Sjećate li se izjave slavnog Michaela Douglasa unazad nekoliko godina kada je rekao kako uzrok njegova raka grla nije pušenje ili uživanje u alkoholu, već oralni seks!? Upravo to je jedna od tema o kojima se kod nas, nažalost, ne govori dovoljno glasno, kao da ćemo spriječiti ružne posljedice ako o njima šutimo.
Liječnici uporno objašnjavaju da se HPV može širiti oralnim seksom te da je broj slučajeva karcinoma usne šupljine poput raka grla, raka baze jezika i raka tonzila, koji su uzrokovani HPV-om, u porastu, posebice među muškarcima. No, unatoč tome, nikako da njihova upozorenja dođu do širih masa. Tome u prilog ide i studija objavljena u New England Journal of Medicine koja ukazuje da oralni seks sa šest ili više partnera povećava rizik od orofaringealnog karcinoma za 3,4 puta. S doc. dr. sc. Dubravkom Lepušićem, ginekologom iz KBC-a Sestre milosrdnice, razgovarali smo o povezanosti oralnog seksa i raka grla.
P: Može li oralni seks uzrokovati rak grla i na koji način?
O: Povezanost oralnog seksa i raka grla u svijetu nije egzaktno proučavana i referirana u stručnim časopisima na većim uzorcima, no teoretska mogućnost postoji. Humani papiloma virus (HPV) dokazani je uzročnik maligne bolesti vrata maternice u žena te nekih tipova raka dojke, ali i raka prostate u muškaraca. Stoga se vjeruje da bi u nekim slučajevima, u osoba smanjena imuniteta i kod prisutnosti malignih tipova HPV-a, mogao uzrokovati i rak grla.
Mehanizan nastanka nije poznat, kao i kod ostalih tipova zloćudnih boesti, jer kada bi se znali detalji, bio bi poznat i lijek, a danas su glavna obrana od tih bolesti još uvijek preventiva i redoviti pregledi. Do danas je jedino potvrđeno da maligni tipovi HPV-a, kao što su na primjer tipovi HPV-a 16, 18 ili 31, u slučaju smanjenog imuniteta mogu uzrokovati malignu preobrazbu tkiva.
P: Jesu li neke dobne ili druge skupine više izložene riziku od obolijevanja od drugih?
O: Da, neke su skupine ljudi više izložene. Riziku su naročito izloženi mladi, u prvom redu adolescenti, i to zbog promiskuiteta i seksualnog eksperimentiranja (primjerice s oralnim seksom), ali i zbog nezrelosti pojedinih organa. Naime, sluznica i koža u mladih je osoba znatno tanja nego u odraslih pa kroz takvu tanku sluznicu ili kožu HPV lako prodire u organizam. Uz to, povećanom riziku su izložene i starije osobe zbog pada imuniteta i imunološki slabijeg organizma.
P: Je li točno da su većem riziku izvrgnuti muškarci zato što imaju manje antitijela protiv HPV-a?
O: Nije dokazano da je rizik veći za muškarce zbog manjeg imuniteta na HPV. Za taj podatak doista ne znam i osobno mislim da ne stoji. Muškarac i žena imaju jednaku mogućnost zaraze, ali i obrane od HPV-a. Antitijela protiv HPV-a stvaraju se tako da ih sam organizam stvori ili davanjem cjepiva. S obzirom na to da se zbog čisto financijskih razloga, jer je cjepivo skupo, cijepe samo žene (odnosno djevojke), logično je da će one koje su cijepljene imati više antitijela od muškaraca (odnosno mladića) koji ne dobivaju cjepivo. No, danas je trend u svijetu da se i muška populacija procijepi. Sa žaljenjem moram konstatirati da smo mi jedna od rijetkih zemalja u svijetu koja postavlja pitanje "treba li uopće cijepiti?", dok velika većina zemalja u svijetu postavlja pitanje "kako cjepivo financirati?", dakle ne dovodi se u sumnju njegova učinkovitost. Nažalost, Hrvatska to plaća svake godine sa oko stotinu žena koje umru od zloćudne bolesti vrata maternice koju direktno uzrokuje HPV. Da je to doista tako, dokazao je prof. Harald zur Hausen i za to je 2008. godine dobio Nobelovu nagradu za medicinu.
Mogu samo postaviti pitanje gdje je tu Hrvatska? Zašto moramo imati svake godine dokazanih oko 400 oboljelih žena i oko 100, nažalost, mrtvih od raka vrata maternice te neutvrđen broj raka prostate ili dojke, pojedinih tipova uzrokovanih HPV-om. Pohvalu zaslužuju neki gradovi u Hrvatskoj u kojima se besplatno cijepe djevojčice od 12 godina, no odaziv na to besplatno cijepljenje je, nažalost, sramotno malen, što samo govori o našoj kulturi.
