Piše prof. dr. Katia Novak-Lauš, oftalmolog
Glaukom je skup bolesti kojima je zajednička karakteristika propadanje vidnog živca (optička neuropatija), uz istodobni izostanak drugih očnih bolesti ili prirođenih anomalija. Oštećenje vidnog polja usko je povezano s propadanjem vidnog živca. Glaukom je progresivna bolest i ako se ne prepozna i ne liječi, uzrokuje teško oštećenje vida i sljepoću.
Također treba imati na umu da je drugi vodeći uzrok sljepoće u Europi i svijetu te najčešći uzrok nepovratnog gubitka vida. Budući da se radi o kroničnoj, progresivnoj i bezbolnoj bolesti, glaukom se najčešće otkriva slučajno, i to pregledom u oftalmološkoj ambulanti kada je potrebno izmjeriti očni tlak. Najčešće se otkrije u pacijenata starijih od 40 godina koji dođu na oftalmološki pregled radi određivanja naočala za čitanje. Javlja se u 1-2 posto populacije starije od 40 godina i taj postotak raste sa svakim desetljećem života, pa se može zaključiti da je glaukom bolest starijih ljudi.
ČIMBENICI RIZIKA ZA RAZVOJ GLAUKOMA
1. Dob
● učestalost glaukoma povećava se s dobi.
2. Očni tlak
● najvažniji čimbenik rizika za nastanak i razvoj glaukoma, a na njega se može terapijski djelovati lijekovima, laserskim tretmanom ili operativnim zahvatom. Normalne vrijednosti tlaka su od 12 do 21 mmHg, a sve iznad 21 mmHg smatramo povišenim očnim tlakom. No, glaukom se može razviti i unutar normalnih vrijednosti tlaka i tada govorimo o glaukomu niskog ili glaukomu normalnog tlaka.
3. Rasa
● učestalost glaukoma nekoliko je puta veća u Afroamerikanaca i osoba latinskoameričkog podrijetla nego u bijelaca.
4. Obiteljska anamneza za glaukom
● učestalost glaukoma veća je u osoba koje imaju srodnika u prvom koljenu s potvrđenim glaukomom ili pojavu glaukoma u obitelji.
5. Kratkovidnost
● kratkovidnost veća od -4,0 dioptrije povećava rizik za glaukom. Uz navedene, postoji još niz čimbenika rizika koji mogu biti povezani s učestalošću pojave glaukoma, a to su šećerna bolest, krvni tlak, migrena, Raynaudov sindrom, no podaci iz literature nisu ujednačeni.
VRSTE GLAUKOMA
1. Glaukom otvorenog kuta
To je kronična, bezbolna bolest koja napreduje oštećujući vidni živac i vidno polje. Ovaj tip glaukoma je najučestaliji (oko 74 posto svih slučajeva).
2. Glaukom suženog kuta
Ima isti tijek i simptome kao i glaukom otvorenog kuta, no dođe li do potpunog zatvaranja kuta (kut je mjesto otjecanja očne vodice iz oka), simptomi su jako burni: crvenilo oka, izrazita bol cijele polovice glave, mučnina, pa i povraćanje, uz gubitak vida. Tada govorimo o akutnom napadaju glaukoma, što je hitno stanje u oftalmologiji kada se pacijent mora bolnički tretirati.
3. Kongenitalni ili prirođeni glaukom
Javlja se pri rođenju ili neposredno nakon rođenja. Zbog nemogućnosti otjecanja očne vodice iz oka uslijed nerazvijenosti očnog kuta nastaje vrlo visoki očni tlak. Ovo stanje liječi se kirurški. Uz ova tri primarna tipa glaukoma, postoji i niz sekundarnih glaukoma koji su posljedica neke druge bolesti oka te se tada primarno mora liječiti uzrok povišenog očnog tlaka. Vrijednost očnog tlaka najvažniji je čimbenik rizika za razvoj i progresiju glaukoma. Na primjer, procjenjuje se da je rizik razvoja glaukoma u bolesnika s vrijednostima tlaka od 26 mmHg ili više 12 puta veći nego u osobama s vrijednostima tlaka u granicama normale. Danas je jedini pouzdani način liječenja glaukoma snižavanje očnog tlaka.
To se postiže medikamentima u obliku očnih kapljica, laserom i/ili kirurškim zahvatima. Kapljice za liječenje glaukoma djeluju tako da smanjuju lučenje očne vodice ili pak tako da utječu na pojačano otjecanje očne vodice, a može se koristiti i kombinacija te dvije formulacije. Laserski i kirurški tretmani također imaju za cilj smanjenje očnog tlaka, i to povećavanjem otjecanja vodice iz oka (laserski) ili operativnim stvaranjem puta za otjecanje očne vodice.
Također se mogu implantirati razni šantovi, cjevčice ili drenažni sustavi za otjecanje očne vodice iz oka. Kad se jednom dijagnosticira glaukom, nužno je pratiti pacijenta. Na svakom pregledu obavezno je mjerenje očnog tlaka, pregled vidnog živca i testiranje vidnog polja kako bi se utvrdilo napreduje li bolest i koliko brzo.
S obzirom na kliničku sliku određuje se i terapijski tretman kako bi se što više usporio tijek bolesti i odgodilo veće oštećenje vida. Budući da se bolest najčešće otkrije slučajno, pacijenti stariji od 40 godina trebaju mjeriti očni tlak barem dvaput godišnje, a onih koji u obitelji imaju oboljele od glaukoma moraju biti na posebnom oprezu. Jednom kad se bolest dijagnosticira, potrebno je redovito dolaziti na preglede i uredno se pridržavati propisane terapije kako ovom tihom kradljivcu vida ne bismo dopustili da nas polako i bezbolno uvede u svijet potpune tame.