PREHRANA
Hrana je temeljna životna potreba svih živih bića, a pravilna i uravnotežena prehrana osnova je dobrog zdravlja i optimalnog rasta i razvoja. U dojenačkoj dobi majčino mlijeko nedvojbeno je najbolji izvor nutrijenata, a složenost međusobne povezanosti procesa dojenja, sastava majčina mlijeka i trenutnih potreba djeteta uistinu je čudesna. Svojim sastavom i količinom majčino mlijeko se prilagođava trenutnim potrebama djetetova razvoja, sadrži hormone koji reguliraju osjećaj sitosti i punoće probavnog sustava čime se smanjuju izgledi za razvoj debljine u odrasloj dobi. Sadrži različite tvari: kemijske supstance, stanice, imunoglobuline koji utječu na imunosni sustav djeteta, a važno je i da dojenje predstavlja važan način komunikacije majke i djeteta, što pridonosi njegovu optimalnom emocionalnom, ali i tjelesnom razvoju. Stoga je važno poduzeti sve što je moguće kako bi dojenje bilo uspješno. Međutim, često se uvodi dohrana bočicom, a koliko je to dobro ili je sasvim neopravdano te kada treba početi s dohranom, detaljno objašnjava prof. dr. sc. Milivoj Jovančević, spec. pedijatar.
Dohrana bočicom
Često se dohrana bočicom daje olako, na svoju ruku ili po savjetu bližnjih, a koliko god prema djetetu željeli biti dobronamjerni, o tome se treba savjetovati s liječnikom pedijatrom. Prehrana dojenačkim mliječnim nadomjesnim pripravkom, za koji je kolokvijalni naziv "formula", preporučuje se samo u slučajevima kada dojenje nije moguće, ali ne na svoju ruku i bez savjetovanja sa stručnom osobom i nikako ne treba posezati za neprilagođenim mlijekom životinja ili biljnim mlijekom. Druge vrste namirnica za dojenu i za djecu koja su na formuli uvode se postupno, počinje se tek s navršenih šest mjeseci i nikako prije pet mjeseci.
U posljednje vrijeme dosta su podijeljeni stavovi o tome koje vrste namirnica i kojim tempom uvoditi. Pravilo je da se u iduća tri mjeseca, a nakon navršenih šest mjeseci, mogu uvesti gotovo sve vrste namirnica. Izuzetak je hrana s puno celuloze kao što su gljive, zatim školjke i med zbog moguće prisutnosti bakterije Clostridium botulinum.
Sokove ne treba davati jer povećavaju izglede za debljinu, a u korist toga ide i činjenica da ni evolucijski nismo naviknuti piti tekućinu koja je bogata prirodnim šećerom. Djeci treba davati voće jer je dovoljan i optimalan izvor makronutrijenata i mikronutrijenata. Vrlo je važno voditi brigu da prehrana bude raznolika, a namirnice bakteriološki i kemijski čiste. Prednost treba davati gotovim kašicama i hrani iz organskog uzgoja. Ne preporučuje se dodavanje soli do navršenih 18 mjeseci jer se pokazalo da u tako ranoj dobi nepovoljno djeluje na tlak i utječe na hipertenziju u odrasloj dobi - kaže prof. Milivoj Jovančević.
Nagon na povraćanje
Iako neka djeca nevoljko i sporo prihvaćaju nove okuse, roditelje to ne treba frustrirati, a period između šest i 12 mjeseci života trebaju prihvatiti kao razdoblje prilagodbe. - Neka djeca imaju poteškoća s hranom koja nije posve usitnjena, zagrcavaju se, javlja im se nagon na povraćanje. Ne treba paničariti, već se naoružati strpljenjem i priređivati hranu finije teksture, pasiranu, a zatim sitno sjeckanu, sve dok dijete ne ovlada složenim aktom žvakanja i gutanja. Tek kad dijete to savlada, može se bez bojazni početi hraniti krupnijom hranom - kaže prof. Jovančević.