Prevencija u obliku edukacije mladih, opće populacije te redovitih pregleda, najbolja je zaštita.
P: Treba li oralni seks posve izbjegavati, čak i sa stalnim, višegodišnjim partnerom?
O: To je osobna odluka svakog pojedinca, no promiskuitet (mijenjenje partnera) ni u kojem slučaju nije preporučljivo jer to inducira infekciju i u krajnjoj liniji može uzrokovati bolest.
P: Postoji li prevencija, možemo li se nekako zaštititi?
O: Prevencija se bazira na tri postupka: na edukaciji mladih, ali i opće populacije, na kulturi redovitih pregleda (jednogodišnjih kontrolnih pregleda radi kontrole vlastita zdravlja) i, što je jednako važno, na cijepljenju protiv HPV-a. Te tri mjere prevencije treba provoditi zajedno jer svaka od njih zasebno ne djeluje potpuno, nego tek udružene daju rezultate. Nažalost, ni jedno od toga u Hrvatskoj nije u potpunosti ili nije uopće etablirano. Edukacija kroz zdravstveni odgoj uz porođajne muke i stalna osporavanja određenih struktura teško ulazi u škole, dok, primjerice, Finska takav odgoj ima već 45 godina. Što se tiče pregleda, u Hrvatskoj vlada takozvani oportuni način pregleda, što znači da osoba ide na pregled kada ima problem, a ne da bi ga spriječila. No, svrha medicine je prvo prevencija, a tek onda liječenje. I na kraju, valja reći da cijepljenje u Hrvatskoj nije financirano od službenih struktura, a svakome je jasno da je financijski mnogo skuplje liječiti neku osobu od zloćudne bolesti nego poduzeti preventivne mjere, uljučujući i cijepljenje. No, kod nas ta svijest još nije zaživjela i za to plaćamo visoku cijenu u ljudskim životima.
Čimbenici rizika za rak grla
- Pušenje: najvažniji čimbenik rizika za rak grla. Svakodnevno i dugotrajno pušenje velikog broja cigareta povisuje rizik od raka grla za 20 i više puta.
- Alkohol: prekomjerno konzumiranje alkohola, posebice rakije, također povisuje rizik od raka grla.
- Česte žgaravice: osobe koje ne puše i ne piju alkohol, a imaju česte žgaravice imaju veći rizik za razvoj raka grla i glasnica.
- Simptomi raka grla mogu biti upala grla koja ne prolazi, bol ili problemi s gutanjem, bol u uhu i dr.
Najčešća spolno prenosiva bolest
Humani papiloma virus (HPV) može izazvati rak grlića maternice, koji svake godine u svijetu pogađa gotovo 500.000 žena. Virus se prenosi spolnim putem, vrlo je raširen i zarazan, a do infekcije najčešće dolazi u adolescenciji. Genitalne infekcije humanim papiloma virusima najčešća su spolno prenosiva bolest današnjice. One uzrokuju kožne i sluznične lezije povezane s raznim promjenama - od običnih kožnih bradavica, šiljastih kondiloma, preinvazivnih i invazivnih promjena na vratu maternice (CIN-ovi), rodnici, stidnici, penisu i drugim dijelovima genitalnog područja, ali i drugdje. Zabrinjava i to što se ti virusi sve češće izoliraju i iz melanoma i raznih vrsta karcinoma kože, u tzv. aktiničkim keratozama, u Bowenovoj i Pagetovoj bolesti, pa čak i u invazivnim tumorima dojke. Osim dijagnostike i liječenja genitalnih viroza važno je stvoriti, osobito kod spolno aktivnih HPV pozitivnih djevojaka, naviku redovnog odlaska ginekologu radi praćenja tijeka infekcija, kako bi se neinvazivnim metodama, poput Papa-testiranja, HPV testiranja i kolposkopije što više poštedjela osjetljiva tkiva, a istodobno pratila kroz godine, kako bi se utvrdilo kod kojih osoba i kada infekcije spontano prolaze, a kod kojih se treba pristupiti liječenju kako bi se izbjegle ozbiljne posljedice i spriječila najgora moguća komplikacija - rak vrata maternice. I kod nas su HPV genitalne infekcije među najčešćim spolno prenosivim bolestima. Prema rezultatima epidemioloških studija, kod 60% seksualno aktivnih žena pronađen je HPV u obrisku vrata maternice. Znaci HPV bolesti pronađeni su kod 40-60% muških partnera žena s dokazanom HPV infekcijom. Učestalost infekcije najviša je u dobi od 18 do 24 godine i znatno opada nakon 40. godine, no sve su češći slučajevi HPV genitalnih infekcija u dječjoj dobi te u menopuazi i andropauzi.