Piše: Iva Boras, učiteljica hatha joge, Hvar
Kad god čujem mit da je joga samo rastezanje i da je spora, sjetim se asthange. Ova izuzetno zahtjevna i naporna vrsta joge zahtijeva jaku volju i disciplinu, a zauzvrat u relativno kratkom roku rezultira čvrstim tijelom i izuzetnom fleksibilnošću. Posebnosti asthange ili asthanga vinjase, kako je još zovu, je da ima tri serije i točno određeni, uvijek isti redoslijed asana. Užitak je gledati iskusne majstore ili majstorice ove discipline kako s lakoćom i tekuće prolaze kroz asane. Prva serija asthange se nakon par mjeseci vježbanja uz učitelja može vježbati i samostalno, što je njena velika prednost pred drugim vrstama. Nakon određenog vremena kad se prva serija radi bez napora, napreduje se u drugu seriju, još zahtjevniju i fizički težu. Treća i najnaprednija serija asthange je majstorski stupanj do kojeg se dolazi nakon višegodišnjeg discipliniranog vježbanja.
Kako do dugog vrata
Svaka asana ima svoje posebnosti i sami učitelji se često vraćaju na najosnovnije nizove početnih varijacija asana. Uvijek se može i mora asanu „napraviti“ bolje, a svaki jogin će reći da perfekcija ne postoji, ali joj treba težiti. U asthangi se usavršavaju položaji, ali i prelazi, odnosno skokovi između pozicija. Najosnovnije asane s kojima se susreće u svim stilovima joge su asane iz pozdrava suncu - surya namaskar serija A. I kad prijeđete u napredniju skupinu ili promijenite vrstu vježbanja ovih par asana susretat ćete barem pri zagrijavanju, a njihove modifikacije i tijekom satova joge. Zato je izuzetno važno dobro svladati osnove.
Spomenut ću najčešće greške pri izvođenju najosnovnijih asana, koje su ujedno predstavnice velikih skupina joga položaja jer greške koje radimo pri osnovnim položajima često nastavljamo raditi i u težim varijantama.
Poza pas prema dolje - adho mukha svanasana
- Kod tadasane (položaj planine) često ne opustimo ramena te su vrat i brada u neprirodnom položaju, što otežava duboko disanje.
- Kad iz tog osnovnog stojećeg položaja idemo u stojeći pretklon, odnosno u uttanasanu, griješimo ako se savijamo iz pojasa, a ne iz kukova. Tu grešku otklonimo ako koljena savijemo i trbuh naslonimo na bedra.
- U osnovnoj inverznoj asani adho mukha svanasani (pas prema dolje) trebamo produžiti kralježnicu i zamisliti ravnu crtu od raširenih prstiju na ruci do trtice.
- Kad napravimo chaturangu, koja je u stvari vrsta skleka, treba paziti na razmak nogu i ruku.
- Bhujangasana (položaj kobre) bi nam trebala izdužiti kralježnicu i vrat kao da nas netko vuče za tjeme.
- Dodat ću još par asana koje se često zadržavaju na satovima joge, a ne spadaju u pozdrav suncu. Bilo koji od tri „položaja ratnika“ (virabhdrasana) ili bilo koja od modifikacija trikonasane, odnosno položaja trokuta, imaju zajedničku grešku da je na stojećoj nozi pločica na koljenu spuštena umjesto dignuta. Taj „detalj“ učitelju govori jeste li aktivirali bedrene mišiće pri asani, jer ako niste, onda nema pravog balansa, a samim tim ni efekta asane. Stabilnost pri ovim asanama postižete držeći „stisnut trbušni centar“ - područje oko pupka.
Dobrobiti svake od nabrojanih asana djelomično ovise i o tomu iz koje pozicije smo ju zauzeli i koji položaj slijedi nakon nje. Svaka asana ima svoja pravila na koja vas tijekom vježbanja upozorava učitelj pa često čujete da trebate „imati dugi vrat ili dugu kralježnicu“ - pogotovo pri naginjanju unatrag. Kad se osnovna konstrukcija položaja pravilno izvede i izbjegnu česte greške, primjerice prevelika zakrivljenost slabinskog dijela leđa, pozornost učenika se usmjerava na detalje položaja koji su individualni, odnosno jedinstveni svakom čovjeku te na pravilno disanje dok ste u poziciji. Niz je detalja, više ili manje važnih, koji nam položaj čine udobnim, a to je i osnovna definicija asane iz Patanjalijevih joga sutri - da je to jogijski položaj koji mora biti udoban i stabilan, a u kojemu se zadržavamo dok nam je ugodno.
