Mislim da sam u depresiji. Liječnica sam i teško mi se nekome obratiti za pomoć. Prepoznajem kod sebe viši stupanj apatije nego inače te imam osjećaj kao da ne živim svoj život, već ga samo iz prikrajka promatram. Ne mogu se sjetiti kada sam posljednji put bila sretna, iako je, iskreno, bilo dosta razloga za sreću. Imam i smanjeni libido te se to odražava i na moj brak. Stalno sam umorna i kao da nema života u meni. Smatrate li da se s razlogom brinem za svoje psihičko zdravlje? Nisam sigurna da sam dobro objasnila kako se osjećam, ali svaki prijedlog kako dalje bi mi puno pomogao.
Ana O., Zagreb
Odgovara dr. Sanja Boban, psihijatar:
"Smetnje koje opisujete govore u prilog sniženog raspoloženja. Teško je ovako procijeniti radi li se o depresiji kao bolesti ili depresivnoj reakciji na neka zbivanja koja ne moraju biti samo vanjska, iz okoline, već i unutrašnja (poput nekih uvida, razočaranja, dugogodišnjih nezadovoljstava itd.). To što ste liječnica nije zapreka da potražite stručnu pomoć. Naša psihičko-emotivna stanja vrlo su važna i potrebno se o njima brinuti kao i o fizičkom zdravlju. Predlažem vam da se obratite psihoterapeutu koji će pomoći u razumijevanju unutrašnje dinamike koja bi mogla biti uzrok takvog stanja. Postoje i kriteriji procjene stupnja depresivnosti određeni klasifikacijom bolesti DSM IV. Razgovor s iskusnim psihoterapeutom koji je po struci i psihijatar, tj. može liječiti i medikamentima, pravi je izbor za vas."
Svoja pitanja šaljite na e-mail adresu: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.. Odgovore objavljujemo u magazinu Doktor u kući, koji izlazi svaki prvi četvrtak u mjesecu te na našem portalu živim.hr.