Na debljinu ne utječu samo životne navike i prehrana već i genetika, a i ako imate genetske predispozicije za debljanje, nije rješenje odmahnuti rukom i reći: “Ah, to mi je u genima” te nastaviti jesti. Znanstvenici s Nacionalnog tajvanskog sveučilišta u Taipeiju istražili su koji oblik vježbanja najviše pridonosi mršavljenju kod genetski uvjetovane debljine.
Najbolji rezultati
U svoje su istraživanje uključili 18.424 osobe u dobi između 30 i 70 godina, koje su bile evidentirane i u tajvanskoj biobanci te su analizirali njihov rizik za debljinu s obzirom na njihove gene. Ispitanici su naveli ukupno 18 oblika vježbanja koje redovito prakticiraju, a najveći učinak na prevenciju debljine pokazalo je trčanje.
Pokazalo se da oni koji redovito trče imaju bolji indeks tjelesne mase, niži postotak masti u tijelu i manji opseg bokova. Osim trčanja, na prevenciju debljine djeluje i planinarenje, hodanje i žustro hodanje, plesanje standardnih plesova i dugogodišnje prakticiranje joge.
S druge strane popularne aktivnosti kao što su bicikliranje, vježbe istezanja, plivanje ili vježbanje qigonga (tai-chi), nisu u ovom istraživanju utjecale na prevenciju genetski uvjetovane debljine. Istraživači napominju da je to zato što ovi oblici nisu među najpopularnijima, no bez obzira na istraživanje bilo koji oblik tjelesne aktivnosti, ako se provodi redovito i ustrajno, može značajno pridonijeti kontroli težine i prevenciji debljine.