Nažalost, svi bolesnici ne odgovore pozitivno na uvođenje bezglutenske dijete i stoga ih je potrebno liječiti i medikamentima.
 foto: shutterstock
uzroci i posljedice

Kad se ne liječi, celijakija može dovesti do brojnih i teških komplikacija

O simptomima i dijagnosticiranju celijakije: doc. dr. sc. Silvija Čuković-Čavka, dr. med., specijalist interne medicine, gastroenterologije i hepatologije. Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, KBC Zagreb, Ambulanta za celijakiju odrasle dobi i upalne bolesti crijeva. 


Na temelju istraživanja provedenih u raznim dijelovima svijeta danas se smatra da približno 1-2 posto populacije boluje od celijakije. To ovu bolest svrstava u kategoriju najčešćih bolesti probavnog sustava. No, nažalost, dio bolesnika širom svijeta ipak još nije dijagnosticiran ili se dijagnoza postavlja sa zakašnjenjem. Zbog čega? Među ostalim i zato što se medicinsko znanje o celijakiji silno promijenilo u posljednjem desetljeću, a tu promjenu nije pratilo adekvatno povećanje svjesnosti liječnika o celijakiji kao diferencijalnoj dijagnozi u odraslih osoba, kaže doc. dr. sc. Silvija Čuković-Čavka, dr. med., specijalist interne medicine, gastroenterologije i hepatologije, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, KBC Zagreb. Naime, objašnjava, ranije se smatralo da je celijakija isključivo bolest djece, a danas znamo da se može pojaviti u bilo kojoj dobi, dapače i da je češća u odraslih nego u djece.

Drugi važan razlog nepravodobnog postavljanja dijagnoze je šarolikost kliničke slike, koja često ne upućuje liječnika na to da se uzrok bolesnikovih tegoba nalazi u trbuhu, odnosno u crijevu.

U odraslih osoba, za razliku od djece kod koje prevladavaju klasični simptomi bolesti poput proljeva, bolova u trbuhu i mršavljenja, češći su neklasični simptomi.

Treći razlog neotkrivanja bolesti ponekad je i sam postupak postavljanja dijagnoze, koji nije uvijek jednostavan, pa i sami bolesnici odustaju od dovršetka obrade zbog straha od nelagode tijekom gastroskopskog pregleda ili pak zbog potrebe ponavljanja pojedinih procedura. Definitivna dijagnoza celijakije postavlja se prema jasnim kriterijima - nalazom povišenih protutijela u krvi i dokazom atrofije sluznice tankog crijeva.


Kolika je pojavnost alergija i intolerancija na gluten?

- Dijagnoza alergije na gluten postavlja se specifičnim alergološkim testovima i smatra se da se javlja u minimalno 0,4 posto osoba u populaciji. Radi se o alergijskoj reakciji na pšenicu koja se može razviti u vremenskom rasponu od nekoliko minuta do nekoliko sati nakon obroka. Brze alergijske reakcije na pšenicu su urtikarija, edem, otežano disanje, bol u trbuhu, a u težim slučajevima i anafilaksija. Kasne alergijske reakcije mogu se javiti 24 sata od kontakta sa pšenicom, i to u obliku kožnih i probavnih simptoma. Dijagnozu necelijakične osjetljivosti na gluten (NCGS) moguće je postaviti u osoba koje imaju tegobe uz prehranu koja sadrži gluten, crijevne ili izvancrijevne, ali tek nakon isključivanja dijagnoze celijakije i alergije. Naime, ta je dijagnoza prvi put definirana tek 2015. godine i još nedostaju biomarkeri s kojima bi se mogla jasno dijagnosticirati. Procjenjuje se da od ovog poremećaja pati između 0,6 i 6 posto osoba u općoj populaciji.


Koji su netipični simptomi celijakije u odrasloj dobi na koje treba obratiti pozornost?

- U odraslih osoba koje imaju celijakiju dominiraju neklasični, odnosno netipični simptomi koji primarno ne upućuju na bolest u crijevu. Za razliku od pojave bolesti u dječjoj dobi, kad su simptomi bolesti crijeva i poremećaja apsorpcije često vrlo jasni (napuhnutost trbuha, proljevaste stolice, bolovi u trbuhu, povraćanje, gubitak na težini, zastoj u rastu ili zakasnjeli pubertet), u odraslih bolesnika simptomi mogu biti tako tihi da se i ne mogu lako povezati s problemima u probavnom sustavu. Ako pak simptomi ipak upućuju na problem u probavnoj cijevi, mogu biti vrlo nespecifični (zatvor, kronični bolovi u trbuhu ili napuhnutost trbuha). Većina bolesnika u odrasloj dobi uopće nema tegoba u probavnom sustavu, nego se bolest manifestira isključivo izvancrijevnim simptomima. Jedan od najčešćih simptoma u odrasloj dobi je umor i iscrpljenost, koji često prate anemiju, ali mogu se pojaviti i ako nema kriterija za postavljanje dijagnoze anemije. Promjene na koži različite su, najčešći je dermatitis herpetiformis, koji ima 10 posto bolesnika s celijakijom.

