Inzulin se ne može uzimati oralno, nego se mora ubrizgati pomoću injekcije, inzulinske olovke ili inzulinske pumpe. Odabir načina ubrizgavanja ovisi o osobnim preferencijama, potrebama i tome što pokriva zdravstveno osiguranje. Inzulin se može ubrizgati pod kožu na različitim dijelovima tijela, primjerice na bedru, stražnjici, nadlaktici ili trbuhu, no u ovom posljednjem slučaju ne treba ga ubrizgavati u područje unutar 2 centimetra oko pupka jer ga tijelo neće dobro apsorbirati. Inače, liječnici preporučuju da se kratkodjelujući inzulin ubrizgava u trbuh, intermedijarni i dugodjelujući u bedro, a mješavine se mogu ubrizgati u bilo koje područje.
Trebalo bi što češće mijenjati mjesto ubrizgavanja kako bi se izbjeglo zadebljanje kože uslijed stalne izloženosti inzulinu. Količina inzulina koja se uzima tijekom dana razlikuje se od osobe do osobe, ovisno o razini šećera u krvi i ciljevima kontrole bolesti.
Dnevna količina inzulina koja je nekome potrebna ovisi o nizu faktora kao što su prehrana, razina fizičke aktivnosti ili težina bolesti. Nekim je osobama dovoljna jedna injekcija dnevno, drugima mogu biti potrebne tri do četiri injekcije. O tome koju dozu i koji tip inzulina treba koristiti svaki se pacijent treba dogovoriti sa svojim liječnikom.
