Ljerka Oppenheim i Sanja Siročić
 Darko Tomaš/Cropix
Sponzorirani sadržaj
Sponzorirani sadržaj
IKONA HRABROSTI

Znate li tko je Sophie Scholl? Ove dvije žene trude se da je ne zaboravimo te da se zapitamo u kakvom svijetu živimo

13. rujan 2021.
Sophie Scholl, simbol uzorne građanske hrabrosti, inspirirala je dvije Zagrepčanke. One su svoju udrugu kojoj je fokus osnaživanje žena nazvale upravo po njoj – Sofija. Ovo je priča o odvažnoj Sophie i udruzi Sofija koja pomiče granice

Političarke, znanstvenice, književnice, humanitarke... Povijest nas uči o fenomenalnim, uspješnim ženama koje su svojim posebnim znanjima i vještinama obogatile svijet. No, ono što nećete tako često pročitati u udžbenicima iz povijesti su inspirativne priče naoko običnih žena koje nam i danas mogu biti inspiracija. Upravo je takva priča o hrabroj djevojci imena Sophie Magdalena Scholl.

Inspirirane njezinom pričom Sanja Siročić i Ljerka Oppenheim su 2017. godine osnovale nevladinu i neprofitnu udrugu Sofija koja se zalaže za promicanje i zaštitu ljudskih prava, s fokusom na osnaživanje žena u današnjem društvu, unaprjeđenje društvenog položaja žena i ostvarenje spolne i rodne ravnopravnosti. Uz njihovu pomoć istražili smo tko je zapravo bila Sophie Scholl te zašto njezin život i danas toliko rezonira sa situacijom mnogih žena u Hrvatskoj i diljem svijeta.

image
Sophie Scholl na poštanskoj marki
Shutterstock

Povijesni spisi oslikavaju obitelj Scholl kao neortodoksna njemačka obitelj – religioznu, ali otvorenu za diskurs. Sophie i njezinih šestero braće i sestara, među kojima i tri godine stariji brat Hans s kojim je bila posebno povezana, nisu imali strogi odgoj, već ih se poticalo da se sami izraze i pronađu interese. Njihov otac Robert bio je gradonačelnik mjesta Forchtenberg na Kocheru, gdje je Sophie i rođena 9. svibnja 1921., a naposljetku su se preselili u München gdje se Sophie s 12 godina pridružila Hitlerovoj mladeži. Da nije, njezina bi se obitelj našla na popisu suspektnih.

BIJELA RUŽA

U svibnju 1942. Sophie upisuje studij biologije i filozofije na fakultetu u Münchenu. Samo mjesec dana kasnije sjedila je u predavaonici na sveučilištu kad je primijetila komad papira ispod svog stola. Podigla ga je i počela čitati. Bio je to proturežimski pamflet.

Sophie je potražila svog brata Hansa, koji je bio student medicine na istom sveučilištu. Nije bio u stanu, pa ga je nervozno čekala prekapajući po njegovim stvarima. Pronašla je knjigu njemačkog pjesnika Friedricha Schillera na stolu i počela čitati. Jedna je stranica bila označena, a točno one riječi koje je ranije pročitala na papiru bile su podcrtane. Sophie je bila u smrtnom strahu za život svog brata koji joj je na kraju priznao da je dio kampanje otpora. Ne dvojeći ni trena, Sophie se odlučila pridružiti. Tako je nastao pokret otpora nazvan - Die Weiße Rose, odnosno Bijela ruža.

image
Sanja Siročić, voditeljica i predsjednica udruge Sofija
Darko Tomaš/Cropix

Sophie Scholl je tako doživjela nevjerojatno transformaciju - od poslušne djevojčice iz Hitlerove mladeži postala je beskompromisna borkinja u pokretu protiv nacističkog režima.

OD POSLUŠNE DJEVOČICE DO HEROINE

Čim se priključila Bijeloj ruži, dobila je zadatak - nabavka materijala poput tinte, papira i marki.

Tiskano je sveukupno šest letaka, a Sophie nije sudjelovala u njihovu pisanju jer se pokazala ključnom u distribuciji. Taj šesti, posljednji letak doveo je do uhićenja Sophie i Hansa Scholl 18. veljače 1943. U točno 10 sati odnijeli su težak kovčeg do zgrade na Sveučilištu u Münchenu. Njegov sadržaj: letci. Krenulo je dobro. Čak su podijelili 1700 letaka, a potom je Sophie izišla na galeriju te, ni danas nije jasno, namjerno ili slučajno, srušila hrpu bijelih letaka s galerije. Svemu je svjedočio domar koji je akciju prijavio policiji. Nedugo nakon toga, Gestapo ih je uhitio.

Četiri dana kasnije bilo je zakazano suđenje na Narodnom sudu u minhenskoj palači pravde. Sudac je žustro ustrajao kako su pripadnici Bijele ruže oslabili Njemačku, a okrivljenicima nije dao da govore. No, odjednom se sudnicom prolomio glas.

“Netko je morao započeti!” povikala je Sophie. „Ono što smo rekli i napisali je ono što mnogi misle. Oni se samo ne usuđuju to izgovoriti naglas!”

Nakon što je još nekoliko puta prekinula suca, Sophie, njezin brat i još jedan član Bijele ruže osuđeni su na smrt. Tog 22. veljače 1943., nekoliko sati kasnije, pogubljeni su na giljotini.

image
Sophie Scholl
Shutterstock

Posljednje riječi heroine otpora koja je imala samo 21 godinu, zabilježila je Else Gebel koja je sa Sophie dijelila ćeliju.

