Skup neuroznanstvenika nedavno je izvijestilo o prvim rezultatima eksperimentalnih testova osmišljenih da istraže ideju kako zaboravljanje možda i nije loša stvar, te da može predstavljati oblik učenja. Stručnjaci koji stoje iza nove teorije sugerirali da se promjene u našoj sposobnosti pristupa specifičnim sjećanjima temelje na povratnim informacijama iz okoline i predvidljivosti. Umjesto da bude greška, zaboravljanje može biti funkcionalna značajka mozga koja mu omogućuje dinamičnu interakciju s dinamičnim okruženjem.
Sjećanja su pohranjena u sefu, ali se ne možete sjetiti koda za otključavanje
U svijetu koji se kontinuirano mijenja i cijeni sposobnost obavljanja više zadataka istovremeno, zaboravljanje bi bilo korisno, jer može dovesti do fleksibilnijeg ponašanja i boljeg donošenja odluka. Ako su sjećanja stečena u okolnostima koje nisu u potpunosti relevantne za trenutnu okolinu, njihovo zaboravljanje može biti pozitivna promjena koja poboljšava naše blagostanje. Na znanstvenom portalu Cell Reports kroz svoju eksperimentalnu studiju znanstvenici su istraživali učinak prirodnog, svakodnevnog zaboravljanja s obzirom na to kako normalni procesi zaboravljanja utječu na određena sjećanja u mozgu. Tim je proučavao oblik zaboravljanja koji se naziva retroaktivna interferencija, gdje različita iskustva koja se događaju blisko u vremenu mogu uzrokovati zaboravljanje nedavno stvorenih sjećanja. U ispitivanju, miševi su trebali povezati određeni objekt s određenim kontekstom ili prostorijom, a zatim prepoznati taj objekt koji je izmješten iz izvornog konteksta. Međutim, miševi su zaboravili. Kako bi proučili rezultat ovog oblika zaboravljanja samog pamćenja, neuroznanstvenici su genetski označili kontekstualni engram (skupina moždanih stanica koje pohranjuju određenu memoriju) u mozgovima tih miševa i pratili su aktivaciju i funkcioniranje tih stanica nakon što se dogodio zaborav. Ono što je ključno, korištenjem tehnike zvane optogenetika otkrili su da stimulacija engramskih stanica svjetlom vraća očito izgubljena sjećanja u više od jedne situacije ponašanja. Nadalje, kada su miševi dobili nova iskustva koja se odnose na zaboravljena sjećanja, ‘izgubljeni‘ engrami mogli su se prirodno pomladiti.
Ponovno aktiviranje sjećanja
- Sjećanja su pohranjena u skupinama neurona koji se nazivaju engramske stanice i uspješno prisjećanje tih sjećanja uključuje reaktivaciju tih skupina – rekao je Dr. Tomás Ryan, izvanredni profesor na Fakultetu za biokemiju i imunologiju i Institutu za neuroznanost Trinity Collegea na Trinity Collegeu u Dublinu.
- Naša otkrića podržavaju ideju da konkurencija između engrama utječe na prisjećanje i da se zaboravljeni trag sjećanja može ponovno aktivirati kao i ažurirati novim informacijama. Kontinuirani tok promjena okoliša dovodi do kodiranja višestrukih engrama koji se natječu za svoju jačinu i izražavanje - dodala je dr. Livia Autore, postdiplomska znanstvenica Irskog istraživačkog vijeća (IRC), koja je predvodila ovaj rad u Ryan Labu u Trinityju.
- Budući da sada znamo da je prirodno zaboravljanje reverzibilno u određenim okolnostima, ovaj rad ima značajne implikacije na bolesna stanja - kao što je na primjer kod ljudi koji žive s Alzheimerovom bolešću, gdje se ovi svakodnevni procesi zaboravljanja mogu greškom aktivirati bolešću mozga - zaključili su neuroznanstvenici.