Zna se da bolest može utjecati na plodnost žena pa može uzrokovati ponavljajuće spontane pobačaje, a neprepoznata može se klinički očitovati tek tijekom trudnoće, odnosno pogoršati ako je otprije poznata.

Cijeli je niz stanja koja se češće pojavljuju kao posljedica poremećene apsorpcije u tankom crijevu - anemija, osteopenija, osteoporoza, poremećaji zgrušavanja i deficiti raznih vitamina i minerala, koji su ponekad prvi znak bolesti. Među endokrinim bolestima uz celijakiju su češće dijabetes i autoimuna bolest štitnjače. Povišeni jetreni enzimi u krvi mogu biti znak celijakičnog hepatitisa i ako su drugi uzroci bolesti jetre isključeni, potrebno je osobu testirati na celijakiju. Moguća je pojava i različitih reumatskih smetnji poput bolova u zglobovima ili artritisa te neuroloških problema kao što su migrena, epilepsija, ataksija i miastenija. Posljednjih se godina i razni psihijatrijski poremećaji dovode u vezu s nepodnošenjem glutena te se o toj temi rade brojna istraživanja. Dobro je poznato i da celijakija može biti sasvim asimptomatska, odnosno da osoba nema vidljivih znakova ni simptoma bolesti, pa stoga stručne smjernice preporučuju liječnicima da osobama s povišenim rizikom za razvoj bolesti učine krvni test probira na celijakiju (rođaci u prvom koljenu bolesnika, dijabetes tipa 1, autoimuna bolest štitnjače, autoimuna bolest jetre, Addisonova bolest, sindromi Sjögren, Down, Turner i Williams).


Koje su sve komplikacije neliječene celijakije ili neprovođenja striktne bezglutenske dijete?

- Komplikacije neliječene celijakije su brojne. Atrofija sluznice tankog crijeva u celijakiji dovodi do poremećaja apsorpcije te s duljim trajanjem bolesti dovodi do neposrednih posljedica koje registriramo u bolesnika kao klinički manifestne znakove malapsorpcijskog sindroma. Zbog nemogućnosti adekvatne resorpcije hranjivih tvari razvija se u bolesnika gubitak na težini ili kod djece zastoj u rastu. Anemija se razvija zbog nedostatka željeza, folne kiseline i vitamina B12. Malapsorpcija kalcija i vitamina D dovodi do osteopenije i osteoporoze, koja može biti uzrok fragilnosti kostiju. Manji dio bolesnika ima poremećaj zgrušavanja krvi zbog nedostatka vitamina K.

Posebnu pažnju privlači registrirana povezanost celijakije i malignih bolesti. Incidencija malignih bolesti u bolesnika koji se ne pridržavaju bezglutenske prehrane je povećana, osobito limfoma i adenokarcinoma tankog crijeva, ali su evidentirani i slučajevi hepatocelularnog karcinoma, karcinoma orofarinksa, jednjaka i debelog crijeva.

Nažalost, svi bolesnici ne odgovore pozitivno na uvođenje bezglutenske dijete i stoga ih je potrebno liječiti i medikamentima. Bolest kod koje unatoč strogoj bezglutenskoj dijeti ne dolazi do oporavka atrofične sluznice zovemo refraktornom i predstadij je limfoma crijeva. Iz toga razloga potrebno je doživotno provoditi bezglutensku prehranu, koja je za sada i jedini lijek za ovu bolest. Osim toga nužno je cijelog života ostati u redovitoj kontroli liječnika koji može na vrijeme prepoznati komplikaciju bolesti i spriječiti njezino napredovanje.


Kada posumnjati na celijakiju

Tipični simptomi

• NAPUHNUTOST TRBUHA

• PROLJEVASTE STOLICE

• BOLOVI U TRBUHU

• POVRAĆANJE

• GUBITAK TEŽINE

• ZASTOJ U RASTU KOD DJECE

• ZAKASNJELI PUBERTET

Netipični simptomi

• ZATVOR

• KRONIČNI BOLOVI U TRBUHU

• NAPUHNUT TRBUH

• UMOR I ISCPRLJENOST

• ANEMIJA

• PROMJENA NA KOŽI


Linker
06. ožujak 2024 09:01