Vitamin K otkriven je 1929. kao esencijalni nutrijent za koagulaciju krvi. Otkriće je objavljeno u jednom njemačkom znanstvenom časopisu, u kojem je nazvan “Koagulationsvitamin”, po čemu je dobio ime. Topiv je u masti, a pojavljuje se u tri oblika različita po porijeklu i djelovanju. K1 je prirodan oblik vitamina prisutan u biljkama (npr. u zelenom lisnatom povrću), apsorbira se u tankom crijevu i čovjekov je glavni izvor vitamina K. Oblik K1 odlazi izravno u jetru, gdje aktivira određene proteine nužne za pravilno zgrušavanje krvi.
Pokazao se korisnim u smanjenju intenziteta menstrualnog krvarenja, smanjenju ili potpunom uklanjanju zgrušane krvi kod krvarenja te u ublažavanju ili potpunom uklanjanju menstrualnih bolova i grčeva. Vitamin K2 proizvode bakterije u našem probavnom sustavu. Ključan je za zdravlje kostiju koje čini jačim i funkcionalnijim jer aktivira proteine koji kalcij u tijelu preusmjeravaju iz krvnih žila u kosti.
Vitamin K3 je sintetički oblik koji je topiv u vodi, a većina stručnjaka ga ne preporučuje. Prisutan je u mnogim lijekovima i odličan je koagulant te se propisuje kod nedostatka vitamina K1 i hematoloških poremećaja.
DOBROBITI ZA ZDRAVLJE
Taloženje kalcija u žilama oko srca rizičan je faktor za razvoj srčanih bolesti, a vitamin K2 sprečava stvaranje naslaga kalcija u žilama. Istraživanje provedeno na Sveučilištu u Rotterdamu pokazalo je da su osobe koje su uzimale najveću dozu tog vitamina imale 52 posto manji rizik od kalcifikacije krvnih žila te 57 posto manji rizik od smrti zbog srčanih bolesti tijekom perioda od sedam do deset godina. Vitamin K2 jedan je od ključnih faktora za zdrave i čvrste kosti.
Trogodišnje istraživanje provedeno na uzorku od 244 žene u postmenopauzi pokazalo je da se kod žena koje su uzimale suplemente vitamina K2 sporije smanjivala mineralna gustoća kostiju povezana s godinama. Višegodišnja istraživanja u Japanu dala su slične rezultate. Pokazalo se da ovaj vitamin za 60 posto smanjuje prijelome kralježnice, za 77 posto prijelome kuka i za 81 posto prijelome kostiju koje nisu povezane s kralježnicom.
Upravo je zbog toga japansko ministarstvo zdravlja još 1995. službeno odobrilo vitamin K2 za prevenciju i liječenje osteoporoze. Ovaj vitamin važan je i za zdravlje zuba. Naime, da bi se aktivirao jedan od glavnih proteina za zdravlje zuba, osteokalcin, isti onaj koji je ključan za metabolizam kostiju, potreban je upravo vitamin K2.
Osteokalcin pokreće mehanizam koji stimulira rast novog dentina, čvrstog tkiva koje izgrađuje najveći dio zuba. Dva klinička istraživanja pokazala su da vitamin K2 smanjuje rizik za povratak raka jetre i povećava vrijeme preživljenja, dok je opservacijsko istraživanje provedeno na uzorku od 11.000 muškaraca pokazalo da je odgovarajući unos vitamina K2 povezan sa 63 posto manjim rizikom za rak prostate. Nekoliko je istraživanja pokazalo da može biti učinkovit u liječenju leukemije, dok je jedna studija pokazala da može usporiti rast stanica raka pluća.
BROKULA, JAJA, JOGURT
Vitamin K1 obilno je zastupljen u namirnicama biljnog porijekla, to su brokula, kelj, zelje, špinat, grašak, radič, peršin, rikula, cvjetača, grah, šparoge, kadulja ili suhi bosiljak. Ima ga u crvenom mesu (ponajprije u jetri), ribi (naročito tuni konzerviranoj u ulju) te u prženom jajetu. Ima ga u leći, sjemenkama bundeve i soji, njime obiluju i sojino i maslinovo ulje, margarin, začinska paprika i majoneza. Vitaminom K bogato je i voće poput avokada, kivija, kupina, malina ili grejpa, a ima ga i u mlijeku i mliječnim proizvodima.
