Ako imate poteškoća s inkontinencijom, odnosno curenjem mokraće, trebat ćete napraviti neke pretrage i urodinamski test, a to je svaki postupak osmišljen za dobivanje informacija o problemu mjehura. Većina urodinamskih testiranja usredotočuje se na sposobnost mjehura da se redovito potpuno prazni, ali može pokazati i ima li mjehur abnormalne kontrakcije koje uzrokuju curenje. Liječnik će nastojati dobiti informacije o tome postoje li poteškoće s početkom mokrenja, koliko se naprežete da ga održavate, prekida li se mlaz i ostaje li urin u mjehuru... Preostali urin naziva se rezidualni. Urodinamski testovi mogu se provoditi jednostavnim promatranjem, dnevnikom mokrenja ili mjerenjem sofisticiranim instrumentima.
Mjerenje brzine i volumena urina
Od pacijenta se može zatražiti da mokri u toalet koji sadrži uređaj za prikupljanje i vagu. Ova oprema reproducira brojeve na grafikon, koji prikazuje promjene u brzini protoka od sekunde do sekunde kako bi liječnik ili medicinska sestra mogli vidjeti vršnu brzinu protoka i koliko je sekundi trebalo da se stigne do nje. Rezultati ovog testa bit će abnormalni ako je mišić mjehura slab ili je protok urina zapriječen. Informacije o funkciji mjehura mogu se dobiti i mjereći štopericom vrijeme mokrenja u spremnik. Volumen urina dijeli se s vremenom kako bi se vidjelo koja je prosječna brzina protoka. Na primjer, 330 ml urina u 30 sekundi znači da je prosječna brzina protoka 11 ml u sekundi.
Mjerenje rezidualnog urina
Za stvaranje slike mjehura liječnik ili medicinska sestra mogu koristiti kateter, tanku cijev koju lagano uvedu u mokraćnu cijev, ili ultrazvučnu opremu koja koristi bezopasne zvučne valove. Ostatak veći od 200 ml urina jasan je znak problema. Čak i 100 ml, oko pola šalice, zahtijeva daljnju procjenu. Međutim, količina rezidualnog urina može varirati nakon svakog mokrenja.
Cistometrija (mjerenje tlaka u mjehuru)
Cistometrogram mjeri koliko mjehur može držati, koliki se tlak stvara unutar mjehura dok pohranjuje urin i koliko je pun kada osjetite potrebu za mokrenjem. Liječnik ili medicinska sestra koristit će kateter kako bi potpuno ispraznili mjehur. Tada će u mjehur staviti poseban, manji kateter. Kateter ima uređaj za mjerenje tlaka - manometar. Još jedan kateter može se postaviti u rektum kako bi se i tamo zabilježio tlak. Mjehur će se polako puniti toplom vodom sve dok ne osjetite potrebu za mokrenjem. Zabilježit će se volumen vode i tlak mjehura. Mogu se identificirati prisilne kontrakcije mjehura.
Mjerenje tlaka točke curenja
Dok se mjehur puni za cistometriju, može se iznenada stegnuti i istisnuti malo vode. Manometar će zabilježiti pritisak u trenutku kada je došlo do curenja. Ovo očitanje može pružiti informacije o vrsti problema s mjehurom. Liječnik će možda zatražiti da zakašljete, pomaknete se ili pokušate izdahnuti dok držite zatvorene nos i usta. To pomaže u procjeni mišića sfinktera.
Brzina protoka
Nakon cistometrije tražit će se da ispraznite mjehur. Kateterom se mogu izmjeriti tlakovi mjehura potrebni za mokrenje i brzina protoka koju stvara određeni tlak, što pomaže da se otkrije opstrukcija na izlazu iz mjehura koju muškarci mogu doživjeti s povećanjem prostate. Opstrukcija izlaza iz mjehura rjeđa je kod žena, ali se može pojaviti s mjehurom koji je propao ili, rijetko, nakon kirurškog zahvata zbog urinarne inkontinencije. Većina katetera može se koristiti i za cistometriju i za mjerenje tlaka.
Elektromiografija (mjerenje živčanih impulsa)
Ovaj test mjeri mišićnu aktivnost u uretralnom sfinkteru i oko njega pomoću posebnih senzora. Senzori se postavljaju na kožu u blizini uretre i rektuma ili se nalaze na uretralnom ili rektalnom kateteru. Obrasci impulsa pokazat će jesu li poruke poslane mjehuru i mokraćnoj cijevi ispravno koordinirane.