POREMEĆAJI PREHRANE U RANOM PERIODU ODRASTANJA OSTAVLJAJU TRAJNE POSLJEDICE
Nedostatak bjelančevina tijekom trudnoće, zbog majčina gladovanja ili dugotrajnih mučnina i povraćanja, nepovoljno se odražava na razvoj krvnih žila mozga još nerođenog djeteta. One su slabije razvijene i u odrasloj dobi, u slučaju moždanog udara mogu biti uzrokom nepovoljnijeg ishoda. Manjak željeza tijekom prve godine onemogućava optimalan razvoj mozga i može se dogoditi da dijete ima niži kvocijent inteligencije u školskoj dobi. Stoga je vrlo važno da se djetetova prehrana pažljivo planira i provodi uz savjet liječnika - pedijatra. Nažalost, danas se često susrećemo s grubim intervencijama u prehrani trudnica, dojilja i male djece koje povećavaju rizike poremećaja djetetova rasta i razvoja - upozorava prof. dr. sc. Milivoj Jovančević, spec. pedijatar.
Tijekom dojenja ne davati vodu ni čajeve
Tijekom dojenja ili prehrane nadomjesnim mliječnim pripravkom nije potrebno, čak može biti i škodljivo, djeci davati vodu ili čajeve. U prvim mjesecima života dijete popije između 120 i 160 ml mlijeka na kilogram tjelesne mase. Zamislite koliko bi to bilo mlijeka, primjerice, za jednu odraslu osobu? To bi značilo da osoba od 60 kilograma na dan popije između sedam i skoro deset litara mlijeka. Stoga je jasno da djeci u prvim mjesecima života ne trebaju dodatni izvori tekućine - kaže prof. Jovančević.
Potpuno je normalno da dijete u prvim mjesecima života jede samo majčino mlijeko.
TEMPERATURA
Povišena tjelesna temperatura kod dojenčadi i male djece najčešći je znak akutne infektivne bolesti i iako kod roditelja izaziva strah i brigu, u većini slučajeva riječ je o popratnoj pojavi izazvanoj nedužnim infekcijama koje prolaze bez specifičnog liječenja. Jedan je to od prirodnih načina obrane organizma protiv uzročnika infekcije i samo u manjem broju slučajeva može biti znak teških upalnih procesa u organizmu i treba hitno otići liječniku.
- Ako dijete roditelju djeluje toplije, mirnije, ako je cendravije ili slabijeg apetita nego inače te ako se jave neki drugi znakovi bolesti kao što je povraćanje, proljev, kašalj, osip, svakako mu treba izmjeriti temperaturu. Djeci do godinu dana temperatura se mjeri rektalno, tako da se toplomjer stavi u guzu, drži se dok god živa raste, dvije do tri minute. Kod veće djece uži kraj toplomjera stavlja se u središte pazuha, a mjerenje traje deset minuta. Normalna temperatura mjerena rektalno je oko 37,5°C, a pod rukom do 37°C. Ako je dijete aktivno ili ako je u toplom okruženju ili pretoplo obučeno, tjelesna temperatura koja se izmjeri rektalno može dosegnuti i 38°C. Djetetu se temperatura mora mjeriti toplomjerom jer to je jedini siguran način, nije dovoljno opipom. Povišena tjelesna temperatura može dovesti do dehidracije, a najbolji pokazatelj tog stanja je suhoća usnica, jezik je bijel, stoga je važno da u takvim stanjima piju dovoljno tekućine - kaže prof. Jovančević.
Tuširanje ili kupanje
Temperaturu treba snižavati tek kada poraste iznad 38°C pod pazuhom, odnosno 38,5°C rektalno. Prema suvremenim preporukama temperaturu treba snižavati tek kada dijete pokazuje znakove klonulosti i promjene raspoloženja, a to znači da nije nužno dati lijek djetetu koje veselo skače s temperaturom malo višom od 38°C. S druge strane, ako dijete ima tek neznatno povišenu temperaturu, ali je umorno, klonulo i plače, treba dati lijek.
