Mirta i lovor, samonikle biljke našeg podneblja, zbog specifičnih biomolekula imaju ogroman potencijal kao prirodni antioksidansi, mikrobiocidi i konzervansi. Bioaktivne molekule ovih biljnih vrsta imaju značajan utjecaj na oksidacijski stres i modulaciju crijevne mikroflore te su zbog prebiotičkih djelovanja izuzetno važne u održavanju zdravog gastrointestinalnog sustava i mikrobne homeostaze. To su neki od značajnih i neočekivanih rezultata trogodišnjeg istraživanja koje se privodi kraju na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu (PBF) u Zagrebu.
Istraživanja su dio velikog projekta "Bioaktivne molekule ljekovitog bilja kao prirodni antioksidansi, mikrobiocidi i konzervansi", koji je taj fakultet sa suradnicima prijavio za financiranje iz Europskih fondova u okviru poziva "Ulaganje u znanost i inovacije -Operativni program Konkurentnost i kohezija". Na kraju ovog projekta na temelju dobivenih rezultata istraživači očekuju da će se ekstrakti mirte i lovora i njihovi inkapsulirani oblici moći učinkovito koristiti kao baza za proizvodnju funkcionalnih proizvoda, dodataka prehrani te za obogaćivanje drugih prehrambenih i kozmetičkih proizvoda. Iako su potrebna daljnja istraživanja, neočekivano se pokazalo da ekstrakti mirte i lovora pomiješani u određenim omjerima pokazuju sinergijska djelovanja i još snažnije antioksidativno i prebiotičko djelovanje, što je otvorilo mogućnost da se nakon dodatnih istraživanja krene u postupak patentiranja, o čemu voditeljica projekta i suradnici s Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta trenutačno pregovaraju.
Najveći potencijal
- Godinama se bavimo postupcima ekstrakcije različitih biomolekula, pri čemu smo uz konvencionalne razvijali i nove, napredne tehnike njihove ekstrakcije, a najveći fokus dosadašnjih istraživanja je na bioaktivnim molekulama koje su baza za proizvodnju funkcionalnih proizvoda ili dodataka prehrani. Taj segment funkcionalne hrane, koja ima blagotvoran utjecaj na zdravlje, sve više zauzima javni i stručni prostor. Počeli smo s višnjom maraskom kao sastojkom funkcionalne hrane, a sada smo željeli ispitati koje bioaktivne molekule u ljekovitom bilju imaju potencijal kao prirodni antioksidansi, mikrobiocidi i konzervansi. Analizirali smo kadulju, tršlju, mirtu, lovor, pasji trn, trninu, vrijesak, rogač i list masline. Napravili smo kompletnu kemijsku karakterizaciju kako bismo odredili sastav i udjele bioaktivnih molekula i kako bismo saznali imaju li istraživane biljke potencijal da se nastave istraživanja u pravcu razvoja nekog dodatka prehrani, prirodnog konzervansa i sl. Pokazalo se da od biljaka koje smo istraživali ekstrakti mirte i lovora imaju najveće antioksidativno i antimikrobno djelovanje. Osim ovih dviju biljnih vrsta, značajan potencijal pokazao je i pasji trn, samo što je kod njega ograničavajuće što nije zastupljen kao samonikla biljka, već se planski uzgaja, ali nažalost još uvijek u simboličnim količinama. Mirta i lovor su kao samonikle mediteranske biljke u našem opsežnom istraživanju pokazale najveći potencijal, a fokus je primarno bio na tekućim i inkapsuliranim ekstraktima. Istraživana su i eterična ulja ovih biljaka, te se primjerice kod lovora pokazalo da sadrže sastavnice koje pri vrlo visokim koncentracijama mogu prouzročiti nepoželjne, pa i toksične učinke - kaže voditeljica projekta, prof. dr. sc. Verica Dragović-Uzelac s PBF-a.
Na projektu su radili i timovi s Prirodoslovno-matematičkog i Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, koji s PBF-om već dugi niz godina sudjeluju u uspješnoj provedbi raznih projekata iz kojih nastaju mnogi znanstveni i stručni radovi, doktorati, diplomski i završni radovi, predavanja i radionice.