Položaj kobre - bhujangasana
Rastegnite „mišić duše“
Učitelj joge na osnovu položaja zdjelice može zaključiti o emocionalnom stanju učenika jer su za nagib zdjelice u velikoj mjeri odgovorni „mišići duše“. Tako naime zovu velike mišiće iliacus i psoas (odnosno iliopsoas) koji vežu središnji i donji dio kralježnice preko zdjelice za bedrenu kost. Iliopsoas, dakle, spaja kralježnicu s nogama i zbog pretežno sjedilačkog suvremenog načina života ovi su mišići često ili „skraćeni“ ili rastegnuti. Na emocionalnoj razini iliopsoas se povezuje sa psihičkom stabilnošću te se u njima „ogleda“ duševno stanje svakog čovjeka. Ako iliopsoas blokira normalno gibanje zdjelice, onda ni prana ne teče slobodno kroz tijelo te smo napeti i u stalnoj „bijeg ili obrana“ situaciji. Vježbanjem joge naučit ćete locirati, prepoznati i raditi na ovim mišićima. Budući da se vežu uz posljednji torakalni kralježak, gdje se nalazi ošit, povezuju ga s problemima pri disanju, a samim time i probavnim problemima (disanje i probava su jin i jang organi). Nemogućnost da se uspravimo do kraja ako je iliopsoas skraćen nam oduzima balans, kako na fizičkoj tako i na psihološkoj razini. Za rastezanje ovih mišića iskoristite gravitaciju i težinu vlastitog tijela u položaju goluba (rajakapotasana) ili za početnike polu-goluba (eka pada rajakapotasana). Vrksasana ili položaj drveta pomaže nam da lociramo, a jednostavnim vježbama „otvaranja kukova“ na podu iliopsoas ćemo barem probuditi i aktivirati.
Dokazano je da vježbanje joge djeluje blagotvorno na sve velike sustave u organizmu: na krvožilni, respiratorni, živčani pa čak i na kosti. Umjerenim vježbanjem otklanja se bol u leđima, pomaže pri rehabilitaciji iskliznuća kralježničkih diskova, kao i pri neurološkim bolestima. Ono što se ne vidi tako lako su promjene unutar nas samih koje dovode do vidljivih promjena. Nije rijetko da se jogom počnemo baviti u trenutku kad imamo veći zdravstveni problem, bilo fizičkih ili duševnih te da uz vježbanje potpuno promijenimo svoj dotadašnji život.
Put joge je osmerokraki ili asthanga marga, a vodi isključivo prema unutra. Sve tehnike kojima se joga koristi služe za oslobađanje od pritiska okoline i traženja zadovoljstva nigdje drugdje do u sebi.
5 velikih joga sistema
Ovisno o naravi, tjelesnim i duhovnim predispozicijama odaberite koji stil joge vam najviše odgovara. Pet je velikih joga sistema koji su nastajali paralelno tijekom povijesti. Danas razlikujemo:
- Jnana (Džnana) joga - filozofski koncept objašnjenja materije (prakrti) koja je osnov materijalnog svijeta, duha i duša (puruša) koje su odvojene od tijela, u njemu bivaju i od njega odlaze i reinkarnacijom se ponovno vraćaju, ovisno o karmi koju su stvorili i „odradili“.
- Raja (Radža) joga ili kraljevska joga je put discipline tijela, uma i duha kroz introspekciju. U osnovu raja joge je učenje o osam krakova ili Asthanga marga. To je pojam koji je definirao Patanjali, s tim da nije jasno da li je to jedna osoba ili više njih, jer se autorstvu nije pridavala važnost - Bogovi su govorili kroz njih.
- Bakhti joga podrazumijeva bezuvjetnu ljubav i viđenje boga u svim aspektima života. Bakhti je put ljubavi i odanosti prema nekom uzvišenom idealu ili učitelju, s tim da ne postoje neki točno propisani rituali ni ceremonije za dolaženje do cilja, a to je otklanjanje prepreka između čovjeka i ideala. Bakhte često viđamo na ulicama gradova kako pjevaju, plešu i dijele slatkarije, tako šire ljubav i doprinose miru u svijetu.
- Karma joga - sa sanskrta riječ karman prevodimo kao rad, djelo. Čovjek je predodređen da radi, s tim da ne bi trebao očekivati nikakvu nagradu nego „ostati iznad toga“. Zadovoljstvo proizlazi iz samog rada, bez obzira je li uspješno napravljen ili ne jer se time bavi ego. Svaka akcija ima svoju reakciju, bilo neposrednu i vidljivu ili neprepoznatljivu i daleku i čovjek se svoje karme ne može osloboditi „kao ni svoje sjene za sunčana dana“. Karakter i ponašanje je ono što određuje čovjekovu sudbinu.
- Hatha joga - uravnotežiti tjelesnu, umnu i duševnu snagu nizom fizičkih vježbi, energetskih tehnika, čišćenja, disanja i drugog. Cilj je sretan, zadovoljan i zdrav čovjek.