Doživjeti stotu. Čini se kako danas, uz pomoć razvijene tehnologije i farmakologije, mnogi mogu dosegnuti duboku starost, međutim, ne i potpuno zdravu. Tajna zašto neki žive do 100 godina, a drugi ne, možda se krije u metaboličkim profilima stogodišnjaka o čemu je nedavno provedena studija. Njome je naime otkriveno kako je ovaj profil osoba tijekom života imao niže vrijednosti kreatinina, glukoze i mokraćne kiseline.
Doživjeti 100-u
Autori studije tražili su razlike u funkcioniranju tijela prije ekstremne starosti koje bi proširilo razumijevanje starenja i dugovječnosti. Ispostavilo se da su 100-godišnjaci rijetko imali vrijednosti spomenutih pretraga na niskom ili visokom kraju zdravih raspona, već su mjerenja pokazala zlatnu sredinu. Istraživači su također otkrili da su se budući stogodišnjaci ustalili u metaboličkom profilu do 65. godine, 35 godina prije nego što su dosegli granicu stoljeća.
Mjerenje 12 krvnih biomarkera
Zbog povećanja očekivanog životnog vijeka na globalnoj razini, starije odrasle osobe najbrže su rastuća dobna skupina. Tako je 2015. godine bilo je gotovo pola milijuna živih stogodišnjaka, a predviđa se da će brojka do 2050. u svijetu biti 3,7 milijuna. Autori studije su analizirali podatke više od 44.000 Šveđana i mjerili 12 krivih biomarkera metaboličkog statusa i funkcije kod sudionika između 1985. i 1996. i pratili ih do 2020. godine. Oni su uključivali ukupni kolesterol i glukozu, kao i alanin aminotransferazu (Alat), aspartat aminotransferazu (Asat), albumin, gama-glutamil transferazu (GGT), alkalnu fosfatazu (Alp) i laktat dehidrogenazu (LD), koje se povezuje sa zdravljem jetra. Također, pratili su kreatinin, marker statusa bubrega, kao i kapacitet vezanja željeza (TIBC) te samo željezo. Procijenili su i uhranjenost putem mjerenja albumina. Iz svega, zaključeno je kako su gotovo sve vrijednosti kod 100-godišnjaka bile različite izuzev za alanin aminotransferazu i albumin.
Razlike u kreatininu, glukozi i mokraćnoj kiselini
- Kreatinin ovisi o bubrežnoj funkciji i mišićnoj masi. Niža razina kreatinina u ovoj dobnoj skupini kompatibilna je s višom funkcijom bubrega koja bi mogla biti pokazatelj boljeg načina života i kvalitetnije prehrane - rekla je dr. Mireille Serlie, profesorica endokrinologije na Yaleu, koja je primijetila kako je stil života povezan s funkcijom bubrega kroz unos soli, hipertenziju, pretilost, hiperglikemiju, rad srca i ostalo.
Nešto niže razine mokraćne kiseline sugeriraju da stogodišnjaci nisu imali problema s bubrežnim kamencima, bolešću bubrega ili gihtom. Međutim, preniska razina mokraćne kiseline je sama po sebi problematična, što može dovesti do neuroloških problema.
Dvije vrste stogodišnjaka
Iako su profili biomarkera stogodišnjaka bili vrlo slični, istraživači su otkrili da postoje dvije skupine stogodišnjaka. Razlikovali su se po biomarkerima, izuzev ukupnog kolesterola, albumina i TBIC-a.
- Svi ovi biomarkeri povezani su s prehranom - rekao je prvi autor studije, dr. Shunsuke Murata dodajući kako je jedna skupina, koju su nazvali ‘više uhranjeni‘, bila sličnija 100-godišnjacima, dok je druga imala nešto povoljnije razine te su je nazvali ‘niža, ali dovoljna uhranjenost‘.
Autori studije su otkrili kako gotovo nitko od 100-godišnjaka ranije u životu nije imao glukozu iznad sedam, dok su takve ekstremne vrijednosti bile češće kod mlađih dobnih skupina.
- Možda je to utjecalo na relativni nedostatak dugovječnosti kod onih mlađih od 100 godina rekao je Murata naglasivši činjenicu da su profili biomarkera ovih ljudi postavljeni puno ranije u životu što može pružiti određeni trag.
Međutim, kako bi se ova studija ispostavila točnom, autori su se složili kako će trebati još više informacija, posebice o genetici, čimbenicima načina života unutar iste skupine ljudi. U međuvremenu, drugi su istraživači usredotočeni posebno na stil života i dugovječnost, tvrdeći da oni, uz adekvatnu prehranu, igraju značajnu ulogu.