- Ako dijete ima visoku temperaturu, treba ga odmah razodjenuti i dati mu lijek za snižavanje temperature. Od lijekova je najpogodniji i najmanje štetan paracetamol, koji se daje u obliku sirupa ili čepića, i ibuprofen, pri čemu se treba strogo pridržavati uputa o dozama i učestalosti primjene da ne bi došlo do neželjenih posljedica poput trovanja lijekom, koje se manifestira mučninom ili povraćanjem - upozorava prof. Jovančević.
Nakon davanja lijeka za snižavanje temperature treba pričekati dvadesetak minuta i dijete početi hladiti tuširanjem ili kupanjem u kadici. Najbolje je napuniti kadicu vodom dva do tri stupnja niže temperature od temperature tijela i pustiti da se dijete u njoj igra oko 20 minuta i polagano hladi.
Trljati alkoholom - ne!
- Ako se tjelesna temperatura ne snizi nakon kupanja, dijete treba omotati u pelenu ili ručnik namočen u vodu sobne temperature i obloge povremeno mijenjati, a postupak ponavljati dok god je potrebno. Nikako nije dobro trljati dijete alkoholom, što neki roditelji čine, jer naglo hladi površinu nježne dječje kože, krvne žile se naglo sužavaju pa je i daljnje hlađenje slabije. Štetno je što i jedan dio alkohola prodire u dječji organizam udisanjem alkoholne pare ili kroz kožu - kaže prof. Jovančević.
Nakon što se temperatura snizi, a posebno se to odnosi na dojenčad mlađu od tri mjeseca, treba se obratiti liječniku. Kod starije djece kod koje je temperatura viša od 40°C preporučuje se istoga dana potražiti liječničku pomoć jer to može biti znak težih bakterijskih infekcija, a pomoć svakako treba potražiti i ako se javi jako drhtanje, osip ili općenito loše stanje. Tijekom transporta dijete se ne smije dodatno utopljavati.
Snižavanje temperature kupanjem ili tuširanjem napravite tek kad ste djetetu dali tabletu za snižavanje temperature. I neka ne traje dulje od 20-ak minuta.
OSIP
U ranoj dječjoj dobi osipi su dosta česti. Od osipnih zaraznih bolesti najčešće su vodene kozice, šarlah i brojni nespecifični osipi, a dolaze u sklopu različitih virusnih infekcija koje zahvaćaju probavu i dišne puteve. Jedna od karakterističnih za mladu dječju dob je bolest stopala, šaka i usta pri čemu se javljaju maleni vodenasti mjehurići po tabanima, dlanovima, a u usnoj šupljini mogu se zapaziti bolne afte.
Specifična je i bolest ispljuskanih obraza koju prati karakteristično zagasito crvenilo na obrazima praćeno čipkastim osipom po tijelu koji brzo mijenja svoj oblik, no radi se o vrlo blagoj bolesti uzrokovanoj parvo B19 virusom. Osip se može često pojaviti i u tzv. trodnevnoj vrućici.
Dijete nakon tri do četiri dana visoke temperature, ali bez drugih znakova bolesti, razvija osip koji traje pet do sedam dana, a iako roditeljima ne izgleda nimalo ugodno, prof. Milivoj Jovančević kaže da je, kao i u slučaju bolesti ispljuskanih obraza, riječ o nedužnoj bolesti koja je najčešće uzrokovana HHV-6 (humanim herpes virusom 6) i naziva se još šesta bolest.
- U novorođenačkoj dobi također se mogu vidjeti brojne kožne promjene, ljuštenje, sitne žućkaste naslage na nosu, akne koje ne znače bolest, već su dio prirodnih procesa i posljedica burnih hormonskih utjecaja u najranijoj dobi. Kožne promjene mogu uzrokovati i ubodi insekata, kontakt s nekim biljkama, ali i planktoni ako se dijete kupa u moru koje je toplo i gdje nema jačih morskih struja. Uglavnom se javljaju kao crvenilo, oteklina i svrbež na koži. U dječjoj dobi može se javiti jako izražen osip uslijed prekomjernog znojenja, pri čemu je većinom trup posut sitnim prištićima koji svrbe - kaže prof. Jovančević.