“Tako je sjajan sunčan dan, a ja moram ići. Ali koliko njih mora umrijeti na frontama ovih dana, koliko mnogo mladih, obećavajućih života. Što moja smrt znači, ako će zbog naših akcija tisuće biti upozoreni. U studentskom tijelu sigurno će doći do revolta”, kazala je Sophie, uvjerena da će njezina smrt imati viši cilj.

IKONA OTPORA

Danas se Sophie Scholl smatra ikonom otpora protiv nacističke Njemačke te simbolom uzorne građanske hrabrosti. Hrabrost članova Bijele ruže još više dobiva na važnosti kada se uzme u obzir da oni nisu bili komunisti, židovi, disidenti ni delinkventi. Štoviše, bili su uzorni njemački građani, srednje klase koji su težili visokom obrazovanju. Željeli su najbolje za svoju državu i nisu mogli mirno stajati praveći se da se ništa ne događa. A mogli su... Sophie se mogla pritajiti i živjeti kako joj je naređeno, zatvoriti oči pred nepravdama i šutjeti o zlu, vjerojatno bi ostala živa. No, ona se nije bojala uzburkati valove, glasno progovarati o nepravdi i boriti se za viši cilj po cijenu svog života.

Možemo li reći da smo danas, gotovo 80 godina nakon Sophiejinog smaknuća, hrabriji, sretniji i glasniji? Je li nas Sophie uopće ičemu naučila?

U Hrvatskoj je svakih 15 minuta jedna žena zlostavljana, ali mi o tome šutimo.

Femicid, odnosno ubojstva žena u Hrvatskoj čine čak 25-30 posto svih ubojstava, ali to se ne događa meni.

Tri četvrtine žena i polovina muškaraca u Hrvatskoj je na poslu doživjela spolno uznemiravanje, ali o tome se ne govori.

Iako su obrazovanije od muškaraca, žene u Europi i dalje u prosjeku zarađuju 16 posto manje od muškaraca u cijeloj EU i nedovoljno su zastupljene na rukovodećim položajima, ali što mi tu možemo.

image
Ljerka Oppenheim, koordinatorica i dopredsjednica udruge Sofija
Darko Tomaš/Cropix

Sophie je hrabro progovarala o nečemu na što drugi nisu obraćali pažnju, a mi se danas bojimo i šutimo. Ako je Sophie u borbi za viši cilj završila na giljotini, zašto mi danas ne možemo istupiti i reći kako stvari stoje, riješiti se stigme i dati glas onima koji ga nemaju?

SOPHIE KAO INSPIRACIJA

- Sophie Magdalena Scholl nam je inspiracija zato što je progovarala o onome što se događalo u Njemačkoj '40-ih, u jeku nacizma. Ona nije željela biti pasivni promatrač i zbog toga je platila životom. Zauzela se za ono što je vjerovala iako je znala koje su posljedice. Zbog toga danas sjećanje na Sophie Scholl i Bijelu ružu ostaje uvjerljiva ilustracija koliko hrabri, naoko obični, ljudi mogu pobijediti čak i najbarbarskije diktatorske režime mirnim građanskim aktivizmom. Sada živimo u 21. stoljeću, no možemo li reći da su se stvari značajno promijenile? Koliko je onih koji šute, ne zato što nemaju što reći, nego jer misle da se njihov glas neće čuti ili da njihov glas ništa ne znači.. Danas, dok su ženska prava nekako pala u zaborav zbog velikih pomaka koje smo napravili prije 50 ili 100 godina, želimo biti podsjetnici da je ravnopravnost koju smo postigle tek korak naprijed, ali se ne bojimo puta kojeg još trebamo proći. Imamo moć promijeniti svijet, kao što je ova mlada hrabra žena žrtvovala sebe za ono u što je vjerovala. Kada vjeruješ u ono što radiš, do promjene mora doći. Želimo biti sudionici, kreatori a ne promatrači. Mi vjerujemo da je svaki glas bitan. Jer sve smo mi #jačenegoštomislimo - rekle su Sanja Siročić, voditeljica i predsjednica udruge Sofija te koordinatorica i dopredsjednica Ljerka Oppenheim koje su se glasno odlučile boriti kako bi osnažile i druge žene da jednako glasno progovore o svojim problemima.

image
Ljerka Oppenheim i Sanja Siročić
Darko Tomaš/Cropix

JAČE NEGO ŠTO MISLIMO

Naime, u studenome ove godine završava dvogodišnji projekt Nacionalne kampanje osnaživanja žena koji provodi udruga Sofija, a jedan od ciljeva bio je obići sve županije, odnosno 21 grad, i kroz radionice pod nazivom "Jača nego što misliš" te da kroz te susrete i komunikaciju sa ženama sprovedu svoj naum u djelo - da ojačaju žene i prekinu krug šutnje.

Kampanju su započele usred pandemije, no uspjele su održati 13 radionica uživo gdje su se susrele, kažu, s predivnim ženama, te često i nekim teškim sudbinama.

- Prvo što volimo reći je da su naše radionice interaktivne. Ne predajemo nego pričamo, raspravljamo i razmjenjujemo mišljenja jer smatramo da tako najbolje učimo. Radimo na tome da osvijestimo koje su naše snage, koji su naši skriveni talenti, kako otvaramo nove mogućnosti i ideje vezane uz zaposlenje - kažu iz udruge Sofija.

Kako bi zaokružile kampanju odlučile su i realizirati dokumentarni film koji oslikava iskustva i probleme žena s kojima su radile, a do kraja ove godine priredit će i prigodnu izložbu kojom žele potaknuti promatrače na ulazak u intimni prostor ženskog stvaralaštva, naglašavajući potrebu za zaštitom žena u svim dijelovima društva.

Više informacija o aktivnostima udruge saznajte na službenoj Facebook stranici projekta.


Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji s udrugom Sofija.

Teme
Linker
28. studeni 2021 10:50