- U ovom je projektu jako zanimljiv dio vezan uz oksidacijski stres i modulaciju crijevne mikroflore, na kojem su radili suradnici na PMF-u. Nisam očekivala da su prebiotska djelovanja mirte i lovora toliko izražena, ali recimo očekivali smo povoljan konzervirajući učinak, što je također jedan od segmenata istraživanja provedenih u okviru projekta. Prof. dr. sc. Branka Levaj s PBF-a, koja je također suradnica na projektu, u svom području istraživanja minimalno procesiranog voća i povrća već je ranije istraživala prirodne metode čuvanja voća i povrća. Pokazalo se da se od ekstrakata ili eteričnih ulja mirte i lovora mogu napraviti različiti preparati u obliku otopina u koje se može uranjati minimalno procesirano voće i povrće ili sprejeva koji se po tako pripremljenom voću i povrću mogu raspršivati, čime se ono održava u svježem stanju kroz duži period - kaže prof. Dragović-Uzelac. Važno je, dodaje prof. Dragović-Uzelac, bilo dobiti standardizirani ekstrakt mirte i lovora, koji su pretvorili u stabilniju formu praha, i djelatnu dozu koja može polučiti određeni učinak. To otvara široko područje ideja, u konačnici i proizvoda poput prirodnih antibakterijskih raspršivača, proizvoda u kozmetičkoj industriji, dodataka prehrani. Konkretno, mirta, čije se bobice danas mnogo koriste u proizvodnji likera, nekada se koristila u parfemskoj industriji, prilikom proizvodnje muških mirisa. Ekstrakti ovih biljaka bogati su biomolekulama i zbog antioksidativnih svojstava mogu se koristiti u obogaćivanju hrane. Primjerice, prof. dr. sc. Sandra Balbino, također suradnica na projektu, obogaćivala je bademovo mlijeko ekstraktom mirte i dobila napitak s pojačanim antioksidativnim učinkom, a očekuju ih još, kažu, istraživanja u kojima će se prahovi mirte i lovora koristiti u proizvodnji pralina i keksa.
Duga tradicija
Plodovi mirte su se i u prošlosti koristili kao dodatak vinu i kao začin, a u Dalmaciji su se za vrijeme neimaštine konzumirali, sušili i mljeli u brašno. Danas se od nje najčešće rade likeri. U tradicionalnoj medicini list mirte i plod - male tamnoplave bobice koje dozrijevaju u studenom - koristili su se za poticanje apetita, liječenje bolesti dišnih puteva, paradentoze, crijevnih tegoba, hemoroida, kao kupka ili oblog u liječenju akni, ekcema, psorijaze i drugih kožnih bolesti. Također, istraživanja su pokazala da ljekoviti spojevi u mirti mogu pomoći uravnotežiti šećer u krvi...
Simbolika ove mediteranske biljke, koja je smatrana afrodizijakom, proteže se kroz mnoge kulture. U rimskoj mitologiji bila je posvećena božici ljubavi Veneri, pa se sadila oko svih hramova njoj u čast, kao i u vrtovima mladenaca i u vjenčanim buketima kako bi im osigurala ljubav i mir. I danas se grančicama mirte ukrašavaju buketi. U kršćanskoj ikonografiji mirta predstavlja pomirenje, opraštanje i Božju milost. Sitni bijeli cvjetovi simbol su Marijine čistoće i poniznosti. Židovi ju cijene kao svetu biljku. Mirta je bogata eteričnim uljem koje se koristi u kozmetici i mnogim ljekovitim spojevima u medicini. Iako zagrebačko istraživanje nije usmjereno na eterična ulja, već na koncentrat u obliku praha, dostupnost samoniklog bilja kao što su mirta i lovor te istraživanja u sklopu ovog projekta otvaraju brojne mogućnosti njihova korištenja. Zbog specifične arome i lovor je nezaobilazan dodatak jelima, a uz to ima ljekovita svojstva koja pomažu u smirivanju želučanih tegoba, olakšavanju nadutosti i kao pomoć kod kašlja. Lovor se koristi i u farmaceutskoj industriji pri izradi krema i sapuna jer ima baktericidno, antiseptičko i fungicidno djelovanje. Osim toga, lovor potiče aktivnost imunološkog sustava.
Istraživanja u sklopu projekta "Bioaktivne molekule ljekovitog bilja kao prirodni antioksidansi, mikrobiocidi i konzervansi" pokazala su da ekstrakt lovora ima potencijal i kao antioksidans i prebiotik. Završetak projekta vrijednog gotovo milijun eura očekuje se ove jeseni zahvaljujući silnom trudu i angažmanu svih suradnika bez kojih ne bi bilo ni ovih vrijednih rezultata, koji će biti predstavljeni u okviru završne konferencije, a ujedno su i dobra baza za moguće suradnje sa zainteresiranim tvrtkama.
- S nekim smo tvrtkama već razvijali preparate, primjerice na bazi kolagena, koji su išli u smjeru zdravlja kože i zglobova. Radili smo i na recepturi nekih prehrambenih proizvoda na bazi aronije. Provedba ovakvih i sličnih projekata trebala bi biti usmjerena i naslanjati se na suradnju s gospodarstvom, većim i manjim tvrtkama, a mišljenja sam da bi ta suradnja mogla i morala biti još intenzivnija i veća - zaključuje prof. Dragović-Uzelac.