Obratite pažnju
U mlađim dobnim skupinama ponekad se može javiti i herpes na usnicama ili u području lica, a vrlo se rijetko radi o herpes zosteru, koji tipično zahvaća manje područje kože jedne strane tijela. Nakon perioda bolnosti zahvaćenog dijela kože nastaje crvenilo, potom vodeni mjehurići koji se brzo pretvaraju u krastice.
Posebna su skupina iznimno teške bakterijske bolesti koje su popraćene točkastim krvarenjima po koži, vrućicom i lošim općim stanjem. Mogu ih uzrokovati po život opasne infekcije meningokokom i pneumokokom (streptokokom pneumonije).
- Katkada je teško razlučiti promjene od alergijskih reakcija nakon unosa hrane ili lijekova na koje postoji preosjetljivost. Ipak, vrlo je karakteristična najjača alergijska reakcija kože - urtikarija ili koprivnjača. U kratkom periodu nakon kontakta s alergenom javljaju se područja crvenila i otečenosti kože, katkad s bijelim područjem u središnjem dijelu promjene. Tipična je pojava svrbeža. Ako se pri tome javlja otečenost lica, usnica, promuklost, kašalj ili otežano disanje, riječ je o najtežem obliku alergijske reakcije - anafilaksiji i potrebna je hitna liječnička intervencija - kaže prof. Jovančević.
Nije svaki osip zarazna dječja bolest, ali to ne znači da ga treba ignorirati.
ALERGIJE
Kod djece su alergijske bolesti relativno česta pojava i očituju se različitim smetnjama kože, probave i dišnih puteva. Kada je riječ o kontaktu s alergenima putem kože, alergijska se reakcija vidi samo na mjestu dodira, dok su u slučaju unosa alergena hranom zahvaćene veće površine kože, a tada se mogu javiti i različite probavne smetnje - povraćanje, grčevi u trbuhu, proljev, pojava krvi u stolici.
- Kožne promjene ne moraju biti popratna pojava alergije na namirnice i lijekove. Kada je riječ o alergiji na tzv. inhalacijske alergene (alergene koje unosimo udisanjem), reakcija se odvija na sluznici dišnih puteva. Javlja se otečenost sluznice, vodenasta sekrecija i osjećaj svrbeža ili pečenja. Ovisno o dijelu zahvaćene sluznice javlja se kihanje i curenje iz nosa te otežano disanje na nos, a ako je zahvaćena sluznica bronha, javlja se suhi kašalj popraćen fićukanjem. Vrlo rijetko preosjetljivost na alergene koji se unose udisanjem može izazvati i generaliziranu alergijsku reakciju - katkada i najteži oblik, anafilaksiju. Slična se pojava može zapaziti i na spojnicama oka, javlja se pečenje i prekomjerno izlučivanje suza, katkad se javlja i otečenost kapaka. Nažalost, sve ove bolesti viđaju se sve češće i zahtijevaju liječničku pomoć - objašnjava prof. Jovančević.
Pelenski osip
Pelenski osip uobičajen je oblik upale kože, a većina dojenčadi dobije ga u dobi od osam do deset mjeseci. Češće se javlja u novorođenčadi sa soorom (mlječac - gljivična infekcija usne šupljine koju obilježavaju bijele naslage na jeziku i sluznici usne šupljine), dojenčadi koja uzima antibiotik ili nakon uvođenja dohrane. Također mu pogoduje uvođenje novih sredstava za pranje odjeće, tijesne pelene zbog mehaničkog trenja, ponekad mijenjanje pelena i uporaba plastičnih gaćica, a nekad se javi i kao posljedica proljeva. Stoga je korisno u što kraćem roku nakon pražnjenja crijeva isprati umazano područje mlazom mlačne vode, posušiti tapkanjem suhim ručnikom i ostaviti neko vrijeme bez pelene kako bi se koža zračila, a tek nakon toga nanijeti deblji sloj neutralne kreme koja će spriječiti kontakt nove stolice s iritiranom kožom. Kod proljeva se ne savjetuje korištenje vlažnih maramica, samo u iznimnim slučajevima ako u tom trenutku niste u prilici dijete oprati vodom - savjetuje prof. Jovančević.
