Osnovno je pravilo ove metode alternativne medicine da se slično liječi sličnim (lat. Similia similibus curentur), a temelj joj je postavio njemački liječnik Samuel Hahnemann u 18. stoljeću. Popularnost joj danas raste, a evo što o njoj misle suprotstavljene strane - zagovornici i kritičari.
ZA
- Zagovornici homeopatije pozivaju se na činjenicu da danas mnoge bolnice na zapadu kombiniraju homeopatiju i klasičnu medicinu, zajedno s akupunkturom, kiropraktikom, fitoterapijom. Homeopatija ima za cilj pomoći pacijentu i zato ne isključuje ništa što može dovesti do tog cilja.
- Smatraju da je homeopatija djelotvoran sustav liječenja koji nastoji u bolesne osobe stimulirati vlastitu prirodnu sklonost organizma samoizlječenju malim količinama supstancija prirodnog podrijetla. Temeljni princip homeopatije je da se slično sličnim liječi (lat. Similia similibus curentur). Taj stav se odražava i u pojmu homeopatija, složenom od grčkih riječi homois (sličan) i pathos (bolest).
- Ističu i kako kod homeopatskih pripravaka uglavnom nema nuspojava koje su česte kod konvencionalnih lijekova. Zatim tvrde da sve veće razrjeđivanje tvari pojačava učinak.
- Homeopatija je, navode, priznata gotovo u cijelom svijetu i po broju korisnika je druga metoda liječenja u svijetu, odmah iza kineske tradicionalne medicine, a koriste je mnogi slavni.
- Klasična medicina, kažu, pokušava pronaći uzročnik bolesti i uništiti ga, a homeopatija gleda na to individualno i djeluje na jačanje organizma pomažući mu da se sam riješi uzročnika bolesti. Zato je, naročito u težim stadijima bolesti, potrebno kombinirati jednu i drugu metodu. Ispitivanja su pokazala da se teško bolesni pacijenti puno brže oporavljaju ako se liječe kombinirano.
- Cilj je pomoći pacijentu, a homeopatija pomaže kod prehlade, gripe, alergija, glavobolja, probavnih smetnji, srčanih i krvožilnih problema, stresa itd. Osim toga, zbog netoksičnosti je pogodna čak i za djecu od najranije dobi. Priznaju ipak kako je kod težih bolesti homeopatska terapija dobra samo uz kombinaciju s klasičnom medicinom i terapijama, ali da kod lakših bolesti možda biti dovoljna.
- Zagovornici homeopatije uvijek ističu kako je najvažnije naglasiti da homeopatija ne tretira bolest, nego cjelokupnu osobu te kako je cjelokupno stanje osobe (tjelesno i psihičko) važno da bi se došlo do odgovarajućeg preparata.
PROTIV
- Kritičari homeopatije smatraju je nadriliječništvom i besmislicom. U konačnici čak i opasnom jer mnogi odbacuju propisane medicinske terapije i okreću se samo alternativnim metodama.
- U homeopatiji se, ističu, temeljne tvari ponekad razrjeđuju u tolikoj mjeri da su razrijeđene do nepostojanja.
- Nadalje, ističu kako brojna ozbiljna istraživanja pokazuju da homeopatski pripravci nemaju nikakvog medicinskog učinka, odnosno da je jednak efektu placeba. Glavni argument onih koji homeopatiju ne priznaju jest to da nije utemeljena na znanstvenim spoznajama.
- U skladu s idejom da razrjeđivanje jača djelovanje aktivne tvari, u homeopatskim terapijama mogu se pronaći pripravci koji nose oznake od 10X do 30C i više. Svaki X označava da je aktivna tvar prošla razrjeđivanje s deset puta većom količinom vode, a svaki C sa sto puta većim udjelom otapala. Nakon svakog razrjeđivanja preparat se dobro protrese s idejom da se svojstva otopljene tvari prenesu na vodu. Prema zakonima kemije, nakon razrjeđivanja od 24X vjerojatnost da je u otopini ostala jedna jedina molekula tvari pala je na 60 posto, a homeopatska je preporuka da razrjeđenje koncentracije aktivne tvari u lijeku bude 30C, odnosno čak 60X, što znači da bi u otopini bilo praktički nemoguće pronaći ijednu molekulu.
- Isto tako, teorija prema kojoj voda pamti informacije o molekulama s kojima je došla u dodir obična je besmislica, kažu kritičari. Jednostavno je u suprotnosti s temeljima kemije i fizike.
- Postoje brojna istraživanja na temu homeopatije. Jedno od najvećih objavio je u kolovozu 2005. vodeći medicinski časopis Lancet. Studija je obuhvaćala rezultate 110 ispitivanja homeopatskih preparata koji su uspoređeni s jednakim brojem rezultata testiranja konvencionalnih lijekova. Zaključak Lanceta bio je da je djelovanje homeopatije u najboljem slučaju ravno djelovanju običnog placeba. Pritom je važno reći kako se pokazalo da je efekt placeba veći što je povjerenje ljudi u učinkovitost lijeka veće.
- Homeopatski proizvođači koji su svojedobno uspjeli isposlovati odobrenja za neke pripravke kao za lijekove sve više gube licence jer pripravci ne uspijevaju dokazati učinak u sve rigoroznijim ispitivanjima.