Svim našim stanicama potreban je šećer za energiju, ali istina je i da se jedenje previše šećera danas povezuje s razvojem debljine, a debljina je ogroman rizični faktor za razvoj raka. No uzrokuje li previše šećera rak jedno je od onih pitanja na koja još nema odgovora.
Ipak, gotovo svi smo čuli savjet da šećer treba izbjegavati jer ‘šećer hrani rak‘, što je samo djelomično točno pa može biti pogrešno interpretirano. Drugi problem je taj što skrivenog šećera ima u mnogim namirnicama pa se čini poprilično teško izbjegavati šećer.
Znanstvenici su otkrili točan odnos između šećera i raka otkrivajući da je način na koji stanice raka razgrađuju šećer povezan sa stimulacijom rasta tumora, prenosi IFLScience objavio je istraživanje koje se bavilo poznatim Warburgovim učinkom, odnosno mehanizmom brzog metaboliziranja šećera, za što je dr. Warburg dobio i Nobelovu nagradu 1931. godine. Pojednostavljeno, sve se stanice hrane šećerom, odnosno koriste šećer (ugljikohidrate) za energiju, to isto rade i stanice raka. Štoviše, stanice raka koriste deset dio petnaest puta više glukoze od zdravih stanica.Znanstvenici su se dugo pitali je li ovaj fenomen povezan s agresivnošću rasta tumora.
Začarani krug
- Naše istraživanje otkriva kako hiperaktivna konzumacija šećera u kancerogenim stanicama dovodi do začaranog kruga kontinuirane stimulacije razvoja i rasta raka - objasnio je autor studije, profesor Johan Thevelein iz belgijskog VIB-KU Leuven Centra za biologiju raka. Dosad nije bilo jasno je li Warburgov učinak samo simptom raka ili bi mogao utjecati na rast tumora. Nova studija pokazuje da Warburgov učinak zapravo potiče rast kancerogenih tumora - iako to ni na koji način ne znači da šećer uzrokuje rak, objavljeno je u časopisu Nature Communications. Američki nacionalni institut za rak objavio je da nijedna studija provedena na ljudima nije pokazala direktnu uzročno-posljedičnu vezu šećera i razvoja raka, ali, prema Američkom društvu za rak, dokazana je veza debljine i povišenog rizika za nastanak čak 13 tipova raka (od raka dojke, prostate, kolorektalnog raka do raka bubrega, jetre, gušterače i jajnika). Posebno su šećerom bogata gazirana pića, alkohol i slatki sokovi, a transmastima mnoga prerađena hrana što u osoba koje konzumiraju takvu vrstu prehrane dovodi do pojačane inzulinske rezistencije i dijabetesa tipa 2, što je također važan zaseban rizik za nastanak raka, jer u podlozi ima viscelarno tkivo, kroničnu upalu i hormonsku neravnotežu. Znanstvenici naglašavaju da izbacivanje šećera iz prehrane neće zaustaviti rak. Ono što se svakako savjetuje je smanjiti unos šećera jer ga jedemo daleko više od preporučenih količina. Unos šećera na dnevnoj razini trebao bi biti manji od deset posto ukupnog dnevnog energetskog unosa. To se odnosi ponajprije na glukozu, fruktozu i saharozu- jednostavne ugljikohidrate koji se brzo razgrađuju i naglo podižu šećer u krvi.
S druge strane, složeni ugljikohidrati poput škroba u žitaricama, krumpiru, gomoljastom povrću i mahunarkama, su složeni ugljikohidrati, njihova razgradnja traje duže, odnosno iz njih energiju dobivamo sporije, što ne podiže naglo šećer u krvi i poželjno je u prehrani. Najnovije istraživanje klinike Cleveland, čiji su rezultati studije nedavno predstavljeni na sastanku Američkog društva za kliničku onkologiju 3. lipnja sugerira da način kako koristimo ugljikohidrate za stvaranje energije, kako koristimo proteine i aminokiseline iz naše prehrane ipak vrlo snažno utječu na učestalost raka. Dr. Suneel Kamath,gastrointestinalni onkolog u klinici Cleveland i viši autor istraživanja i njegov tim proučavali su uzorke metabolita, odnosno kako tijelo razgrađuje hranu. Rezultati su pokazali da su osobe mlađe od pedeset godina s kolorektalnim karcinomom imale nižu razinu citrata od starijih osoba s rakom debelog crijeva. Citrat nastaje kada tijelo pretvara hranu u energiju. Također su pronašli važne razlike u razgradnji proteina i ugljikohidrata, što bi moglo sugerirati da unos crvenog mesa i šećera može biti povezan s razvojem raka debelog crijeva u mlađoj dobi. Dr. Kamath je rekao da je potrebno više istraživanja, ali ima dovoljno dokaza koji ukazuju da je smanjenje crvenog mesa i šećera u prehrani dobra odluka.