Atopijski dermatitis
Atopijski dermatitis, neurodermitis ili atopijski ekcem relativno je česta upalna bolest kože koju obilježava suhoća kože, svrbež i crvenilo. Procjenjuje se da između 15 i 20 posto djece predškolske i školske dobi boluje od ove bolesti, pri čemu je najčešće riječ o vrlo blagim oblicima koje roditelj katkad i ne zamijeti, kao što su crvenilo i blaga suhoća obraza u zimskim mjesecima. Nažalost, kožne promjene nerijetko označavaju tek jedan dio poteškoća koje se javljaju kasnije. Riječ je o nastanku preosjetljivosti, odnosno alergija na probavnim organima (alergija na namirnice) i dišnim putevima (alergija na sluznicama očiju, nosa i bronha - alergijska astma).
- Promjene na koži postaju uočljive već u prvim mjesecima života kao manje ili više opsežna područja suhe kože uz povremeno crvenilo i svrbež. Bolest je dugotrajna, promjene su sve slabije izražene i većinom se u potpunosti povlači u ranoj školskoj dobi. Izrazita je varijacija težine bolesti s obzirom na godišnje doba. Najčešće su promjene izraženije tijekom hladnih mjeseci, dok se tijekom ljeta kod većine djece promjene povuku. Znojenje i gruba odjeća također pogoduju pogoršanju bolesti. Svako ugrijavanje kože uzrokuje pojavu crvenila i svrbež. Stres također utječe na pogoršanje simptoma - kaže prof. Jovančević.
Ako uz atopijski dermatitis dijete ima slab prirast na tjelesnoj masi, izražene probavne smetnje ili učestale probleme s dišnim organima, potrebna je alergološka obrada. Najčešće su alergije na bjelančevine kravljeg mlijeka, jaja, orašaste plodove, ribe... Kada je riječ o preosjetljivosti na alergene iz okoliša, najčešće su na grinje, kućnu prašinu, pelud trava, korova i stabala te na dlaku psa ili mačke.
Strogim pridržavanjem higijensko-dijetetskih mjera nakon rezultata alergološke obrade može se znatno ublažiti intenzitet kožnih promjena.
Za njegu nježne dječje kože koristite specijalnu kozmetiku koja ne sadrži potencijalno škodljive sastojke.
Specifična njega kože
Koža koja zahvaćene atopijskim dermatitisom zahtijeva specifičnu njegu. Voda za kupanje treba biti nešto hladnija nego što je uobičajeno, treba izbjegavati dugo kupanje i tuširanje, ne dulje od pet do 10 minuta. U zimskim mjesecima kupanje se može prorijediti jednom do dvaput tjedno. Treba koristiti specijalne preparate za kupanje - sintetske deterdžente (sindeti) koji mogu biti obogaćeni uljima. Za njegu kože treba koristiti samo specijalnu kozmetiku koja ne sadrži potencijalno škodljive sastojke kao što su mirisi, boje i konzervansi. Suha područja treba premazivati neutralnim kremama, preporučljivo dermokozmetikom za atopijski dermatitis. Ovi preparati obnavljaju površinski zaštitni sloj koji priječi prekomjerno isušivanje kože, njezino pucanje i oslobađanje kemijskih spojeva koji uzrokuju svrbež i crvenilo. Kako bi se umanjio intenzitet promjena i mogućnost komplikacija, preporučuje se smanjiti izloženost potencijalnim alergenima i iritansima, smanjiti količinu prašine u kući (maknuti pernate jastuke i poplune, tepihe, zastore, stare madrace, plišane igračke, koristiti mokro čišćenje podova), spriječiti izloženost toplom i suhom zraku, spriječiti kontakt s duhanskim dimom i ne koristiti omekšivače rublja.
Ovdje možete doznati i kada posumnjati je li dijete alergično.