u najvećim svjetskim gradovima, gdje će vam organizatori olakšati pronalazak smještaja, dobrih restorana, zanimljivih odredišta a sve to, dakako, da biste se aktivno bavili sportom.
Trčanje je odmor
Paradoksalno je, ali i istinito da u modernom svijetu spavanje više ne važi kao dobar odmor. Prečesto se događa da i oni koji dan za danom uspijevaju odspavati po osam, devet sat, osjećaju malaksalost, potištenost i ništa im se ne da.
Uzork je stres. Milijarde informacija kojima ste izloženi, užurbanost, buka i ostalo dovode do prenadraženosti mozga koji će i u miru i tišini ostati u „galami“. Legnete spavati, a tisuće misli vam se mota po glavi. San dolazi teško, a i kada dođe, plitak je i isprekidan? Ako to proživljavate, patite od prenadraženog živčanog sustava.
Trčanje umiruje i fokusira misli, a privremeno umara tijelo. Završit ćete smireni, zadovoljni i umorni te spremni za krevet. Ujutro će mozak biti spreman za nove izazove, a tijelo će nakon doručka imati više energije. Zato, na trčanje krenite što prije, samo bez brbljavog frenda.
Trčanje je emocionalno
Vrlo je zanimljiv raspon emocija koji se može iskusiti na trčanju: od očaja i ekstaze, samouvjerenosti, sumnje, uživanja, do patnje. Kako je to lijepo sročila jedna moja prijateljica: „Umjesto knjige ili filma, odem trčati i sama odglumim sve likove u priči“.
Koliko god vam možda na početku bilo teško, s vremenom će vam trčanje postati i lakše i zabavno.
Trčanje je vještina
Nažalost, to je činjenica koju će prečesto zanemaruje. Stavite li nekog pred klavir i pitate li može li nešto odsvirati, uglavnom ćete čuti odgovor ne, jer ne zna. Upitate li ljude znaju li trčati, prečesto će čuti protupitanje: što se tu ima znati?! Dok nabijanje po tipkama neće biti previše ugodno slušati, nepravilno trčanje, osim što nije ugodno za vidjeti, uglavnom završi bolno jer trčanje prate znatno veće sile. Te činjenice ljudi postaju svjesni tek kada se ozljede.
Sposobnost procjene i održavanja ritma, pravilna organizacija kralježnice, dovoljan opseg pokreta, razdvajanje kretnji skočnog zgloba, koljena i kuka i brojne druge radnje, samo su neki od zahtijeva koje će učiniti trčanje izazovnim i zanimljivim. Nitko od vas neće tražiti da izgledate poput elitnih atletičara, ali ne bi trebali izgledati ni poput ranjene srne.
Trčanje je naporno
„Trčati je lako i trčati može svatko“ simpatično poručuje pjesmica neke reklame. Istina je mnogo zabavnija jer ne postoji novi trkač koji nakon minute trčanja neće imati blago izbezumljen izraz lica. Osobito ako je prethodno duže vrijeme bio neaktivan. Osim toga, u okruženju s ekipom koja priča o svojim polumaratonima i maratonima, prvo iskustvo zna biti popriličan udarac za ego.
Počeci trčanja su jedna od najzahtjevnijih radnji. Većina ljudi zaboravila je disati, a udarac u tlo prilikom svakog koraka samo odmaže. Dovoljno je biti samo šezdesetak sekundi s manjkom zraka da iskusite neugodno stanje tijela.
Ako drugi mogu, možete i vi!
Nemojte biti razočarani. Iako u početku trčanje izaziva šok, odlična je prilika da radite na vlastitoj borbenosti i inatu. Ako drugi mogu, možete i vi! Ustrajte u trčanju i ubrzo će disanje postati lakše, trčanje brže i dulje, pa ćete shvatiti da ste više talentirani nego što ste ikada pomislili.
Cijena patnje koju platite rezultira najvećom nagradom koje trčanje pruža. Nagrada koja se sastoji od discipline uma, jakog karaktera i hrabrosti da se suočite s vlastitom sumnjom i prevladate ju. Sve što vam preostaje je izabrati lijepe tenisice i sami otkriti još brojne razloge zašto je trčanje posebno!