Jeste li tijekom prošloga tjedna spavali dovoljno? Možete li se prisjetiti kada ste se posljednji put probudili bez budilice osvježeni, nemajući potrebu za kavom? Ako odgovor na ova pitanja glasi “ne”, niste jedini.
Dvije trećine odraslih osoba u razvijenim društvima ne mogu noću odspavati preporučenih osam sati, a već i malo te kratkotrajno pomanjkanje spavanja mijenja naš mozak i umne i fizičke sposobnosti, što se odražava na brojne aspekte života. Britanski neuroznanstvenik dr. sc. Matthew Walker posvetio se istraživanju spavanja te u bestseleru “Zašto spavamo - Nova znanstvena otkrića za kvalitetniji i zdraviji život” opisao brojne zdravstvene i društvene koristi koje proizlaze iz redovitog, dubokog osmosatnog noćnog sna, ali i nevjerojatne nepoželjne posljedice nedostatka sna.
Eksplozija otkrića
Dr. Walker smatra da bismo uvažavanjem spavanja na isti način na koji cijenimo zdravu prehranu i kretanje mogli pozitivno utjecati na obrazovni, ekonomski i zdravstveni sustav jer svi oni pate zbog neispavanosti koja izaziva fatalne pogreške, brojne nepravde i nelogičnosti u društvu.
Nema sumnje u to da je spavanje najzagonetniji od svih oblika ljudskog ponašanja. Svaka životinjska vrsta proučavana do dana današnjeg spava. Ta jednostavna činjenica govori o tome da je spavanje evoluiralo usporedno s pojavom života na našem planetu ili nedugo nakon toga. Štoviše, očuvanje spavanja tijekom cijelog evolucijskog procesa govori o tome da sigurno postoje velike prednosti koje daleko premašuju sve njegove očite rizike i mane.
Spavamo, smatra dr. Walker zbog bogatog niza dobrobiti koje se događaju noću, a služe našem mozgu i tijelu. Čini se da u našem tijelu ne postoji nijedan veliki organ, a u našem mozgu nijedan proces koji se tijekom spavanja ne ugađa kako bi funkcionirao na optimalnoj razini (i kako ne bi ozbiljno patio kada ne bismo spavali dovoljno).
Eksplozija otkrića u posljednjih dvadesetak godina dovela je do spoznaja da nam spavanje omogućava mnoge zdravstvene dobrobiti. Unapređuje različite funkcije unutar mozga, uključujući sposobnost učenja, pamćenja i donošenja logičkih odluka i odabira. Spavanje nanovo ugađa emocionalne krugove našeg mozga omogućujući nam da sljedećeg dana uspješno i bistra uma brodimo kroz psihološke i društvene izazove.
Kako bismo trebali spavati? Ljudi ne spavaju onako kako je to zamislila priroda, tvrdi dr. Walker. Broj sati koje provedemo spavajući i vrijeme u kojem spavamo pokvario je naš suvremeni način života. U svim razvijenim narodima odrasle osobe trenutačno spavaju u monofaznom obrascu, odnosno svi se trudimo odspavati u jednom navratu tijekom noći, a to razdoblje sada traje kraće od sedam sati.
Spavački bankrot
U našoj kulturi ponoć više nije “pola noći” - za mnoge od nas ponoć je trenutak u kojem razmišljamo o tome da posljednji put provjerimo elektroničku poštu. Kada napokon legnemo, ne spavamo ništa dulje ujutro kako bismo nadoknadili kasno lijeganje, što pridonosi problemu. Ne možemo; naša cirkadijska biologija i nezasitni ranojutarnji zahtjevi postindustrijskog načina života uskraćuju nam san koji nam je životno potreban. Nekad smo odlazili na spavanje u satima nakon sumraka i budili se s kokošima. Sada se mnogi i dalje bude s kokošima, ali u sumrak tek privodimo kraju svoj uredski posao i pred nama je još mnogo sati koje ćemo provesti budni. Štoviše, malo tko uživa u poslijepodnevnom spavanju, dodatno pridonoseći stanju spavačkog bankrota.
Sva ljudska bića, bez obzira na kulturu kojoj pripadaju ili na geografski položaj, genetski su baždarena tako da tijekom ranog poslijepodneva dožive lagani pad budnosti. Obratite pozornost na ponašanje osoba na sastanku koji je počeo nakon ručka i bit će vam jasno da je ta činjenica točna. Glave će ubrzo početi “kljucati” - naglo tonuti pa se brzo vraćati u uspravan položaj. Ljudi na sastanku postali su žrtve evolucijski utisnutog iznenadnog zatišja usred budnosti, nazvanom i postprandijalni pad budnosti (lat. prandium = obrok, jelo). Taj kratki silazak iz budnosti visokog stupnja u budnost niske razine unutrašnji je nagon da poslijepodne budemo pospani i poželimo spavati, a ne raditi.
Čini se da je to uobičajeni dio dnevnog ritma života. Suvremeno društvo odvojilo nas je od onoga što bi trebao biti predodređeni raspored dvofaznog spavanja - onoga koje naš genetski kod svejedno svakoga poslijepodneva pokušava ponovno uvesti u modu.
Prihvatimo li da je dvofazno spavanje koje se sastoji od duljeg razdoblja spavanja noću i kraćeg spavanja tijekom poslijepodneva naš prirodni obrazac spavanja, možemo li sa sigurnošću znati koje je sve zdravstvene posljedice uzrokovalo naše napuštanje dvofaznog spavanja?
Nemojte propustiti novi broj Doktora u kući.