- Svakako, ograničavanje konzumacije crvenog mesa sigurno. To već dugo znamo kao faktor rizika za rak debelog crijeva. I tako, svakako bih rekao da naši podaci to podržavaju. Osim toga, znamo i da je pretilost veliki čimbenik rizika za razvoj bilo kojeg raka, uključujući rak debelog crijeva. Dakle, mislimo da se nalazi koje smo pokazali s metabolizmom ugljikohidrata i energije vjerojatno u određenoj mjeri odnose i na to - objasnio je dr. Kamath.
BeatCancer.org navodi kako nema sumnje da šećer hrani rak.
- Postoje brojna istraživanja o prehrambenom šećeru, smanjenoj imunološkoj funkciji i riziku od raka. Warburgov učinak ponovio je dr. Patrick Quillin, bivši direktor nutricionizma za centre za liječenje raka u Americi, koji je objasnio da su kancerogeni tumori "obvezni metabolizatori glukoze", odnosno stanice raka uzimaju glukozu 10-12 puta brže od normalnih zdravih stanica. Zato su PET skeniranja jedan od najsofisticiranijih testova za utvrđivanje gdje postoje kolonije stanica raka - navode u BeatCanceru i citiraju Quillinovu izjavu: "pokušati pobijediti rak dok jedete namirnice koje stalno podižu glukozu u krvi je poput pokušaja gašenja šumskog požara dok netko baca benzin na drveće".
Rak dojke
Izbjegavanje rafiniranih ugljikohidrata pomaže u održavanju razine šećera u krvi i inzulina, a veza između povišene razine glukoze, razine inzulina i incidencije raka već je dobro prihvaćena u medicinskoj zajednici. U devet od dvanaest studija koje su ispitivale vezu između razine šećera u krvi i rizika za rak dojke, veća učestalost raka dojke pronađena je u skupini žena čija prehrana ima visoki udio šećera. Žene u predmenopauzi sa šećerom u krvi natašte iznad 84 mg/dL imale su više nego dvostruko veći rizik od razvoja raka dojke u usporedbi s onima s nižom razinom šećera u krvi. U studiji provedenoj na više od deset tisuća Talijanki, one s najvišom razinom glukoze imale su 63 posto povećan rizik za bolest u usporedbi s onima koje su imale najnižu razinu glukoze.
- Otkrili smo da su povišene razine glukoze natašte značajno povezane s naknadnom pojavom raka dojke. Povezanost je bila značajna i kod žena prije i u postmenopauzi - kažu istraživači.
Nadalje, istraživanja su pokazala da ljudi s najvećom razinom glukoze u serumu natašte pate od veće stope smrtnosti od raka u usporedbi s onima s najnižim razinama. Zapravo, istraživanja pokazuju da visoka razina glukoze u krvi korelira s lošijom prognozom za rak dojke, prostate, pluća i limfoma. Na Sveučilištu Texsas MD Anderson Cancer Center radili su istraživanja na životinjama koja su pokazala da visoke količine prehrambenog šećera povećavaju rizik od raka dojke i metastaze u plućima.
Loša vijest je da svake godine jedemo sve više šećera, uglavnom u kukuruznom sirupu s fruktozom, mješavinom fruktoze i glukoze koja se koristi u bezalkoholnim pićima, kruhu i mnogim drugim namirnicama. Povećana konzumacija zaslađenih pića identificirana je kao značajan doprinos epidemiji pretilosti, dijabetesa, srčanih bolesti i raka širom svijeta. Iako šećer nije kancerogen, (dok su, primjerice, prerađevine od mesa u prvoj grupi kancerogena s pušenjem i alkoholom - definitivni uzročnici raka, a crveno meso i drugoj grupi kancerogena - vjerojatni uzročnici, u kojoj je i rad u smjenama) ipak je mudro smanjiti njegovu konzumaciju jer od toga naše zdravlje može višestruko profitirati.