Enterovirusi su skupina virusa koji obično napadaju gastrointestinalni sustav, no nerijetko mogu uzrokovati i upalu ovojnica koje okružuju mozak i leđnu moždinu i dovesti do meningitisa.
Meningitis je infektivna bolest koju je važno prepoznati na vrijeme i liječiti, jer postoji i oblik meningitisa koji ostavlja teže pa i fatalne posljedice u samo nekoliko dana kada mu je uzročnik bakterija, najčešće široko rasprostranjeni pneumokok, meningokok i rjeđe hemofilus.
Simptomi i znakovi koji mogu upućivati na meningitis
Simptomi virusnih i bakterijskih meningitisa vrlo se često preklapaju, a bolest se može pojaviti i s početnim nespecifičnim simptomima, sličnim simptomima gripe.
Kako bolest napreduje tijekom nekoliko sati ili dana, razvijaju se simptomi koji ukazuju na zahvaćenost ovojnica mozga i kralježnične moždine:
* povišena temperatura (ponekad uz hladne šake i stopala)
* ukočen vrat (nije moguće bradom dotaknuti prsni koš)
* glavobolja (koja je ponekad neuobičajeno jaka)
* mučnina ili povraćanje
* osjetljivost na svjetlost
* novonastalu zbunjenost (konfuziju)
* konvulzije
* jaka pospanost
* moguće kožni osip (purpurni osip koji ne blijedi na pritisak).
Kod dojenčadi simptomi mogu biti drugačiji, uz odbijanje hrane,vrućicu (ponekad uz hladne šake i stopala) može se pojaviti razdražljivost i neutješni plač ili neuobičajena pospanost i tromost, napet meki dio lubanje (fontanela) te moguć kožni osip.
Dijagnoza i liječenje
Pri sumnji na meningitis iznimno je bitno bez odgađanja zatražiti pomoć liječnika. Za postavljanje točne dijagnoze treba posjetiti liječnika koji uzimanjem detaljne anamneze i kliničkog pregleda može postaviti sumnju o kojem je uzročniku riječ. Liječnik će tražiti i laboratorijske pretrage, uzima se krv te likvor. U nekim slučajevima je indiciran i CT.
Virusni meningitis u velikom broju slučajeva je bolest koja prolazi sama od sebe. Liječenje je simptomatsko. Virusni meningitis pa i enterovirusni ne liječi se antibioticima jer oni kod virusa nemaju učinka. U slučaju bakterijskog meningitisa, ako se uzročnik meningitisa otkrije na vrijeme i započne liječenje antibioticima uvelike se smanjuje rizik od neželjenih posljedica.
Meningokokna sepsa
Vrlo težak oblik meningitisa je meningokokna sepsa (meningokok) kojeg uzrokuje bakterija Neisseria meningitis i zahtijeva žurno prepoznavanje simptoma i adekvatno zbrinjavanje, najčešće u jedinicama intenzivnog liječenja.Već pri sumnji na meningokoknu sepsu potrebno je uzeti krv i primijeniti antibiotik. Godišnje se u Hrvatskoj registrira oko četrdeset do pedeset slučajeva meningokokne sepse, a stopa smrtnosti je od pet do deset posto. Meningokokna sepsa i meningokokni meningitis počinju vrlo sličnim simptomima i katkad se pojavljuju zajedno - vrućica, slabost, mučnina, povraćanje, gubitak apetita ili pak simptomima infekcije gornjih dišnih putova te grloboljom. Mlađa djeca mogu imati nespecifične znakove bolesti u usporedbi sa starijom djecom i adolescenata, što komplicira otkrivanje bolesti. Tipičniji znak je hemoragični osip, međutim on se javlja relativno kasno u tijeku bolesti, a 25 posto oboljelih ga nikada ni ne razvije.
Istraživanje na 448 ispitanika pedijatrijske dobi s meningokoknom bolešću pokazalo je da su vjerojatniji rani simptomi koji sugeriraju razvoj sepse izraženi bolovi u mišićima nogu, hladna stopala i šake te blijeda boja kože. U istraživanju je 72 posto bolesnika imalo barem jedan od tri navedena simptoma i to u prosjeku od osam sati od početka bolesti.
Kako spriječiti zarazu
Uobičajene bakterije ili virusi koji mogu uzrokovati meningitis mogu se širiti kašljanjem, kihanjem, ljubljenjem ili dijeljenjem pribora za jelo i četkice za zube. Virusi iz skupine enterovirusa prenose se prljavim rukama, slinom, otpadnim vodama i u uvjetima slabije higijene. Enterovirusi se najčešće prenose putem sline i vrlo često su mu podložna mala djeca. Iako može oboljeti svatko, sedamdeset posto infekcija javlja se u djece mlađe od pet godina.
Meningitisi uzrokovani ovom skupinom virusa češći su tijekom toplijeg dijela godine. Do virusnog meningitisa mogu dovesti i drugi uzročnici kao što su krpelji, virus Zapadnog Nila, virus zaušnjaka (mumpsa), herpes simpleks i drugi. Protiv nekih uzročnika postoji cjepivo u obaveznom kalendaru cijepljenja, primjerice protiv Hib-a, virusa zaušnjaka te odnedavno i pneumokoka. Cijepljenje protiv krpeljnog meningoencefalitisa nije obvezno. Za većinu drugih uzročnika meningitisa, ne postoji cjepivo, a prevencija se sastoji od dobre higijene, osobito pranja ruku prije rukovanja namirnicama i nakon nužde, izbjegavanje dodirivanja lica, očiju, nosa i usta neopranim rukama, korištenje vlastitog pribora za jelo, ne dijelite piće, hranu, slamke, pribor za jelo, balzame za usne ili četkice za zube ni s kim drugim i tome podučite djecu od najranije dobi, pripazite na kvarljivost hrane, osobito tijekom ljetnih mjeseci, te se zaštite od komaraca i krpelja.