Treba razlikovati prehrambene izvore oblika K1 i oblika K2: biljna ulja i tamnozeleno povrće najbolji su izvori vitamina K1, dok K2 potječe iz masnoća životinjskog porijekla, poput jaja, mlijeka i mliječnih proizvoda (meso životinja uzgojenih na pašnjacima bogatije je njime nego meso onih uzgojenih u zatvorenim tovilištima i hranjenih žitaricama) te fermentiranih namirnica kao što su fermentirana kuhana sojina zrna ili sir brie, u kojima je vitamin K2 proizveden djelovanjem određenih bakterija.
Budući da je vitamin K topiv u mastima, njegova se količina povećava smanjenjem udjela vode u namirnici pa u pasiranoj rajčici ima više vitamina K nego u svježoj, u osušenom bosiljku više nego u svježem i sl. Važno je reći i da neke namirnice pospješuju proizvodnju vitamina K u crijevima, a to su jogurt i kefir, koji poboljšavaju bakterijsku crijevnu floru. Vitamin K otporan je na visoke temperature pa se dobro zadržava u većini kuhane i skladištene hrane, ali se dijelom gubi zamrzavanjem.
U prvom tromjesečju trudnoće vitamin K2 jednako je važan kao i folna kiselina, jer je nužan za razvoj prvih zuba i koštane strukture lica.
PREDOZIRANJE SAMO SINTETIČKIM OBLIKOM
Manjak vitamina K prilično je rijedak i uglavnom je posljedica nepravilne funkcije probavnog trakta ili uzimanja nekih lijekova (antibiotika, antiepileptika, aspirina, antikoagulansa i dr.). No, uzrok mogu biti i smanjeno lučenje žuči ili bolesti jetre te bolesti crijeva koje utječu na slabu apsorpciju vitamina. Simptomi manjka su prekomjerno krvarenje kod ozljede, obilna menstrualna krvarenja, krvarenje iz nosa, desni i u probavnom traktu, lako stvaranje masnica, slabljenje kostiju i koštanih struktura, a od blažih simptoma umor, nemiran san, mučnina, kolitis.
Prekomjerna količina vitamina K u odraslih je rijetka, češća je kod novorođenčadi kad im se odmah po rođenju da prevelika doza suplementa. Simptomi su, bez obzira na dob, anemija, povraćanje, tromboza i kolaps crvenih krvnih stanica, a mogu se javiti i navale vrućine, svrbež, znojenje i osjećaj pritiska u prsima. Predozirati se može isključivo uzimanjem prevelike količine suplemenata, vitamin K unesen prehranom nikada ne izaziva otrovanje niti pojavu bilo kakvih simptoma.
TKO TREBA VIŠE VITAMINA K
U prvom tromjesečju trudnoće vitamin K2 jednako je važan kao i folna kiselina, jer je nužan za razvoj prvih zuba i koštane strukture lica. U drugom tromjesečju važan je za formiranje cijelog koštanog sustava. Djeca i tinejdžeri također trebaju obilniji unos vitamina K2 zbog intenzivnog rasta zuba i kostiju.
Nakon 50. godine i muškarci i žene trebali bi nadomještati vitamin K2 kako bi spriječili gubitak koštane mase i kalcifikaciju žila. Suplementacija je potrebna i kod debelih ljudi jer njihov organizam vrlo slabo iskorištava vitamin K, budući da se taloži u masnom tkivu. Svi koji nadomjesno uzimaju vitamin D trebali bi ga kombinirati s vitaminom K2, koji pravilno usmjerava kalcij u tijelu, kako bi izbjegli ektopične kalcifikacije koje može izazvati vitamin D.
MANJAK ČEŠĆI NEGO NEKOĆ
Dok smo jeli meso životinja uzgajanih na pašnjacima, naša je prehrana sadržavala dovoljno vitamina K jer su ga životinje u svom organizmu mogle proizvoditi iz zelenih biljaka koje su jele. Meso industrijski uzgojenih životinja i proizvodi od njega sadrže puno manje vitamina K2, posljedično 20 do 30 posto populacije u zapadnim zemljama ima manjak vitamina K2, a manjak je još veći među starijima.
Već smo pisali i o drugim vitaminima: A, B1, B2, B3, B5, B6, B7, B9, B12, C i D.