Svijet je prije nekoliko mjeseci imao nesreću upoznati potpuno novu bolest, pa iako je ona vrlo brzo dosegnula epske razmjere dobila je sasvim nezanimljivo ime - COVID-19 (skraćeno od coronavirus disease 2019) - posve u skladu s duhom tehnološkog doba u kojem živimo, sazdano od velikih slova, povlake, brojki, kao da je Muskovo dijete. Kad joj tepamo zovemo je jednostavno korona, prema uzročniku iz skupine koronavirusa, koji su tako nazvani jer su izgledom nekoga podsjetili na krunu (koronu) Sunca.
Kad već spominjemo COVID-19, spomenimo i gripu s kojom ga mnogi uspoređuju, premda danas već svi znaju da njihovi uzročnici pripadaju različitim virusnim skupinama. Naziv za ovu virusnu bolest preuzeli smo iz francuskog jezika, došao je od glagola „gripper”, što znači zgrabiti, ščepati i vrlo točno opisuje nagli početak bolesti. Influenca pak dolazi od talijanske riječi „influenza” što znači utjecaj. Ime je nastalo u Srednjem vijeku kada ljudi nisu mogli objasniti porijeklo takve bolesti, pa su je pripisali utjecaju tekućine koja je pala sa zvijezda. Znanost je u međuvremenu napredovala, ali naziv je ostao.
U čast kolegi
Nazivi mnogih bolesti potječu iz latinskog i grčkog jezika, neke su nazvane po liječniku koji ih je otkrio, druge po mjestu gdje su se pojavile, treće jednostavno po tome koji dio tijela pogađaju... Za neke bismo se zarekli da im je u korijenu neka jako mudra riječ, ali ne mora biti tako.
Primjerice, listerioza ili listerija nazvana je u čast osobe koja je već bila mrtva kad je bolest otkrivena. Godine 1924. bakteriolog Everitt G. D. Murray izolirao je Bacterium monocytogenes, uzročnika crijevnih zaraza koji u ljudski organizam dolazi preko kontaminirane hrane, uglavnom zagađenih mliječnih proizvoda ili sirovog povrća. Nazvao ju je Listeria monocytogenes prema britanskom kirurgu Josephu Listeru koji je umro 12 godina ranije. Po njemu je tada već bila nazvana i jedna vrsta plijesni. Očito su kolege imali potrebu odužiti mu se, jer Lister je imao stvarno velike zasluge za medicinu.
Dok je radio u Glasgow Royal Infirmary uočio je između 1861. i 1865. godine da polovica pacijenata s amputacijom umire od tzv. bolničke bolesti (sepse). Njegova je teorija bila da umiru zbog „klica” koje izazivaju infekciju i bolest te je iskušavao različite načine prevencije infekcije i uništavanja mikroorganizama u operacijskim dvoranama. Uveo je obavezno pranje ruku i čišćenje instrumenata antisepticima. Do 1869. smrti na njegovom odjelu od sepse pale su na 15 posto, a nakon još šest godina nije ih više bilo. Lister je predstavio svoja otkrića i metodu 1877., a s vremenom su je prihvatili (i razvijali) u Europi i u SAD-u. Nije poznato koliko je opravdane slave Lister iskusio jer je oslijepio, oglušio i teško bolestan umro 1912. godine
Nije zimsko povraćanje nego norovirus
Norovirusne infekcije također pogađaju probavni sustav. Uzročnik je vrlo zarazan virus koji se širi vodom i hranom zagađenima fekalijama, ali prenosi se i bliskim kontaktom sa zaraženom osobom. Norovirus je ime dobio po gradiću Norwalku u Ohiu nakon što je u studenom 1968. godine 150 učenika tamošnje osnovne škole Bronson razvilo teške simptome probavne infekcije, s povraćanjem i proljevom. Znanstvenicima su trebale četiri godine i mnoštvo uzoraka stolice da odrede krivca za stanje koje su u međuvremenu nazivali „zimska bolest”, „zimsko povraćanje” ili „trbušna gripa”. Kada su ga otkrili, nazvali su ga po gradu u kojem se pokazao u velikom stilu. S vremenom se otkrilo još srodnih uzročnika bolesti, pa je termin norovirus postao krovni naziv za virus iz Norwalka i njegove srodnike, koji su i danas najčešći krivci za školske epidemije.
Legionari pod bakterijskom kišom
Legionarska bolest je atipična upala pluća koja se liječi antibioticima, a uzrokuje ju štapićasta bakterija Legionella pneumophila koja ima nezgodnu karakteristiku - u simbiozi s nekim vrstama algi u vodi može preživjeti i dulje od godinu dana. Ime bolesti nema veze s rimskim legionarima, nego s američkim - godine 1976. Američki legionari (organizacija ratnih veterana iz Drugog svjetskog rata) okupili su se u hotelu Bellevue-Stratford u Philadelphiji na godišnjoj konvenciji. Ubrzo nakon početka skupa sudionici su se počeli ozbiljno razbolijevati, a simptomi su bili bolovi u prsima, smetenost, povraćanje i proljev. No, nekima se simptomi nisu pojavili sve dok se nisu vratili kućama, pa se bolest proširila i izvan grada. Od filadelfijske bolesti (Philly sickness), kako je prvotno nazvana, oboljela su 182 legionara, a 29 ih je umrlo.
