Umak od rajčice, bruschette s rajčicom, omlet s cherry rajčicama, salata s rajčicama, pizza margherita, rižoto od rajčice, gusta juha od rajčice, punjene rajčice... Sirova, kuhana ili pečena, osim što je zaštitni znak mediteranske kuhinje, rajčica je jedan od najomiljenijih i najčešće korištenih sastojaka u našoj kuhinji.
Svi je vole, svatko ima svoju omiljenu sortu i omiljeno jelo s rajčicom i možemo se samo zapitati što bismo i kako kuhali i jeli da ih nemamo. Sva sreća da je tako popularna jer se zbog svojih dobrobiti za zdravlje bez problema može nazvati i superhranom.
Aduti rajčice
- kalorije: 18 na 100 g
- puna je minerala i oligoelemenata
- bogata vodom i svim vitaminima topivim u vodi
- remineralizira organizam
- voda: čak 94 posto
- proteini: 0,8 posto
- masti: 0,2 posto
- ugljikohidrati: samo 2,8 posto (i to u obliku fruktoze i glukoze)
- jedan od najbogatijih izvora vitamina C
- sadrži i velik udio vitamina B te E i K, a bogata je kalijem, natrijem, magnezijem i kalcijem
- izuzetno bogata bakrom
- sadrži više željeza nego piletina, riba i mlijeko
Voće koje smatramo povrćem
Vječno pitanje koje se postavlja kad se govori o rajčicama jest radi li se o povrću ili ipak o voću, a odgovor bi mogao biti dvojak. Naime, sa stajališta botanike rajčica je voće jer u potpunosti odgovara njegovim fiziološkim karakteristikama: u botanici se voćem smatraju svi biljne vrste koje se razvijaju iz oplođenog cvijeta i sadrže barem jednu sjemenku (za razliku od povrća koje nastaje iz drugih dijelova biljke, poput korijena, stapki ili lišća). S druge strane je "kulinarska" perspektiva, kao i opći stav, a to je da je definitivno riječ o povrću, i to zbog njezina okusa, konzistencije i arome, kao i zbog jela koja se od nje rade.
Crvene, ali i žute, zelene
Ova sočna namirnica, koja je među najprodavanijima na svijetu, ima na tisuće varijanti. Pretpostavlja se da postoji oko 10.000 raznih sorta rajčice koje se, osim po obliku, razlikuju i po okusu i boji - od žute i bijele do crvene, ali i ljubičaste, zelene ili čak crne. U našim trgovinama, naročito zimi, najčešće možemo vidjeti rajčice savršenog oblika, glatke i sjajne kože, bez mirisa i okusa - to su rajčice iz staklenika koje se uzgajaju cijele godine. No, na tržnicama ljeti možemo pronaći i sorte koje su poznate po svom raskošnom okusu i jelima za koja se najčešće koriste, poput sorte San Marzano koja je kod nas poznata pod nazivom šljivar (duguljaste, mesnate rajčice od kojih se rade najbolji umaci), cherry (sitne, jarko crvene boje, rastu u grozdovima, imaju izražen miris i okus), zelene rajčice (koje nisu nezrele već je riječ o posebnoj sorti koja dozrijeva kasnije i uz manje sunca, kiselkaste su i ne jedu se sirove već ukiseljene, konzervirane u ulju i sl.), beefsteak ili volovsko srce (sorta velikih plodova s mesnatom sredinom i jako malo sjemenki, najbolja za salate) i mnoge druge.
Likopen - sastojak koji čini čuda za zdravlje
Rajčica je bogat izvor karotenoida i ima ih čak oko 600, među kojima su najznačajniji alfa-karoten i beta-karoten, lutein, zeaksantin i likopen - biljni pigment koji joj daje crvenu boju. Neke su epidemiološke studije ukazale na postojanje veze između prehrane bogate rajčicom i smanjenog rizika za pojavu nekih oblika karcinoma i kardiovaskularnih bolesti. Deset ili više porcija rajčice ili proizvoda od nje tjedno smanjuje rizik za razvoj karcinoma za čak 35 posto.
Rajčica:
- pospješuje izlučivanje vode iz organizma,
- dobro djeluje na srce i krvotok,
- jača obrambeni sustav,
- regulira probavu i
- snižava krvni tlak,
- aktivira probavne procese
- pomaže u mršavljenju.
Likopen, kojeg ima 11 mg u 100 grama pulpe te 54 mg u 100 grama kore, ima izrazitu zaštitnu funkciju protiv degenerativnih bolesti povezanih sa starenjem. Štiti i od genskih oštećenja te bolesti koje nastaju kao njihova posljedica. Istraživanja su pokazala da pomažu i u održavanju normalne razine kolesterola u krvi te da doprinose zaštiti zdravlja očiju zahvaljujući visokom udjelu beta-karotena i luteina, koji štite od degenerativnih promjena.
Sušene rajčice protiv raka prostate i simptoma menopauze
Sušene rajčice ukusan su dodatak mnogim jelima, ali mogu biti korisne i za ljepotu. Naime, sušene rajčice imaju viši postotak provitamina A nego svježe, a on nam pomaže da koža sačuva elastičnost, da se odgodi njezino starenje, kao i za prevenciju strija. Njihova prednost je i to što imaju dosta proteina pa mogu razbuditi metabolizam i potaknuti tijelo da brže troši masnoće, a sadrže i priličnu količinu fosfora koji je dragocjen sastojak za pravilnu asimilaciju šećera i masti. Treba spomenuti i istraživanje znanstvenika sa Sveučilišta u Missouriju koje je pokazalo da konzumacija sušenih rajčica može pomoći u prevenciji raka prostate. S obzirom na to da sušena rajčica sadrži više likopena nego svježa, a manjak likopena se povezuje s osteoporozom, ta je namirnica jako preporučljiva i za žene u menopauzi.
Može li rajčica biti toksična
Koliko god bila omiljena i izuzetno zdrava, ponekad se mogu čuti i teze o tome kako može izazvati upale i biti toksična, a u ajurvedskoj prehrani je preporučuju izbjegavati kao štetnu. Kako je to moguće? Principi ajurvede uvelike se razlikuju od modernih nutricionističkih principa. Rajčica je zapravo jedina namirnica u ajurvedi koja ima negativan utjecaj na sve tri doshe ili principa (Vata, Pitta i Kapha), što znači da ne odgovara nijednom tipu tijela. Ona narušava prirodnu ravnotežu dosha, a ta je ravnoteža važna za zdravlje.
Srećom, znanstvena zajednica tvrdi da takve teze nisu točne, već naprotiv rajčicu smatra vrlo poželjnom namirnicom za očuvanje zdravlja i prevenciju mnogih bolesti. Tako da svi koji je vole i žele, mogu i dalje mirno uživati u ovom rajskom plodu, sigurni da će od njega imati samo koristi.