Mjesecima kasnije, američki CDC (Centar za kontrolu i prevenciju bolesti) uspio je izolirati uzročnika: novi tip bakterije koju su nazvali Legionella pneumophila (ljubiteljica legionarskih pluća). Otkriveno je i kako se proširila - hotel je hladio sobe pomoću tornja u kojem je stajala hladna voda, a vanjski zrak bi, prije ulaska u sobe, prošao kroz taj toranj kako bi se ohladio. Neželjena posljedica bila je da se toplina zadržavala u vrhu tornja stvarajući magličastu paru, a Legionella, koja je u takvim uvjetima divno uspijevala, padala je poput kišice na goste koji su se okupljali oko hotela, na igralištima i u zonama za odmor.
Komarci i zloduh
S globalnim zatopljenjem i u Hrvatskoj se moramo suočavati s tropskim bolestima, pa i s denga groznicom (tigrasti komarac koji je prenosi registriran je u našoj zemlji 2004. godine). Ova je bolest, ne pod tim imenom, prvi puta opisana u kineskoj medicinskoj enciklopediji iz trećeg stoljeća prije naše ere, zvali su je vodeni otrov, a navedeni simptomi bili su visoka temperatura, glavobolja i kožni osip. Tadašnji su kineski liječnici ispravno zaključili da leteći kukci imaju neke veze s obolijevanjem.
Danas je poznato da uzročnika, virus dengue, prenosi ponajviše tigrasti komarac koji voli vode stajaćice, pije krv danju, a virus mu nimalo ne škodi. Naziv denga proširio se svijetom iz španjolskog jezika, a oni su termin posudili, usput ga skrativši, iz svahilija, u kojem označava iznenadne grčevite napadaje koje izaziva zloduh.
Tjelesne tekućine
Od antičkih Grka pa sve do drugog dijela 19. stoljeća uvriježena je bila tzv. humoralna teorija prema kojoj ljudsko tijelo sadrži četiri glavne supstance, odnosno tjelesne tekućine: krv, žuč, crnu žuč i sluz
Prekomjernost bilo koje od njih izbacit će tijelo iz ravnoteže, kaže teorija te će, prema tome, ispuštanje neke od njih ili više njih vratiti tijelo u balans. Starogrčka riječ za žuč bila je chole, pa je izraz kolera prvotno bio skupno ime za bilo koju od više virusnih i bakterijskih infekcija koje izazivaju povraćanje i proljev, što je, prema humoralnoj teoriji, neuredan, ali učinkovit način izbacivanja žuči.
S vremenom se ime počelo odnositi samo na boleštinu čiji su uzročnici neki sojevi bakterije Vibrio cholerae (prvi puta izolirana 1854. godine), a izbacivanje tekućine kod nje je toliko snažno da odrasla osoba kroz proljev i povraćanje može izgubiti i 20 litara vode u 24 sata. Ljudsko tijelo prosječno sadrži 44 litre vode, pa je jasno koliko je snažna i ubojita dehidracija kakvu izaziva kolera. Koleru su kroz povijest nazivali svakakvim odbojnim imenima, kakva je i sama, između ostaloga, plava smrt ili plavi teror, jer koža oboljelih dobiva plavičastu nijansu.
Lik iz poeme
U Srednjem vijeku Europom su stalno bjesnili ratovi, a u svakoj su zemlji za širenje zaraznih bolesti okrivljavali neprijatelje, pa bi bolesti obično i nazivali po njima. Bolest koju danas nazivamo sifilis među Francuzima je bila poznata kao „napuljska bolest”, a među Talijanima kao „francuska bolest”. Rusi su ga zvali „poljskom bolešću”, a Poljaci „njemačkom bolešću”. Ovakvoj je šarolikosti odzvonilo nakon što je talijanski liječnik i pjesnik Girolamo Fracastoro 1530. godine objavio poemu koja se bavi tom spolno prenosivom boleštinom, a glavnom liku, pastiru koji je bio zaražen, dao je ime Syphilus. Fracastoro je po idejama bio prilično ispred svog vremena; godine 1546. napisao je u djelu "De Contagione et Contagiosis Morbis" da zarazne bolesti prenose nevidljiva tjelešca koja se šire među ljudima izravnim dodirom ili preko predmeta. Pisao je i da se te klice razmnožavaju i da ih uništava vatra, a u borbi protiv njih preporučivao je osobnu higijenu, čišćenje prostora, pažljivo postupanje s vodom i hranom itd. U međuvremenu je otkriven uzročnik sifilisa, Treponema pallidum, ali naziv bolesti ostao je nepromijenjen.
Tijelo i noge raka
Bolest koja izaziva najviše jeze i straha i danas je, naravno, rak. Obično se misli da je dobila ime prema kretanju istoimene životinje, jer napreduje i metastazira gmižući poput nje, ali to nije točno. Prvi je izraze „carcinos” i „carcinoma”, koji dolaze od grčke riječi za raka, upotrijebio Hipokrat kako bi opisao tipove bolesti kod kojih se formira i kod kojih se ne formira ulcer. Zašto baš rak?
Zato što je „oca medicine” kožni tumor s nabreklim žilama podsjetio na tijelo i noge raka. Rimski enciklopedist Celzo preveo je riječ na latinski - cancer - što također znači rak, i širenje naziva moglo je početi. Liječnik Galen iz drugog stoljeća naše ere upotrijebio je izraz oncos (grč. oticanje) kako bi opisao tumore. Bio je to korijen za riječ onkologija, područje medicine koje se bavi prevencijom, dijagnostikom i liječenjem raka.